Lazar Mutić, košarkaš iz Banjaluke, za “Glas Srpske”: Dončić je uvijek bio “mašina”

Momak koji je rođen 1999. godine, igra na poziciji krilnog centra, u rodnom gradu koristi ljeto da bi unaprijedio svoju igru pa tako već nekoliko dana radi sa trenerom Žarkom Milakovićem i sa još nekolicinom igrača.

- Svako ljeto čim se vratim kući, odmorim jedno 10-15 dana i javim se treneru Žarku Milakoviću sa kojim radim bukvalno cijeli život. Teretanu radim sa Srđanom Janjaninom i budem ovdje neka dva mjeseca dok me klub ne pozove da se vratim. Radimo konstantno da spreman dočekam početak priprema - izjavio je Mutić na početku intervjua za “Glas Srpske”.

GLAS: Produžili ste saradnju sa Okapijem u kojem ste odigrali prošlu sezonu. Kako je došlo do saradnje?

MUTIĆ: Nekada je u toj ekipi igrao Nikola Popović, a on i ja imamo istog agenta pa se zadesilo da dobijem istu šansu koju sam iskoristio. Svidjeli su mi se uslovi koje su mi ponudili, isto tako i grad, ekipa, ljudi pa zašto da ne produžim tu saradnju sa njima na još godinu. Kakva su očekivanja od nove sezone, ne znam još, ali po onome što sam vidio kakve je klub igrače doveo ovog ljeta mislim da bi sezona mogla da bude mnogo bolja od prošle kada smo se baš dosta mučili. Bilo je teško u nekim periodima kada je bila loša atmosfera u timu i neko neslaganje među nama, tako da se nadam da će sada mnogo bolje biti i da ćemo napraviti mnogo bolji rezultat.

GLAS: Kakva je belgijska liga po kvalitetu?

MUTIĆ: Po kvalitetu i organizaciji sve je super i iznenadio sam se jer nisam očekivao da će biti na tom nivou. Kako sam praktično cijeli život u Španiji gledam da je taj nivo između druge i prve lige španske lige, neka zlatna sredina. Ima dobrih ekipa koje se takmiče u Evropi, igraju Ligu šampiona... Ostende je prvi tim koji osvaja ligu nekih desetak godina zaredom, a liga je veoma interesantna pa je to jedan od razloga zašto sam se vratio tamo jer ljudi prate i gledaju.

GLAS: Vaš košarkaški put veoma je interesantan jer ste sa samo 14 godina otišli od kuće u inostranstvo. Koliko ste zadovoljni svojim košarkaškim putem kada ga sagledate sa ove vremenske distance?

MUTIĆ: Sada već mogu da komentarišem jer imam neka košarkaška iskustva pa mogu da pričam o svom putu koji je dug, interesantan i pun svega. Dobrih i loših momenata. Bilo je tu borbe za koju kao dijete ne smatrate da će je biti već misliš da će to biti samo košarka, samo sport i da ideš igrati. Međutim, tu je svašta nešto upleteno, ali kada sagledam ponovio bih isti put koliko god on težak bio kroz te neke godine, iako te odvoji od kuće pa nema roditelja nema drugara, ali bih to volio opet ponoviti.

GLAS: Kako je bilo na samom početku?

MUTIĆ: Ne tako divno, da ne kažem gadno jer kada odete od kuće, nema majke, nema ko da sprema hranu, novi jezik, nova kultura, novi treneri, nova vrsta košarke... Onda upoznaš neke ljude i vidiš kako to sve funkcioniše pa počneš razumijevati šta pričaju na tom drugom jeziku. Onda s godinama postaje sve lakše. Nije kroz mjesec ili dva nego kroz nekoliko godina i tek tada se osjećaš kao domaći. Sve je to bilo veoma interesantno.

GLAS: Vaš prvi klub bio je Real Madrid koji Vas je doveo te 2013. godine. Kako se osjećao jedan dječak kada su mu rekli da ide u slavni klub?

MUTIĆ: Bilo je veoma čudno jer u jednom trenutku taj košarkaški i fudbalski klub gledaš na televiziji, a onda u drugom trenutku nosiš dres i grb tog kluba koji je pun ponosa, snage, trofeja... U početku je bilo veoma čudno i mnogo toga ne razumiješ šta se dešava oko tebe jer si klinac i kasnije shvatiš da to nije samo košarka.

GLAS: Da li ste dobili pravu šansu u Realu?

MUTIĆ: Jesam. Ti se kao klinac boriš za nešto, ali ne znaš za šta se boriš. Da sam dobio šansu, jesam, da sam je iskoristio na neki svoj način, jesam. Sad oni imaju neka druga očekivanja koja ja njima nisam mogao da ispunim, ali sam svoja očekivanja kao dijete, kao košarkaški san ispunio. Tako da sam super potez napravio što sam tamo otišao.

