Nikola Popović za “Glas”: Nije lako biti Srbin u Litvaniji

Prethodnu sezonu i po odigrao je u Lietkabelisu koji se takmičio u Evrokupu. O prošlim sezonama, povratku iz SAD, saradnji sa Crvenom zvezdom, odlasku u Iran te očekivanjima od novog kluba govorio je u intervjuu za “Glas Srpske”. 

- Prošle sezone igrao sam Evrokup gdje je bilo sigurnih 18 utakmica i dosta se  putovalo. Mislim da će Liga šampiona biti malo lakše takmičenje što se tiče broja utakmica. Nisam nikada igrao Ligu šampiona i očekujem da će biti bolja za mene zato što u Evrokupu nisu dozvoljavali puno kontakta prilikom postavljanja pikova. Volim da postavim pik i ne bježim od njega pa se dešavalo da upadnem u neugodnu situaciju sa sudijama. Uz to neki igrači su jako namazani, pogotovo kada se igramo protiv ekipa iz ABA lige kao što je Budućnost gdje ima pametnih i iskusnih igrača - rekao je Popović. O kvalitetu mađarske lige ne zna mnogo. 

- Znam da mađarska liga nije na nivou litvanske, ali je nešto novo. Prije Litvanije igrao sam u Belgiji i mislim da će biti slična atmosfera. U Belgiji se igralo pred punim tribinama, igrači su bili motivisani pred navijačima i u Litvaniji nisam to doživio u toj mjeri u kojoj sam očekivao jer je tamo košarka sport broj jedan - naveo je Popović. 

Pojasnio je da je atmosfera uvijek dobra kada su igrali protiv Žalgirisa ili Ritasa, a da na drugim utakmicama nije bilo tako. 

- Pretprošle sezone bilo je vatrenije, ali prošle nije. Sve se nešto ohladilo ne znam zbog čega. Možda malo zbog reprezentacije i slabih rezultata, mada je bilo i velikih propusta sudija koji su ubili želju da gledaju košarku. Prvi put sam doživio da dvojica sudija budu suspendovani u sezoni zbog katastrofalnih grešaka, a jedna od spornih utakmica bila je i našeg kluba. Recimo, protiv Žalgirisa u polufinalu plej-ofa dešava se da igrač evidentno gura protivnika s leđa, skače u napadu i poentira koš za pobjedu. Sudija to nije svirao pa je suspendovan, ali to ne znači ništa jer si nekome pokvario sezonu - dodao je Popović. 

Banjalučanin nije bio jedini srpski košarkaš u Litvaniji gdje je dočekan na korektan način, s obzirom na višegodišnje rivalstvo reprezentacija. 

- Nisam osjetio rivalstvo reprezentacija jer se nisam sa njima povezao na tom nivou. Međutim, definitivno nije lako biti Srbin u Litvaniji. Mnogo je tu mišljenja o Srbima zbog nekih političkih stavova i ta tema provlačila se kroz sezone kada je u pitanju bio trener Nenad Čanak, kao i igrač Đorđe Gagić. Navijači su ulazili u rasprave na košarkaškim forumima koje inače ne čitamo, ali to ipak dopre do nas. Kada vidiš šta su ljudi pisali, srce ti ubrzava i nije prijatno biti u takvoj situaciji. Tamo je politička klima drugačija, ljudi su uključeni u sve to i stalno su u nekom stanju pripravnosti. Uplašen su narod i te neke stvari jesu problem, ali što se tiče sporta nisam osjetio da bi moglo biti razlike što sam Srbin - istakao je Popović. 

U posebnom sjećanju ostale su mu utakmice protiv Žalgirisa. 

- Kako je bilo igrati protiv Žalgirisa moram prvo da objasnim svoju ekipu. Lietkabelis godinama dovodi mlade igrače i daje im šansu i oni klub koriste kao odskočnu dasku. E stavite to u kontekst igranja protiv evroligaša. Zamislite situaciju kada dovedete mlade igrače koji hoće da se dokažu i možete pretpostaviti šta će tu da se desi. To postane čisto ispucavanje, dokazivanje, niko ne da loptu osim iskusnijih igrača. Baš je bilo nezgodno igrati jer sebi nikad nismo dali šansu. Bilo je utakmica koje su bile blizu i jednu smo igrali u šest poena pa kažemo da je bilo blizu. Cijela sezona bila je problem zbog tog dokazivanja, a i ekipa nije bila dobro sastavljena pa kada se igralo protiv evroligaša to je postajalo jako loše. Nisam iskusio igranje protiv Žalgirisa na način na koji bih volio. Žalgirisova arena bila je puna što mi se veoma svidjelo i definitivno su zaslužili da budu u Evroligi zbog načina na koji igraju i kvaliteta igrača. Oni nikad ne šutiraju preko ruke i uvijek se nađe neko ko je otvoren. To je ljepota košarke koja treba da bude jednostavna - izjavio je Popović. 

Objasnio je kako je stigao u Litvaniju. 

- Odigrao sam godinu u Belgiji i započeo drugu da bi uz dogovor sa čelnicima kluba prešao u Lietkabelis. Moram da zahvalim svima u Okapi Alastu od predsjednika i generalnog menadžera do trenera koji su jako dobri ljudi i izašli su mi u susret kada se pojavila ponuda. Nadam da će Lazar Mutić ići putem kojim sam i ja išao. Litvanskom klubu bio je potreban novi centar koji bi se uklopio u njihov način igranja odbrane. Bio im je potreban neko ko igra taj haj heč i hard heč što postojeći igrač nije htio da igra. Tu se otvorila prilika za mene jer sam četiri godine na koledžu igrao tu odbranu. Mislim da je to bio jedini razlog i imao sam sreće. Puno sam radio i imao dobre prosjeke u Belgiji, ali nisam znao da li je to dovoljno za Evrokup. Ipak, brojke su se poklopile i sve je išlo na moju ruku - rekao je Popović. 

Sa 18 godina otišao je u SAD gdje je godinu proveo u srednoj školi.

- U srednjoj školi Sejdžmont sam bio godinu dana i to ne mogu da nazovem iskustvom jer taj nivo košarke nije bio ozbiljan. Ipak, drago mi je što sam otišao tamo jer da nisam, ne bih bio tu gdje jesam i sada bih se “vukao” po srpskim ligama ili bih prestao da igram - konstatovao je Popović. 

Nakon završetka srednje škole na Floridi zaigrao je za Boston koledž. 

- Četiri godine u Bostonu bilo je veoma fino i čovjek stvarno puno toga nauči. To je lagan život u kojem je kroz stipendiju sve obezbijeđeno, a tu mislim na hranu i spavanje mada sam radio da bih imao novca za sebe. Išao sam na predavanja, igrao košarku i imao posao sa strane. Bilo je naporno, ali sam nekako to ukomponovao. Taj posao je bilo nešto najbliže realnom životu, dok je sve ostalo bilo kao u balonu gdje si siguran - istakao je Popović.  

Kada je 2020. godine završio koledž uslijedio je povratak u Crvenu zvezdu za koju je igrao kao junior, a u beogradski klub stigao je nakon što ga je menadžer primijetio kako igra basket sa društvom pokraj banjalučkog Zelenog mosta. 

- Nakon koledža vratio sam se u Evropu gdje sam bio vezan stipendijskim ugovorom kojeg su dok sam bio mlađi potpisali roditelji pa sam bio pod obavezom da se vratim u redove Crvene zvezde. Međutim, napravio sam loš dogovor i znao sam da će me koštati te godine kada sam bukvalno potpisao ugovor sa đavolom. Nemam nikakav problem da to kažem ili da to bude napisano jer nisam ispoštovan ni u jednom aspektu. Nisam dobio nijednu šansu. Doveli su me na priču nekih ogromnih para i oni su tu meni zasjenili oči nekim ugovorom za kojeg sam znao da nije stvaran i da se neće desiti. Bila je to jedna fina bajka. Nisam imao sreće i od avgusta do Nove godine bukvalno sam proveo nekoliko mjeseci ne radeći ništa. Nisu mi dali da treniram, nisam uopšte igrao i na pripremama nisam puno trenirao i vidio sam da tu nešto ne štima. Shvatio sam da moram da odem i uspio sam da raskinem ugovor. Otišao sam u Iran na dva mjeseca nakon čega sam se vratio kući i na odmoru bio pet mjeseci kada nisam ništa radio, osim što sam trenirao sa Žaretom - naglasio je Popović. 

Iako je sa predrasudama otišao u Iran iznenadio se kvalitetom lige. 

- Iznenadio sam se košarkaški jer sam mislio da će to biti ljudi preko kojih ću preskakati i stvorio sam sliku da će tako biti, ali to nije istina. Imaju jako dobre ekipe i desilo se da je moja ekipa, koja je bila druga na tabeli, izgubila od ekipe koju su bukvalno činila djeca od 17-18 godina. Istina, pristup internetu je bio ograničen i morao sam da kupujem neki VPN koji je trajao tri-četiri dana. Sreća što sam bio dva mjeseca jer ne bih mogao toliko da ih mijenjam, a ostao sam oduševljen ljepotom Teherana za kojeg sam mislio da je u ravnoj pustinji, a on je smješten na planini - poručio je Popović. 

Rad sa Milakovićem

Popović je tokom ljeta individualno radio sa trenerom Žarkom Milakovićem. 

- Ovo je peta godina da radimo. Izazovno je pronaći način da se sve to ukomponuje i da se što bolje spremimo jer svake godine prilagođavamo segment fizičke pripreme. Ove godine napravili smo najbolji posao sa trenerom Aleksandrom Kukrićem jer imamo i fizičku pripremu koja je odvojena. Ovo su najbolje i najkompletnije pripreme u ovih pet godina. Radila je sjajna grupa momaka. Svi hoće da rade, niko ne zabušava - izjavio je Popović. 

Sociologija

Na studijima u SAD diplomirao je sociologiju kojom može da se bavi nakon što okonča košarkašku karijeru. 

- Završio sam sociologiju što mi je bio mejdžor, a majnor menadžment i preduzetništvo pa time mogu da se bavim kada okončam karijeru. U glavi mi je pitanje šta ću da radim poslije košarke, ali mislim da je još rano i da ne bi trebalo da razmišljam o tome - naveo je Popović. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.