Analiza učinka srpskih sportista na OI: Pet medalja (ni)je malo
PARIZ - Nakon završetka Olimpijskih igara na granici između egzaltiranosti izazvane nastupima Novaka Đokovića, vaterpolista te košarkaša i razočarenja koja su Srbiji priredili basketaši, odbojkašice, ali takmičari u borilačkim sportovima, vrijeme je da podvučemo crtu. Da li je pet osvojenih medalja (tri zlata, po jedno srebro i bronza) uspjeh ili je moglo i(li) moralo više?
Samostalna Republika Srbija od 2008. godine, zaključno sa Olimpijskim igrama u Parizu, osvojila je 29 medalja. Prije tri godine ostvaren je najbolji rezultat u istoriji, osvojeno je devet odličja. Srpski sportisti su, dakle, na Igrama u Tokiju oborili rekord postavljen u Rio de Žaneiru i u odnosu na Igre u Brazilu osvojili medalju više. U Parizu se očekivalo makar jedno odličje više. Međutim, 113 srpskih predstavnika (što je rekord) nije uspjelo u toj misiji, iako su, što se tiče ukupnog bilansa medalja, srpski sportisti bili najuspješniji od svih eks-ju zemljaka.
Sve oči bile su uprte u Novaka Đokovića, koji je jurio “karijerni” slem, narodskim rječnikom “sve” - da uzme još samo ono što mu nedostaje, famozno olimpijsko zlato. Malo ko mu je davao šansu da može do toga pored Karlosa Alkaraza. Mladi španski lav je došao na Igre ovjenčan trofejima Rolan Garosa i Vimbldona. Ali, nešto je mirisalo u vazduhu. Apsolutni fokus koji ništa ne može da poremeti. I uspio je koktelom kvaliteta, želje, nadljudskih napora, uprkos rovitom koljenu. Srbinator je ostvario snove, svoje i naše i ispisao najljepšu priču Olimpijskih igara, potvrdivši da je najveći koji je uzeo reket u ruke ikada.
Najljepša stvar u sportu su iznenađenja. To se posebno i najduže pamti. A ono što su uradili srpski vaterpolisti biće zapisno vječno. Vožnja njihovih života bila je nezaboravni rolerkoster. Japan su jedva pobijedili, Australija ih je deklasirala, tukla ih je Španija pa Mađarska, a oni su bili hladni kao led, kao da se ništa posebno ne dešava. Konstatovali su da ne igraju dobro, ali da će biti bolje kada dođe četvrtfinale. I bilo je. Kao da je neki potpuno drugi tim ušao u bazen. Grčka i SAD su kao rukom sklonjeni s puta. “Delfini” su najbolje i najljepše sačuvali za kraj. Finale nimalo nije bilo uzbudljivo. Rutinska egzekucija sada već trostrukog uzastopnog olimpijskog šampiona.
- Osećamo se kao bogovi - istakao je inspirisani Strahinja Rašović.
Dok god možeš da juriš svoje snove, ne treba odustati! Pokazao je to Novak Đoković, ali i Zorana Arunović. Srpska streljačica u svojoj riznici imala je evropske i svjetske medalje, gran prijeve, kilograme i kilograme plemenitog metala sa svih mogućih takmičenja. Samo joj je odličje sa Olimpijskih igara izmicalo. I najzad ga je upucala - zlato! U tandemu sa Damirom Mikecom, koji je taj led probio u Tokiju. Oni su otvorili sezonu lova na medalje za srpske takmičare.
Tekvondo ni ovaj put nije razočarao. Nakon Milice Mandić i Tijane Bogdanović medalju je uzela i Aleksandra Perišić, srebrenu. Vjerovali su svi u nju i nadali se njenom odličju i nije razočarala.
