“Glasov” vodič kroz svjetska prvenstva - Brazil 2014.: Tragedija domaćina i Geceov bljesak
Fudbal se vratio u zemlju gdje predstavlja način života. Brazil je konačno dočekao da po drugi put bude domaćin Mundijala nakon daleke 1950. godine, a prvenstvo je odigrano na tlu Južne Amerike nakon 36 godina kada je Argentina bila domaćin.
Organizator je ponudio 12 stadiona u isto toliko gradova, a radovi su kasnili na pojedinim zdanjima. Zvijezda Mundijala bio je stadion “Žornalista Mario Filjo” poznatiji kao “Marakana” (74.738) u Rio de Žaneiru dok su mečevi još igrani u Braziliji, Sao Paulu, Fortalezi, Belo Horizonteu, Porto Alegreu, Resifeu, Kujabi, Manausu, Natalu i Kuritibi.
Sistem takmičenja ostao je isti sa 32 selekcije podijeljene u osam grupa, a jedino je BiH bila debitant koja je poražena od Argentine (1:2) i Nigerije (0:1), dok je Iran pobijedila sa 3:1. Domaćin je bio najveći favorit prije početka takmičenja, uz aktuelnog šampiona Španiju, vicešampiona Holandiju, šampiona iz 2006. Italiju, prvaka iz 1998. Francusku, uvijek ambicioznu Argentinu kao i Njemačku koja je bila treća na prethodna dva takmičenja. Sve oči domaće javnosti bile su uperene u najveću zvijezdu Nejmara koga protivnici nisu štedjeli pa je pretrpio nekoliko strašnih prekršaja. “Karioke” su krenule pobjedom nad Hrvatskom (3:1), a nemoć se vidjela protiv Meksika (0:0), a onda je savladan Kamerun (4:1). Teškom mukom izbačen je Čile (1:1, 3:2) u osmini finala, nakon penala, kao i Kolumbija (2:1) u četvrtfinalu. Polufinale je donijelo epski meč sa Njemačkom i novu tragediju brazilskog fudbala koja se poredi sa onom iz 1950. godine protiv Urugvaja kada su ostali bez titule.
Španija je ponovila neuspjeh Italije od prije četiri godine i nije prošla grupnu fazu. Prvo je poražena od Holandije (1:5) u reprizi finala iz 2010, zatim od Čilea (0:2), dok je pobijedila Australiju (3:0).
Nijemci su bili spremni za iskorak u odnosu na protekle mundijale i to su stavili do znanja uvodnim trijumfom protiv Portugalije (4:0), mada je remi sa Ganom (2:2) to malo narušio, a onda je savladan SAD (1:0). “Pancere” je namučio Alžir kojeg su dobili tek nakon produžetka (2:1, 0:0), dok je Francuska eliminisana u četvrtfinalu sa 1:0 za četvrto polufinale zaredom. Polufinale iz Belo Horizontea možda je i najzanimljivije u istoriji svjetskih šampionata. Finalisti iz 2002. godine ponovo su se sreli, ali za sve Brazilce to je bio jedan od najtužnijih dana u istoriji. “Blickrig” Nijemaca bio je nestvaran. Već u 29. minutu bilo je 5:0 za “elf”, a “karioke” kao da nisu izašle na teren. Nijemci su na poluvremenu odlučili da “smanje gas”, pa su dali još dva gola, dok je Oskar postigao počasni gol za domaćina, ali on nije ublažio očaj i katastrofu, nacionalnu tragediju.
Finale je donijelo obračun starih sportskih rivala Njemačke i Argentine. “Gaučosi” su u grupi pobijedili BiH (2:1), Iran (1:0) i Nigeriju (3:2). Švajcarska ih je namučila u osmini finala (1:0), jer su igrali produžetke, a onda je pobijeđena Belgija sa 1:0. Penali protiv Holandije u polufinalu (0:0, 4:2) odveli su ih na “Marakanu” 13. jula. Najčuveniji stadion svijeta izgledao je fantastično, ali fudbalska predstava aktera na terenu nije bila na tom nivou ili na nivou meča iz Meksika 1986. već je više podsjećala na finale iz Italije 1990. godine. Obje ekipe imale su nekoliko prilika za golove kojih nije bilo u 90 minuta, a trenutak odluke desio se u 113. minutu. Mario Gece zamijenio je Miroslava Klozea u 88. minutu da bi sedam minuta prije kraja drugog produžetka iskoristio dodavanje Andrea Širlea te matirao golmana Serhija Romera. Bio je to vrhunac karijere momka od koga se mnogo više očekivalo nego što je dao, ali je i ovo sasvim dovoljno da njegovo ime zauvijek ostane upisano u istoriji.
