Sjećanje Ratka Radovanovića na Manilu 1978: Bili smo kaznena ekspedicija
Svjetsko prvenstvo u košarci počinje danas. Epicentar zbivanja biće Manila gdje je prije 45 godina reprezentacija Jugoslavije po drugi put postala šampion svijeta.
Jedan od onih kome je glavni grad Filipina ostao u najljepšem sjećanju je legenda srpske košarke Ratko Radovanović, koji je blistao na tom šampionatu. U razgovoru za “Glas Srpske” evocirao je uspomene na prvenstvo i prognozirao predstojeće takmičenje.
- Bolje da se ne sjećam kada je to bilo, jer je prošlo 45 godina i malo se osjećam starim - kroz osmijeh je Radovanović započeo priču.
- Imao sam 22 godine i ušao u generaciju sjajnih košarkaša. Imao sam neku ludu sreću da igram sa najboljima, a stariji igrači su izgurali takmičenje. Vilfan i ja samo se našli u ekipi koju su činile “ajkule” od Mirze Delibašića, Krešimira Ćosića, Dragana Kićanovića, Dražena Dalipagića, Moke Slavnića, Željka Jerkova... Tada je konkurencija bila paklena na svim pozicijama i Moka je ekipu s pravom nazvao kaznena ekspedicija.
GLAS: Ostvarili ste tada svih deset pobjeda iako je sistem takmičenja bio je dosta drugačiji nego sada. Ko je bio najteži rival na putu do zlata?
RADOVANOVIĆ: Imali smo čudan žrijeb. Igrao je svako sa svakim. Bili smo prvi u grupi, a potom i prvi u drugom dijelu takmičenja pa smo se našli u finalu. Bilo je mnogo dobrih ekipa. Amerikanci su standardno bili jaki, a Brazilci su bili najteži rivali, a za njih je tada debitovao Oskar Šmit. Igrali smo u drugoj, manjoj, dvorani u Manili i svi su navijali za nas. Filipinci su imali simpatije prema nama jer su vrlo druželjubiv narod. Istina da smo bili najbolji, ali i Novak Đoković je najbolji teniser svijeta pa mu ljudi zvižde.
GLAS: Dva puta ste dobili SSSR. U finalu ste slavili nakon produžetka sa 82:81. Kako sada gledate na to?
RADOVANOVIĆ: Tkačenko nije igrao produžetak pošto je dobio petu ličnu grešku, jer me je povukao za ruke prilikom podbacivanja lopte. Da je ostao u igri teško bismo mi to dobili. Ipak, bili smo ekipa u pravom smislu te riječi. Bili smo kao jedan i na terenu i van njega dok smo uvijek bili tu jedan za drugoga. Mene je kao mladog igrača, koji je tek ušao u reprezentaciju, Moka izgurao u prvi plan. Postignem je tako 15 poena protiv Senegala, a Moka mi dođe u sobu i kaže: “Mali, još nisi postao igrač”. Kako sam dobro igrao on mi je to govorio poslije svake utakmice. Nakon polufinala, koje sam baš dobro odigrao, ponovo Moka dođe i kaže mi: “Mali, postao si igrač”. Imao sam sreću da sam uletio u mašinu mada se kvalitet iskaže na kraju. Da nisam imao podršku starijih, bilo bi pitanje kako bi se završilo. Nije me samo Moka podržavao, već i ostali igrači.
GLAS: Svjetsko prvenstvo u Manili bio je povratak selektora Aleksandra Nikolića na klupu. Šta je to značilo za ekipu?
RADOVANOVIĆ: Aca se vratio, a pomoćnik mu je bio Pero Skansi i jedan od njih je završio u bolnici po dolasku u Manilu jer je vlažnost vazduha bila nesnošljiva. Bukvalno kada izađete iz hotela majica vam bude mokra, a stigli smo deset dana ranije da se adaptiramo na uslove. Osim te vlažnosti vazduha sve je bilo na vrhunskom nivou, od “Šeraton” hotela gdje smo bili smješteni do dvorana u kojima smo igrali. Organizacija je bila sjajna i to u to vrijeme 1978. godine imali smo klima uređaje u autobusu kao i dvoranama.
GLAS: Na deset utakmica imali ste prosjek od 100,3 poena po meču što potvrđuje riječi Zorana Slavnića da ste bili kaznena ekspedicija. Kako ste Vi to vidjeli?
RADOVANOVIĆ: Djelovalo je baš tako, jer smo imali sjajne igrače. Imali smo tri-četiri centra koji su bili najbolji strijelci prvenstava, a sada se okrenulo. Bila je velika razlika između beka, krila i centra koji su mnogo poentirali. Recimo to su u Bosni bili Delibašić na beku, Žarko Varajić na krilu i ja na centru. Slično je bilo i u reprezentaciji. Sada se pretvorilo u to da centar ubaci osam poena i kažu da je odličan, a nekada su postizali više od 20 poena. Onda čekaju da napuni 25 godina, jer je do tada mlad pa za dvije godine prestari. Sada je sve brže i jače. Ne kažem da ne treba pratiti moderne tokove, ali više mi se sviđalo ranije.
GLAS: Kakve su šanse Srbije na idućem Mundobasketu? Čemu se možemo nadati?
RADOVANOVIĆ: Svi kukaju na Nikolu Jokića kako nije patriota, ali jednostavno dosta je igrao ove sezone i sigurno ima dobar razlog zašto ne igra. Mi to gledamo sa patriotske strane i ne vidimo neke druge razloge. Ne kukam za njim, mada je ekipa mogla da bude bolja, ali ne treba da se potcjenjuje jer ima kvaliteta u njoj. Prvo da prođemo grupu pa onda da razmišljamo šta dalje.
GLAS: Ima li selektor Svetislav Pešića keca u rukavu?
RADOVANOVIĆ: Vidjećemo. To što je bilo prošle godine, bilo je. Sada je nešto drugo. Mislim da je Bogdan Bogdanović spona između selektora i igrača. Uz to, mislim i da nam Italijani ne leže. Opasni su šuteri i agresivni na ofanzivnom skoku.
GLAS: Ko su glavni favoriti za medalju?
RADOVANOVIĆ: To se ne može reći u ovom trenutku. Italija visoko pretenduje kao i još tri ekipe među kojima je i Srbija koju vidim u krugu među četiri. Amerikanci nisu u najjačem sastavu, ali su opet jaki. Ipak, ne volim da prognoziram.
GLAS: Kako gledate na otkaze igrača i zašto im reprezentacija nije više top prioritet?
RADOVANOVIĆ: U moje vrijeme imali smo veoma jaku reprezentaciju. Kolika je konkurencija bila, recimo da Mirza nije igrao u Portoriku 1974. jer je Nikola Plećaš otišao umjesto njega. Bio sam 13. igrač za Olimpijske igre u Montrealu 1976. kada sam imao 20 godina i posljednji koji je otpao sa spiska. Tada su me za nagradu vodili sa njima, a ja sam bio ljut jer nisam bio u timu. Sadašnji košarkaši žele da se bore, ali previše mladi odu u inostranstvo i nemaju osjećaj pripadnosti svojoj državi. Ako Pau Gasol ima želju da dođe i ima osjećaj pripadnosti Španiji, onda bi to trebalo i naši igrači da imaju. Mora da se pravi kult reprezentacije i da se priča sa igračima.
Doček
GLAS: Kakav je tada bio doček u Beogradu?
RADOVANOVIĆ: Bila je ludnica. Nije tada bilo balkona ili nečeg sličnog, ali je bilo prijema. Došli su ljudi na aerodrom da nas vide i pozdrave što nam je bilo jako drago i bili smo ponosni na medalju.
Problem prozora
GLAS: Sistem takmičenja na SP je različit u odnosu na vrijeme kada ste Vi igrali. Da li je sada bolje ili lošije?
RADOVANOVIĆ: Sada je više ekipa uključeno u Svjetsko prvenstvo jer FIBA ima želju da podigne košarku i u tim zemljama. Kvalifikacioni prozori su doveli do novih svađa i možda Dejan Bodiroga, kao novi čelni čovjek Evrolige, uspije da pomiri zavađene strane. Prozori su ugrozili ozbiljne reprezentacije koje ne mogu da računaju na svoje najbolje igrače i uvijek gledaju da li će igrati ovaj ili onaj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