E sad, napravite pauzu u čitanju ovog teksta. Otvorite sebi flašu piva i uživajte. Oni su ih popili ne zna im se broj - bronzani košarkaši Srbije. Čekali smo ih u finalu, ali čudan žrijeb i sudije iz Paname i Tuzle spriječili su najveću sportsku priču svih vremena... Možda će “Ameri” platiti u Los Anđelesu, da ih više boli. Kad je mogao da se desi Indijanapolis... Oduševili su košarkaši javnost time kako su se borili, kako su bili jedinstveni, složni, kako su srce i dušu ostavljali na parketu. Boli i boljeće propuštena ili bolje rečeno oteta šansa da bude potučen drim tim, ali utjeha je stigla ne samo osvojenom bronzom, nego sjajnim raspoloženjem na dodjeli medalja. Srpski košarkaši su bili apsolutni hit večeri, ukrali su šou vječno nadmenim Amerikancima. Svi su gledali u Srbe i pričali o njima. Smijali se ludoj družini i pitali se da li će popadati sa pobjedničkog postolja.
E sad malo o razočarenjima. Od koga se najviše očekivala medalja? Pa od basketaša, aktuelnih svjetskih prvaka. Kao i u Tokiju, kada su, takođe, bili najveći favoriti za zlato, ni ovaj put nisu uspjeli. U Japanu su osvojili bronzu, a ovaj put nisu dogurali ni do polufinala.
Odbojkašice su, poput Novaka i Zorane, na Igrama jurile jedino zlato koje im nedostaje. Međutim, čudne odluke i rotacije selektora Đovanija Gvidetija dovele su do poraza od SAD i Kine pa su Tijanu Bošković, Maju Ognjenović i drugarice odvele na Italiju u četvrtfinalu. Tu je bio kraj snova. Nažalost značilo je to i Majin oproštaj od nacionalnog tima i Gvidetijev odlazak, koji, čini se, neće nikoga zaboljeti.
U borilačkim sportovima očekivale su se takođe medalje. Najveće razočarenje je džudista Nemanja Majdov, koji je eliminisan sudijskom odlukom u prvom kolu. Kvalitet za postolje imali su i Aleksandar Kukolj, Milica Nikolić i Marica Perišić, ali - “ćorak”. Milica Žabić je pokazala kvalitet, ali preko najboljih nije uspjela preći do medalje.
- Cilj je bila medalja, ali mi je praktično ispala iz ruke. Mogu da budem zadovoljna odlično odrađenim takmičenjem - rekla je Milica, a njenom kolegi Strahinji Bunčiću medalja je takođe izmakla u posljednjoj borbi.
U rvanju je Srbija imala petoricu takmičara. Do odličja su mogli Aleksandar Komarov, ali i Mate Nemeš obojica u grčko-rimskom stilu - nisu uspjeli.
U boksu je ozbiljan kandidat za osvajanje medalje bila Bratunčanka Sara Ćirković, ali je aktuelna šampionka Evrope bukvalno pokradena od sudija. Natalija Šadrina je takođe zaustavljena sudijskim odlukama.
Nakon svega biće vođeno dosta polemike i o opravdanosti naturalizacije brojnih (uglavnom ruskih) sportista, koji su razočarali.
Suma sumarum, uz sve subjektivne i objektivne okolnosti rekordno brojna srpska četa morala je više, ali Olimpijske igre su specifično takmičenje. Više od 10.000 sportista sanja isti san - medalju, a samo probrani do nje dođu. Nova šansa je za četiri godine u Los Anđelesu. Mogu li srpski sportisti do rekorda u Holivudu? Da podsjetimo, 1984. godine na istom mjestu jugoslovenski predstavnici osvojili su 18 odličja, što je rekord bivše države. Bilo bi idealno da, na neki način, to ponovi srpska ekipa.
Povrede
Da nije bilo povreda, medalju su mogli napasti i atletičarka Ivana Španović (problem sa Ahilovom tetivom) te najbolji srpski rvač slobodnim stilom Stevan Mićić, koji je povrijedio koljeno pa je bio primoran da se povuče sa Igara. Mlada Angelina Topić, zbog povrede zgloba, morala je da odustane od finala u skoku uvis. I ona je mogla visoko, ali za nju ima vremena. Nije daleko taj Los Anđeles.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