Jedan od najboljih srpskih sudija svih vremena Milorad Mažić imao je čast da sudi dvije utakmice na Mundijalu. Pravdu je dijelio na mečevima Njemačka - Portugalija (4:0) i Argentina - Iran (1:0).
Ugriz Suareza
Urugvajac Luis Suarez šokirao je javnost kada je na meču sa Italijom (1:0), ugrizao za rame Đorđa Kjelinija u 79. minutu. Tragove ugriza Italijan je pokazao sudiji Marku Rodrigezu koji to nije primijetio pa zbog toga nije sankcionisao Urugvajca koji je kasnije tvrdio da je imao kontakt sa Kjelinijevim ramenom i ništa više. Ipak, FIFA je naknadno kaznila Suareza zabranom igranja devet međunarodnih utakmica dok četiri mjeseca nije smio da uđe na bilo koji stadion i morao je da plati 100.000 švajcarskih franaka. Nakon žalbe Sportskom sudu za arbitražu dozvoljeno mu je da trenira sa novim klubom Barselonom.
Rodrigezu “zlatna kopačka”
Prvi put jedan Kolumbijac postao je najbolji strijelac Mundijala. Hames Rodrigez je bljesnuo na velikoj sceni i sa šest golova iza sebe ostavio Tomasa Milera (5), Lionela Mesija, Nejmara i Robina van Persija (4).
Kolumbija je blistala na prvenstvu, stigla do četvrtfinala, a tadašnji član Monaka bio je strijelac na svakom meču svog tima. Prvi gol postigao je u prvom kolu protiv Grčke (3:0), zatim je bio strijelac protiv Obale Slonovače (2:1), i Japana (4:1). Sa dva gola izbacio je Urugvaj (2:0) u osmini finala, a bio je jedini strijelac za svoju ekipu protiv Brazila (1:2) u četvrtfinalu. To mu je donijelo transfer u Real Madrid vrijedan 63 miliona funti. Još je član reprezentacije za koju je odigrao 88 utakmica i postigao 25 golova. Sa 14 godina postao je drugi najmlađi fudbaler koji je zaigrao na zvaničnom meču, a to se desilo 21. maja 2006. godine kada je bio član matičnog Envigada.
FIFA je uvela biološke pasoše. Svi igrači su prije SP davali krv i urin dok su to činila dvojica igrača iz svakog tima nakon svakog meča i sve je analizirano u švajcarskoj laboratoriji. FIFA je istakla da je 91,5 odsto igrača bilo negativno, a svjetska kuća fudbala trpjela je velike kritike zbog načina uzimanja uzoraka.
Debakl Mihinih “orlova”
Srbija je doživjela debakl u kvalifikacijama iako je zauzela treće mjesto u grupi te nije uspjela da izbori treći Mundijal zaredom. Reprezentaciju je vodio Siniša Mihajlović koji se pokazao kao nedorastao tom zadatku, a njegov izbor igrača nailazio je na osudu cijele javnosti. Počelo je remijem bez golova u Škotskoj, zatim je deklasiran Vels sa 6:1, a onda je uslijedio hladan tuš u Beogradu i poraz od Belgije (0:3). On ne bi bio toliko težak da novi šamar nije stigao samo četiri dana kasnije u Skoplju protiv Makedonije (1:0), što je drastično umanjilo šanse da se otputuje u Brazil. Dugoočekivana utakmica protiv Hrvatske u Zagrebu donijela je novi poraz (0:2), čime su šanse za plasman na SP svedene smo na teoriju. Zatim je pobijeđena Škotska (2:0), a onda je doživljen novi poraz od Belgije (1:2) u gostima. Uslijedio je remi sa Hrvatima u Beogradu (1:1) i čuveni prekršaj Josipa Šimunića nad Miralemom Sulejmanijem koji je krenuo sam u kontranapad kojeg bi vjerovatno realizovao i donio pobjedu Srbiji. Potom je upisana pobjeda u Velsu (3:0) i protiv Makedonije (5:1). Po završetku kvalifikacija Mihajlović je podnio ostavku.
Najveći gubitnik kvalifikacija bila je Danska. Zauzela je drugo mjesto u grupi sa 16 bodova što je bio najmanji broj bodova od svih drugoplasiranih pa nije zaigrala u baražu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
