Draško Knežević, kapiten košarkaša “crveno-plavih”, za “Glas Srpske”: Volim Borac kao instituciju Banjaluke

Plejmejker nije imao sreće da ga iz juniorskog tima prekomanduju među seniore iako je prije desetak godina počeo pripreme sa prvim timom, ali na njega tada nisu ozbiljno računali. Želje i ambicije dviju strana poklopile su se ljeta 2020. godine, kada je popularni Brzi stigao kao veliko pojačanje i brzo se nametnuo kao lider. Pred početak ove sezone ekipa je drastično promijenjena, a Knežević je jedan od trojice koji su ostali, i još je dobio kapitensku traku.

- Dok sam bio mlađi, bježao sam od uloge kapitena i svega što ide uz to jer to nije u nekom mom fazonu. Nekako uvijek volim da sam u drugom planu. Ipak, sada su se stvari posložile nekako same od sebe. Domaći sam igrač, ljudi koji su mi dali traku misle da imam potrebne kvalitete da budem kapiten, tako da sam prihvatio ulogu.

GLAS: Kakav je osjećaj biti kapiten Borca?

KNEŽEVIĆ: Prelijep, mada je teško opisati kako je biti kapiten kluba koji voliš. Mislim da to sanja dosta košarkaša kada počnu da se bave ovim sportom. Kako me drugi doživljavaju kao kapitena, to morate pitati moje saigrače.

GLAS: Kako je došlo do saradnje i produženja ugovora?

KNEŽEVIĆ: Najiskrenije... u razgovoru sa predsjednikom kluba Milanom Đajićem sve sam dogovorio za pet minuta. Predočio mi je ambicije kluba i planove za budućnost, a meni se sve to svidjelo. Veliki sam lokal-patriota, volim Borac od malih nogu, ne samo košarkaški klub nego Borac kao instituciju, tako da nisam puno razmišljao.

GLAS: Tokom karijere igrali ste za klubove u BiH i Crnoj Gori. Kako to da niste otišli u inostranstvo?

KNEŽEVIĆ: Bilo je svakakvih ponuda. Kada sam bio mlađi, možda sam imao i neki strah od odlaska vani, a malo kasnije razlozi su bili finansijske prirode. Sve te inostrane ponude bile su približne onima koje sam zarađivao u klubovima sa naših prostora igrajući naše lige, tako da se nisam oprobao u inostranstvu. To su glavni razlozi i uvijek sam više volio da sam blizu kuće.

GLAS: Koliko imate slobodnog vremena i kako ga provodite?

KNEŽEVIĆ: Kada sam bio mlađi, mnogo više vremena bio sam “u košarci”, kako na treninzima tako i praćenjem iste. Sada je to malo manje, ali prosječno sam dva sata dnevno na aktivnom treningu. Slobodnog vremena ima dovoljno i stručni štab stvarno maksimalno pazi na nas te je sve dobro izbalansirao. Slobodno vrijeme provodim kako mi žena kaže (hahahaha). Pored nje, dosta se družim sa saigračima, šetamo, igramo video-igre...

GLAS: Imate li nedosanjan sportski san?

KNEŽEVIĆ: U šali sam rekao saigračima da ću u penziju ako uđemo u Prvu ABA ligu. To je neki trenutni san, a ona ludila vezana za Evroligu i NBA ligu, od toga nema ništa. Odmalena sam bio svjestan sebe. Znam svoje limite i nikada nisam bio u iluzijama i sanjao o tim stvarima.

GLAS: Upisali ste 15 pobjeda na oba fronta bez poraza od početka sezone. Kakav je osjećaj kad pogledate tabelu?

KNEŽEVIĆ: Osjećaj je zaista lijep kada pogledamo tabele oba takmičenja. Ipak, svjesni smo da nas najteže utakmice tek čekaju, jer svi sada još više žele da pobijede ekipu koja nema poraza. Kao što trener kaže, nema nepobjedivih, a potrudićemo se da to što dalje traje. Uglavnom, ekipa čvrsto stoji na zemlji i zna svoj cilj.

GLAS: Da li preuzimate ulogu favorita za osvajanje titule Druge ABA lige?

KNEŽEVIĆ: Kada po kvalitetu poredimo nas i ekipu koja drži osmo mjesto na tabeli, jasno je da nijanse odlučuju o tome. Liga je izuzetno izjednačena i zbog formata igranja, odnosno plej-of završnice mislim da nema favorita. Dobar ili malo lošiji dan neke ekipe može mnogo toga da odluči.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.