Čedo Pantić, najbolji kik-bokser Balkana za “Glas Srpske”: Niko ne smije u ring protiv mene

Početkom ove godine desio se najvažniji momenat u karijeri srpskog kik-boksera. Odlaskom u Holandiju u čuveni “SB džim”, otvorila su se vrata NjFL organizacije koja bi trebalo da bude sjajna stepenica onom čemu stremi - ulazak u najprestižnije društvo, organizaciju “Glori”.

U razgovoru za “Glas Srpske” član KBS Hektor dotakao se ciljeva koje je pred sebe postavio. Odlaskom na kamp u jedan od najboljih klubova na svijetu pokupio je simpatije holandskih stručnjaka u zemlji koja važi za Meku kik-boksa.

- Melvin Menhof je lično insistirao da potpišem za NjFL. To je najbolja odluka u dosadašnjoj karijeri. Pobijedio sam sve borce na Balkanu, a u Holandiji sam prešao na viši nivo. Ako želim da budem najbolji, moram da se borim najboljima. Zato sam otišao u Holandiju kako bih dodatno napredovao i spreman dočekao odlazak u “Glori”. Podigao sam svoje performanse u “SB džimu”, osjetno sam bolji borac, slobodno mogu reći za 40 odsto. Sklopio sam zlata vrijedna poznanstva sa čuvenim Badr Harijem koji je lice našeg sporta i trenerom Saidom el Badauijem. Rad i razgovor s njima su mi mnogo značili, posebno što je Said rekao da sam materijal za najviše domete - rekao je najbolji kik bokser Balkana.

Na debiju u NjFL-u dominirao je protiv Majka Frenkena, koji je neporažen u lakoj kategoriji. Nastupom u Utrehtu zaslužio je da se o njemu priča u superlativima. Na stranu ide što su sudije nepravednom odlukom uskratile Pantića za trijumf.

- Radio sam protiv najboljeg borca iz rostera lake kategorije. Odmah po dolasku poručio sam da je novi šerif stigao u grad. Sve sam ih šokirao, bio sam pomalo i bahat, mada sam sve govorio iskreno i iz srca. Nisam želio da zvučim prepotentno. Želim da osvojim NjFL pojas za koji će se boriti četiri najbolja borca na turniru krajem godine. Komentari u Holandiji su veoma pozitivni. Sudije su protiv Frenkena odlučile da bude neriješeno iako sam bio mnogo bolji, bacio sam ga i u nokdaun. To mi je nauk da naredne mečeve završavam prekidom i ne ostavim im nikakvu rezervnu opciju - poručio je Pantić.

Pantićev debitantski nastup kao da je zaplašio ostale borce u rosteru. Ljudi u NjFL-u imaju problem da borcu iz Modriče pronađu protivnika iako u lakoj kategoriji imaju veliki broj kik-boksera.

- Trebao sam da imam meč 15. maja, ali su mi javili da niko od deset boraca nije spreman da stane u ring naspram mene. Ne znam da li sam ostavio prejak utisak pa niko ne smije da mi izađe na crtu ili je nešto drugo po strani. Ako su borci onda trebaju stalno da su spremni. Mogu da radim meč sutra, pa ponovo za deset dana, jer sam uvijek u formi. Moguć je revanš protiv Frenkena u organizaciji njegovog trenera čuvenog Nikija Holckena. Oni traže neke uslove u vezi sa kilažom, to me uopšte ne zanima. Imam samo jedan zahtjev oko honorara i potom idem u njegovo dvorište da ga pobijedim, ovaj put prekidom - istakao je neustrašivi borac.

“Preko trnja do zvijezda”. To je krilatica kojom se Pantić vodi. Put do vrha nije jednostavan. Prevazišao je brojne probleme i poteškoće, jer kako sam kaže, bez patnje je nemoguće bilo šta ostvariti.

- U životu uspjeh ne dolazi preko noći. Potrebno je da čovjek pronađe i spozna sebe. Oduvijek sam govorio da ću biti svjetski šampion. Iskreno vjerujem u to, ali ništa ne dolazi prije vremena. Moraš da savladaš sve prepreke i poteškoće, da proliješ mnogo znoja i krvi, a mislim da moje vrijeme tek sada dolazi. Imam 26 godina, nikad nisam zadovoljan, uvijek vidim samo greške, pa i u pobjedama i mislim da je to moja vrlina. Konstantno tjeram sebe da budem bolji. Vidim gdje sam prije griješio, ali to mi je nauk da u budućnosti ne ponavljam iste stvari. Zamišljam da pored mog imena piše “Glori šampion”, jer da nije tako, odmah bih odustao. Jednostavno ne mogu zamisliti drugačiji scenario - poručio je Pantić.

Zahvalan je na podršci koju dobija od brojnih navijača. Njegovo ima se izuzetno poštuje i uvažava u borilačkim krugovima. Pomno prati šta se dešava u sportu pa tako razmišlja i o novim generacijama.

- Svjestan sam da ima mnogo dječaka koji me prate i koji žele da idu mojim stopama. Volio bih da utičem na njih i da im budem inspiracija. Želim da kik-boks postane masovniji i isto tako bude prihvaćen. Premalo se ulaže u naš sport. Zaslužujemo više, ali se nadam da će moj uspjeh to promijeniti - zaključio je Pantić.

Srce, krv, suze i jaka glava

Kik-boks je vrlo surov sport, a sa druge strane samo vrhunski borci mogu da žive od njega.

- Niko sa strane ne može da zamisli kroz šta borci prolaze, kakva je to patnja, ali ja ga doživljavam kao ljubav. Kod nas su uslovi veoma loši, nema novca kao u sportovima sa loptom. Kik-boks zahtijeva srce, krv, suze i znoj i jaku glavu. Volio bih da dobija veće priznanje u društvu i medijima. To je dio moje misije, da jednog dana kik-boks, što da ne, postane nacionalni sport. Želim da pokažem mladim momcima da neko sa ovih prostora može da postane svjetski šampion. Najbitnije u životu je da se čovjek izbori sam sa sobom i tek tada postaje spokojan, a novac dolazi kao sporedna stvar - naglasio je Pantić.

Harijev zagrljaj

U Holandiji se radi drugačije. Radi se čisto kik-boks, kombinacije i sparing i to je najbolji način za napredak. Tamo je konkurencija najveća, najbolji borci planete su tamo i jedni druge guraju do maksimuma, kaže Pantić.

- U julu ću ponovo u “SB džim” pred Hektor fajt najt koji će biti u Laktašima. Uvijek sam vjerovao u sebe, ali odlaskom tamo i sparinzima sa najboljim borcima dobio sam potvrdu. Niko iz malog kluba nije odmah otišao u Ligi šampiona. Kao mali sam Badr Harija gledao kao neku vrstu idola, sada imam vjeru u Boga i ništa drugo mi nije potrebno. Kada sam u društvu velikih šampiona i umova kik-boksa, pretvorim se u spužvu i upijam njihovo znanje. Mnogo mi je značilo kada mi je Hari pred povratak došao u sobu, zagrlili smo se i rekao je da sam uvijek dobrodošao kod njih - podijelio je Pantić iskustvo iz Holandije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.