GLAS: Da li je neko iz Vaše generacije Reala “dobacio” do prvog tima?

MUTIĆ: Luka Dončić. On je dobacio i prebacio ha-ha-ha-ha. Sa njim sam igrao kao i sa Dinom Radončićem dok su tu bili još Domagoj Proleta i Sani Čampara.

GLAS: Kakav je Dončić bio u mlađim kategorijama?

MUTIĆ: Luka je uvijek bio “mašina”. Sad igra kako je i tada igrao samo je bio malo fizički slabiji. On je uvijek isti što mi je drago i drago mi je vidjeti ga gdje je stigao iako se ne čujemo i odavno nismo u kontaktu, ali ga i dalje poštujem i volim dok mi je drago da sam bio u njegovom prisustvu kada smo odrastali i kada smo se družili. Super jedno sjećanje. Vrlo je pozitivna osoba i lokomotiva je svega. Uvijek je bio vođa, sada i riječima, ranije je to bilo djelima i vjerujem da priča više i da komunicira što se vidi na terenu tako da mi je drago zbog toga. Dvije godine bili smo nerazdvojni i zajedno provodili svaki dan, ali je svako otišao na svoju stranu. Ne čujemo se, ali opet mi je drago vidjeti šta je sve postigao. Svi pričaju o njemu, a ja ga dobro znam.

GLAS: Nakon dvije godine napustili ste Real i potom igrali za nekoliko klubova u Španiji.

MUTIĆ: Imao sam ugovor na dvije godine koji se završio pa sam išao dalje i nije bilo pozajmica za ovih deset godina. Igrao sam za Torelodones, Mursiju, Manresu, San Sebastijan... Sve se izmiješalo jer sam putovao po cijeloj Španiji.

GLAS: Mursija je prošlu sezonu završila kao druga u Španiji, a tu ste započeli seniorsku karijeru?

MUTIĆ: Mursija pravi odlične rezultate i drago mi je zbog njih. Tamo sam proveo dvije godine i stasao u nekog dječaka. Tu sam otišao nakon što sam otišao iz Real Madridu i proveo dvije godine u Torelodonesu koji je jedan manji klub u Madridu u kojem se super radi. Otišao sam u Mursiju i te dvije godine bilo je stvarno super. Upoznao sam neke nove ljude i košarkaški stasao u boljeg igrača. Prve sezone trener mi je bio Ibon Navaro, a druge Havi Huarez koji je otišao na polusezoni pa je došao Sito Alonso koji je sada vodio klub do drugog mjesta. Od ta tri trenera baš sam dosta naučio, ali i od igrača koji su tamo bili. Kalili smo se i fizički i psihički i to je veliki dio karijere u kojem sam pronalazio put u profesionalnoj košarci. Taj veliki korak iz juniora u seniore bio je malo teži nego što sam očekivao, ali i to se prošlo.

GLAS: Djeluje da su ekipe u Španiji više orijentisane na napad nego na odbranu. Da li je to baš tako?

MUTIĆ: Ima tu svega i sve zavisi od trenera. Da je košarka brza, jeste i to veoma mnogo, a to sam osjetio kada sam stigao u Belgiju. I Belgijanci igraju brzu košarku, ali naspram Španije to je na 50 odsto. U Španiji se toliko brzo igra da se neke stvari i ne primijete dok ima dosta fizičkog kontakta u odbrani.

Reprezentacija

GLAS: Bili ste član zlatne generacije kadetske reprezentacije BiH koja je osvojila prvo mjesto na Evropskom prvenstvu u Litvaniji 2015. godine. Nema Vas u reprezentaciji, da li je bilo poziva?

MUTIĆ: Kao klinac igrao sam za zlatnu reprezentaciju kada smo sve osvojili, a tu su još bili Musa, Čampara, Janković, Kočić, Sikiraš... Iduće godine na Svjetskom prvenstvu u Saragosi nismo se dobro proveli. Izgubili smo od Australije i sve je palo u vodu pa sam se poslije te dvije godine posvetio sebi i više nisam bio član ekipe. Ljeto sam koristio da zaliječim povrede i spremim se za iduće izazove. Poziva u seniorski sastav nije bilo i nisam ih izbjegavao mada sam taj dio prepustio agentima, ali izgleda da me nisu zvali. Vidio sam jednom da sam na nekom širem spisku dok zvaničnog poziva napismeno nije bilo. Nisam se nimalo naljutio jer sam jedno vrijeme imao problema sa koljenima i zglobovima koje je trebalo zaliječiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.