Zoran Tošić za „Glas Srpske“ otkrio planove o nastavku karijere: Bambi „pleše“ još godinu dana

Dejan Kondić
Foto: G.S.

Slobodni igrači na ljetnoj pijaci su tražena roba.

Bez angažmana je i nekadašnji ofanzivac Partizana, Mančester junajteda i moskovskog CSKA Zoran Tošić.

Popularni Bambi nedavno je bio u Banjaluci, gost na humanitarnom turniru „Mi igramo, oni pobjeđuju“. Čini se da je upravo on privukao najviše pažnje klinaca koji su željeli da imaju uspomenu sa brojnim majstorima koji su se okupili u sportskoj dvorani „Borik“.

Bila je to idealna prilika da sa bivšim reprezentativcem Srbije popričamo o daljim planovima, ali i prisjetimo se nekih detalja iz bogate karijere.

U razgovoru za „Glas Srpske“, sjajni dribler, otkrio je da još ne namjerava da kači kopačke o klin.

- I dalje sam aktivan igrač, ali u narednih nekoliko dana, sedmica videćemo da li će se nešto desiti. Polako već razimišljam o novim koracima u životu, ali hajde da sačekamo još malo pa da definitivno vidimo šta će se dešavati. Definitivno planiram da odigram još jednu godinu, ne naravno po svaku cenu. Iskreno, otvoren sam za sve opcije. Cilj mi je da budem blizu porodice, da dobijem neke normalne uslove, ako se tako nešto pojavi, tu sam, spreman sam za to - rekao je Tošić.

GLAS: Koji su to dalji koraci ako, odnosno kada, ostavite najvažniju sporednu stvar na svijetu?

TOŠIĆ: Ostaću u fudbalu, e sad, da li ću biti trener ili funkcioner, videćemo. Sigurno da mogu dosta da ponudim. Fudbal mi je dao sve, tu mogu najviše da ponudim i sigurno da ću ostati u njemu.

GLAS: Prošle sezone bili ste član grčke Lamije. Kakva iskustva nosite iz te zemlje, odnosno tog kluba?

TOŠIĆ: Odigrao sam 30 utakmica, što je sasvim solidno za jednog 37-godišnjaka. Liga je jača od srpske, ima dosta ozbiljnih ekipa. Olimpijakos je osvojio Ligu konferencije, PAOK svake godine igra dobro u Evropi, AEK je fantastična ekipa, Panatinaikos isto, Aris je ozbiljna priča... Lepi su stadioni, lepo je za život dole, more svuda, lepo vreme... Meni je stvarno prijalo, jedno sjajno iskustvo.

GLAS: Kakav je bio osjećaj dati gol za CSKA Partizanu na turniru u Moskvi?

TOŠIĆ: Imao sam čast da me CSKA pozove, da odigram protiv svog Partizana. Imao sam i sreću da pogodim. Bilo je neobično, Partizan je moj klub, ali i CSKA je klub koji mi je sve dao, najbolje godine sam proveo u Moskvi. Bio je to jedan lep dan za mene.

GLAS: Da se vratimo malo na taj prelazak u Partizan. Ko Vas je još tražio u tom periodu?

TOŠIĆ: Odmalena sam bio navijač Partizana i san mi je bio da zaigram u Humskoj. Tražila me je Crvena zvezda, ali i OFK Beograd. Međutim, kada se Partizan uključio, nije bilo dileme, samo sam hteo tamo. Mirko Vučurević, koji je bio predsednik Budućnosti odigrao je jednu od ključnih uloga da zaigram za „crno-bele“.

GLAS: Šta pamtite iz perioda kad ste nosili dres Partizana?

TOŠIĆ: Hvala bogu da sam imao priliku da osvajam trofeje u dresu voljenog kluba, da igram Evropu, da pobeđujemo velike utakmice. Pamtim pobede u „večitim“ derbijima, titule, kupove, golove u Evropi... U tih pet godina koliko sam bio u Partizanu, stvarno sam uživao.

GLAS: Kakav je bio osjećaj kada ste saznali da Vas želi i poslije, kada ste prešli u Mančester junajted?

