Blaž Slišković: Dao bih sto mostova za jedan život
"Ovo ti je jedan poseban grad", rekao je Baka Slišković na početku velikog intervjua objavljenog u novom broju beogradskog lista Nedeljnik.
A onda je "ispričao jednu priču".
"Imao sam ti ja u djetinjstvu nerazdvojnoga druga, svi ga zvali Metla. U ovom gradu svak ima makar jedan nadimak. I tako ti ja sa Metlom živio, drugovao, odrastao, bili nerazdvojni, i Metla ti prije četiri godine umre. Znaš šta u tom trenutku shvatim? Pa ja ne znam kako je čovjeku ime i prezime. Hej, godine i decenije prijateljstva i ja ne znam kako mi se jaran zove. Jer to nikad nije ni bilo bitno, ako ćemo pravo. Kome je još bilo važno kako ti je ime i od kojih si? Tek sam tad saznao da je čovjek bio musliman, Elvedin mu bilo ime. Misliš da smo ikad pomislili na tako nešto dok smo bili dječaci? Meni je kuća bila blizu katoličke crkve, a mi se okupimo kad je misa, pa hakamo one što idu na misu, ili što idu u džamiju. Pa šta'š tamo, to nas samo razlikuje? Nas su učili starci da je najvažnije biti čovjek i Mostarac."
Legenda jugoslovenskog fudbala je u ovom intervjuu pričao o ratu, Mostaru kao podijeljenom gradu, o svom životu i karijeri...
"Šta je za mene značilo rušenje onog mosta? Pa bila je to tužna slika. Samo znaš šta? Ako je, i samo ako je, istina da je taj most korišten da se prevozi municija za Armiju BiH, drago mi je da je srušen. Ne zbog armije, nego zbog municije. Isto bih ti rekao i da je preko toga mosta municiju vozio HVO. Tako je sačuvano možda nečijih sto života. A jedan ljudski život ne vrijedi sto starih mostova. Dao bih sto jebenih mostova za jedan život. I znaš šta je bit u tome? U Mostaru su bili srušeni i svi drugi mostovi, svi su bili srušeni. Samo što oni koji za njim kao toliko žale, žale jer su taj napravili Turci. Eto zašto. U tome vide suštinu, kao što neki drugi vide suštinu u tome što je neki most napravila Austrougarska. A za to vrijeme ne žale za deset hiljada ljudi. Kažu, most je simbol. Jeste. Ali evo, napravili su novi. Treba stvari gledati objektivno. Ima mnogo takvih priča o simbolima u Mostaru, a niko ne priča o objektivnim stvarima", rekao je on.
Kada se prisjetio Svjetskog prvenstva u Italiji, ispričao je i zašto nije bio u tom timu.
"Novinarskom greškom. Koja nije bila greška, negoli loša namjera. Igramo mi protiv Švajcarske prijateljsku utakmicu u Cirihu i gubimo 2 : 0. Mene Toza vadi iz igre deset minuta pred kraj i ja odlazim da se tuširam. Tamo u svlačionicu ulazi Čučak, mislim da se tako prezivao, dopisnik iz Švajcarske recimo Večernjih novosti. Pita me šta ja mislim o utakmici, o ovoj mojoj izmjeni, i ja kažem ovim riječima, s mjesta se ne pomjerio - kako igramo, šteta što nema 11 izmjena na raspolaganju. Sutradan u novinama naslov - Slišković kaže da neće da igra za reprezentaciju dok je Veselinović selektor. Naravno da nije bilo kao sada, da te selektor pozove da provjeri. Tada se novinarima vjerovalo. A ja sam bio preponosan da pozovem sam pa da se kao pravdam, da kažem da nisam to rekao. I tako ostadoh bez poziva. Slične su poslije stvari zamjerali Osimu", rekao je.
Naravno, navijao je za Jugoslaviju, iako je bio mnogo ogorčen.
"Zvao me je Osim pred taj Mundijal i rekao mi: Baka, moram da izaberem između tebe i Meše Baždarevića. A ja mu kažem: Selektore, vi ako ćete da birate između nas dvojice, slobodno zovite Mešu. Jer sam ja znao tačno da možemo i Meša i ja biti pozvani, ali da je mjesto rezervisano za trećeg", rekao je Baka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
