Žoga bonita

Darko Dragičević
Žoga bonita

RIO DE ŽANEIRO - Fluminense je ispisao istoriju. Prvi put brazilski klub je postao osvajač Kopa Libertadores. U dramatičnom finalu savladao je Boku 2:1 i upisao se u fudbalsku besmrtnost Južne Amerike.

Finale je donijelo erupciju strasti, bespoštednu borbu i sjajne golove. Sve je prštalo na terenu i tribinama, a na kraju je začinjeno golom Džona Kenedija. Koliko je sve značilo mladom igraču dovoljno govori činjenica da je gol proslavio s navijačima i dobio drugi žuti karton te lako mogao od heroja postati tragičar. Međutim, to je fudbal u Južnoj Americi. Emocija prije razuma.

Osvajanje trofeja približilo je svijetu i fudbalsku filozofiju sadašnjeg selektora Brazila Fernanda Diniza. Njegov način shvatanja igre i taktike uzdrmao je temelje modernog fudbala i napravio novi pravac koji mnogi vole da nazivaju taktikom haosa. Naime, Diniz obožava da ekipa ima značajan posjed lopte tokom igre, ali za razliku od evropskih trenera, Brazilac svojim igračima daje slobodu da mijenjaju pozicije, ubacuju se iz drugog plana. Često njegove ekipe u završnici odigraju akcije koje više podsjećaju na futsal. Tako su uostalom i pala dva gola u finalu.

Inovativnu taktiku često nazivaju organizovani haos, mada su u Brazilu istakli da ona u suštini predstavlja ulični fudbal, te je možda i prikladniji naziv žoga bonita (prelijepa igra). Diniz je u fudbal prekopirao ono što Brazilci rade u mladosti, dok s prijateljima igraju na plažama i ulicama. Brojne rotacije u pozicijama i sjajna tehnika omogućavaju ekipi da na razne načine napada protivnika i igrači su ohrabreni da komuniciraju, mijenjaju igru i daju mašti na volju.

Kod selektora Brazila sve počinje od zadnje linije, jer centralni defanzivci često idu naprijed, bekovi ulaze u sredinu terena, baš kao i krila koja ne igraju široko već često ulaze u vezni red gdje pokušavaju da brzim dodavanjima stvaraju višak. Upravo to stvara zabunu kod protivnika koji ne znaju da li da vrše pritisak na igrače ili ostanu da štite zonu.

Upravo ta kretanja tako karakteristična za Brazil omogućavaju da igrač s loptom ima mnogo više opcija, a nakon izgubljene lopte igrači brzo vrše presing i agresivno pokušavaju da vrate loptu.

Diniz na startu nema uspjeha s reprezentacijom Brazila, a jedan od razloga jeste i činjenica da je za implementaciju ovih ideja potrebno puno treninga, jer reprezentativci prije mečeva imaju pet do šest treninga, uz to većina njih je navikla na evropske taktičke zamisli pa se ne snalazi sa ovim zahtjevima.

Suze Marsela

Fudbal je u Južnoj Americi poput religije. Zato ne čudi da je najtrofejniji igrač u istoriji Real Madrida, Marselo zaplakao nakon osvajanja trofeja i da mu je ovaj uspjeh najdraži u svojoj zemlji i na kultnoj “Marakani”. Suze nije mogao da sakrije ni Felipe Melo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana