“Glasov” vodič kroz Svjetska prvenstva - 2002. Japan i Južna Koreja: Peta titula “karioka”

Sistem takmičenja sa 32 reprezentacije pokazao se kao odličan, a FIFA je dozvolila da umjesto 22, reprezentacije mogu da vode 23 igrača, s tim što svaka ekipa mora da ima tri golmana. Debitovali su Kina, Senegal, Ekvador i Slovenija. Utakmice su, kao nikada ranije, igrane u čak 20 gradova. Šampionat je otvoren u Koreji, gdje se igralo u Daegu (68.014), Seulu (63.961), Busanu (55.982), Inčeonu (52.179), Ulsanu (43.550), Suvonu (43.188), Gvangdžuu (42.880), Džeongdžu (42.391), Seogvipu (42.256) i Daedžonu (40.407). Finale je igrano u Jokohami (72.327), a domaćini su još bili Saitama (63.000), Šizuoka (50.600), Osaka (50.000), Mijagi (49.000), Oita (43.000), Nigata (42.200), Kašima (42.000), Kobe (42.000) i Saporo (42.000).

Svjetski i evropski šampion Francuska stigla je sa oreolom najboljeg tima na planeti, ali je svima bilo jasno da neće ponoviti uspjeh od prije četiri godine jer su igrači bili iscrpljeni igrajući za svoje klubove. To je dovelo do toga da prvi put branilac titule ne prođe grupnu fazu i pri tome ne postigne gol (Senegal, Urugvaj, Danska). Sa povrijeđenim Zinedinom Zidanom bili su samo blijeda sjenka šampiona kojeg je nokautirao Senegal na otvaranju golom Pape Bube Diopa.

Najbrži gol u istoriji Mundijala postigao je Turčin Hakan Šukur u 11. sekundu protiv Južne Koreje (3:2) u meču za treće mjesto. To je bio jedini pogodak na SP jednog od najboljih turskih napadača svih vremena.

Sve pobjede u grupi upisali su Brazilci i Španci, a “furija” je zapela u četvrtfinalu protiv Koreje (0:0, 4:3) u režiji iskusnog sudije iz Egipta Gamala Al-Gandura. “Kariokama” je “visio” plasman na Mundijal i tek u posljednjem kolu kvalifikacija obezbijedili su plasman. Predvođen Luisom Felipeom Skolarijem Brazil je iz drugog plana, ako se to može reći za njih, igrao napadački, mljeo protivnike i stigao do pete titule. Prvo je pala Turska (2:1), zatim Kina (4:0), pa Kostarika (5:2). Belgija nije bila težak rival u osmini finala (2:0), dok gol Ronaldinja “iz svlačionice” protiv Engleza (2:1) i dalje krasi najavne špice televizijskih emisija. Ponovo je Turska savladana u polufinalu (1:0), a finale je donijelo obračun sa Njemačkom. Poslovično uporni Nijemci tražili su iskupljenje za loša izdanja prethodnih godina. Tim nije bio posebno kvalitetan kao nekada ranije, ali ga je selektor Rudi Feler dobro ukomponovao sa Oliverom Kanom na golu, Mihaelom Balakom u veznom redu i sjajnim Miroslavom Klozeom u napadu sa još nekoliko dobrih igrača. Nadigrana je Saudijska Arabija (8:0), remizirano sa Irskom (1:1), te pobijeđen Kamerun (2:0), kao i Paragvaj (1:0) u osmini finala, te SAD (1:0) i Južna Koreja (1:0).

Velibor Bora Milutinović postavio je rekord po broju vođenih reprezentacija na SP. Kina je bila peta selekcija koju je odveo na Mundijal, ali samo s njom nije prošao grupnu fazu.

Prvi put u finalu su zaigrale dvije ekipe koje su do tada zajedno osvojile sedam titula i igrale u 12 finala. “Panceri” su bili bez Balaka koji je u polufinalu zaradio žuti karton, a sam plasman u finale doživljen je kao veliki uspjeh jer su se prvi put do Mundijala probili kroz baraž kvalifikacija. Kan je primio samo jedan gol pa su na čvrstoj odbrani zasnivali svoju igru, ali im to nije pomoglo protiv strašnih Brazilaca za koje je Skolari tokom SP rekao da se nikada nisu privikavali protivnicima, već da su igrali svoju igru. Golovima u 67. i 79. minutu Brazil je stigao do pete titule u svom trećem finalu zaredom i jedino je Markos Evanđelista Kafu odigrao sve tri finala te je mu pripala čast da podigne “Zlatni globus”.

Loše suđenje obilježilo je Mundijal. FIFA je dozvolila brojnim sudijama širom svijeta da budu dio planetarne predstave. Više se pričalo o kardinalnim greškama nego o golovima, a najviše je favorizovana Koreja koju je vodio Holanđanin Gus Hidink. Jedan od domaćina stigao je do polufinala kada je FIFA odlučila da najbolji arbitri dijele pravdu pa Korejci nisu imali šansu protiv Njemačke u polufinalu i Turske u meču za treće mjesto (2:3).

Revanš Engleza

Žrijeb je ponovo spojio Argentinu i Englesku, a ovaj put snage su odmjerili u grupi. Mjesto obračuna bio je zatvoreni stadionu “Saporu” 7. juna. Trenutak odluke desio se u 44. minutu, kada je Dejvid Bekam postigao jedini gol na utakmici sa bijele tačke nakon što je sudija Pjerluiđi Kolina svirao penal poslije prekršaja Maurisija Poketina nad Majklom Ovenom. Tako se Bekam iskupio za crveni karton zbog kojeg je njegov tim izgubio utakmice četiri godine ranije u Francuskoj. “Gaučosi” su zapeli u “grupi smrti” sa četiri boda iza Engleske (5) i Švedske (5).

Fenomenalni Il fenomeno

Nakon šest mundijala na kojima su najbolji strijelci postizali po šest golova, sada je golgeter dao osam pogodaka. Luis Nazario da Lima Ronaldo u Aziji je pokazao zašto ga smatraju jednim od najboljih fudbalera svih vremena. Poslije misteriozne finalne utakmice u Francuskoj, kada je totalno podbacio, Il fenomeno je zablistao. Zajedno sa Rivaldom i Ronaldinjom činio je najbolji napadački trojac šampionata. Prvi gol dao je Turskoj, drugi Kini, a dva puta je pogodio protiv Kostarike. Peti je dao Belgiji u osmini finala, protiv Engleske nije bio strijelac, a dao je jedini gol u polufinalu protiv Turaka. Sa dva gola Nijemcima u finalu potvrdio je vrhunski kvalitet. Rođen je u Rio de Žaneiru 18. septembra 1976. godine i za Brazil je odigrao 98 utakmica od 1994. do 2011. na kojima je postigao 62 gola. Bila je to njegova druga titula, nakon 1994. godine kada je bio u sastavu, ali nije igrao. Postao je peti Brazilac sa titulom najboljeg strijelca nakon Leonidasa (1938), Ademira (1950), Garinče i Vave (1962).

Zlatnim golom Jung Hvan Ana u 117. minutu Južna Koreja eliminisala je Italiju (2:1) u osmini finala. Korejac je u to vrijeme bio član Peruđe, kao pozajmljen igrač Busana, a italijanska ekipa odmah mu je uručila otkaz. Inače, u toj utakmici je promašio penal, a 2000. godine postao je prvi Korejac koji je zaigrao u Seriji A.

Jugoslavija nije putovala na Daleki istok

Reprezentacija Jugoslavije nastavila je da igra po sistemu toplo-hladno pa nakon nastupa u Francuskoj 1998. godine nije zaigrala na Dalekom istoku.

Iako nije imala preteške protivnike u kvalifikacionoj grupi, zbog četiri remija završila je na trećem mjestu sa 19 bodova, iza Slovenije (20) i Rusije (23), a ispred Švajcarske (14), Farskih ostrva (6) i Luksemburga (0). U reprezentaciji i oko nje vladala je loša atmosfera, pa je kvalifikacije započeo Ilija Petković koji je vodio samo utakmicu protiv Luksemburga (2:0), pa je smijenjen loših rezultata u prijateljskim mečevima, da bi ga naslijedio Milovan Đorić koji je remizirao sa Švajcarskom (1:1) i Slovenijom (1:1), a poraz od Rusije (0:1) u Beogradu i dalje se prepričava jer je u trenutku kada je ekipa gubila izveo oba napadača i uveo vezne fudbalere te defanzivca. Nakon tog fijaska imenovana je selektorska komisija sa Dejanom Savićevićem na čelu, a pomagali su mu Vujadin Boškov i Ivan Ćurković. Ni oni se nisu proslavili: Rusija (1:1), Farska ostrva (6:0, 2:0), Švajcarska (2:1), Slovenija (1:1), Luksemburg (6:2). Poslije gostujuće pobjede nad Švajcarcima kiksali su na domaćem terenu protiv Slovenije u meču koji je odlučivao o putniku za baraž, a Savićević je okrivio veliku kišu za neuspjeh svog tima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.