TOŠIĆ: Bila je velika čast, ali iskreno i pomalo neverovatno, s obzirom da odlazak iz srpske lige u jedan Mančester junajted je naučna fantastika. Bio sam u sjajnoj formi, pružao dobre partije, igrao i za reprezentaciju, bio jedan od glavnih igrača Partizana... Imao sam tu sreću, prave ljude i otišao sam na „Old Traford“ u jedan od najvećih, ako ne i najveći klub na svetu. Sa 21. godinom doći u onaj „Karington“ gde su neke od najvećih svetskih zvezda u tom trenutku, za mene je to bilo kao u filmu, ali brzo se otrezniš, brzo se prihvatiš rada, pre svega na sebi da bi bio konkurentan, da bi pokazao koliko možeš. To je za mene bilo fenomenalnih godinu dana, jedna sjajna škola.

GLAS: Kakvu saradnju ste imali sa menadžerom Aleksom Fergusonom?

TOŠIĆ: Ser Aleks je, pre svega, sjajan čovek i sjajan motivator, znao je da iz igrača izvuče maksimum, jedan neverovatan karakter. Sigurno najveći menadžer svog vremena, ceo klub je organizovao. Samo njegovo prisustvo izvlačilo je najbolje iz svih nas u klubu. Recimo uvek sam bio obavešten kad ću dobiti šansu na terenu, za šta treba da se spremam, kako i šta treba da radim.

GLAS: Jeste li osjetili na sopstvenoj koži čuveni „fen“ ser Aleksa Fergusona?

TOŠIĆ: Nisam, nisam, ali sam bio tu kada je umeo da podvikne na Rajana Gigsa i na ostale, ali to je sasvim normalno, on je menadžer i zna šta je najbolje za ekipu. Što se tiče treninga, uglavnom su ih vodili njegovi asistenti, on je bio tu da koriguje, doda nešto, ali te tehničke stvari su radili pomoćnici, koji su bili fenomenalni, posle su postali i sami samostalni treneri i vodili ozbiljne ekipe.

GLAS: Kakav je Kristijano Ronaldo?

TOŠIĆ: U pitanju je jedan fantastičan profesionalac koji je 24 časa u fudbalu i svaki korak mu je podređen uspehu. Zato je i postigao to što je postigao. On je, po meni, jedan od najvećih, ne samo fudbalera, nego i sportista svih vremena.

GLAS: Uvijek ističete važnost Nemanje Vidića, koji Vam je bio saigrač na „Old Trafordu“.

TOŠIĆ: Za mene je on bio jako važna figura. Kad sam došao uz njega sam osećao neku važnost i pripadnost Mančester junajtedu. Bio mi je kao stariji brat, vođa uz kojeg sam svakodnevno učio. Slušao sam i gledao šta on radi. Ključna figura mog boravka u Junajtedu bio je Nemanja Vidić.

GLAS: Ima li nešto što biste promijenili u Vašoj karijeri?

TOŠIĆ: Jedino šta bih promenio u karijeri jeste to da bih se posle tih šest meseci u Kelnu vratio u Mančester junajted i probao da se borim za svoju šansu.

Gol Realu

GLAS: Kakav je bio osjećaj kad ste zatresli mrežu Reala u Madridu?

TOŠIĆ: To je jedan od najlepših momenata u mojoj karijeri. Nažalost nismo prošli dalje, ali smo ostavili dobar utisak. U Moskvi smo odigrali nerešeno, u Madridu izgubili, ali dao sam fenomenalan gol i sećaću ga se do kraja života.

Antić

GLAS: Kako je bilo sarađivati sa Radomirom Antićem?

TOŠIĆ: Fantastičan trener, fantastičan čovek, lider u svakom smislu te reči. Čast mi je što sam imao priliku da sarađujem s njim i da učim od njega. Imali smo sjajnu, kompaktnu ekipu koja je uvek znala šta radi. Nažalost, desila nam se ta Australija, nismo prošli grupu. Kad se prisetimo toga, svi moji saigrači iz te ekipe apostrofiraju tu utakmicu kao meč koji bi želeli da ponovo odigraju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana