Za nas je to bilo kao finale Lige šampiona: 30 godina od osvajanja prvog Kupa Srpske
GRADIŠKA – Republika Srpska rađala se u teškim, ratnim vremenima sa njom i njen fudbal, a zlatnim slovima za sva vremena ostaće upisano da je prvi osvajač Kupa bila Kozara iz Gradiške, koja je u finalu 25. juna 1994. odigranom na Gradskom stadionu u Banjaluci pred više od 5.000 gledalaca savladala dobojsku Slogu poslije boljeg izvođenja penala sa 7:6 (u regularnom toku bilo je 0:0).
Mada je tada malo kome bilo do sporta i fudbala, za to prvo takmičenje koje je započelo 3. oktobra 1993. godine prijavilo se 112 klubova (48 u grupi Krajina, šest u Posavini, 20 u regiji Semberija-Majevica-Birač, 32 u Sarajevsko-romanijskoj grupi i šest u Hercegovini). Fudbalski savez Republike Srpske donio je odluku da se prva dva kola odigraju po regijama, a da od trećeg, odnosno od šesnaestine finala, u žrijebu budu svi zajedno.
Iako je prošlo skoro 30 godina od osvajanja prvog Kupa Republike Srpske, sjećanja ne blijede među nekadašnjim igračima Kozare koji su i danas ponosni što su se zlatnim slovima upisali u istoriju sporta i fudbala RS.
Jedan od najzaslužnijih što su Gradiščani podigli prvi pehar namijenjen pobjedniku najmasovnijeg takmičenja bio je golman Dragan Skakić, koji je briljirao u polufinalu, a potom i u finalu.
- Kada sam sa porodicom izbjegao iz Rijeke doselili smo se u Gradišku i veoma brzo sam se vratio fudbalu. Iako je rat bjesnio na sve strane, redovno smo trenirali, čak smo i početkom 1994. godine otišli na pripreme u Srbiju, gdje smo između ostalog igrali sa Partizanom, Zemunom, IMT-om, Radom, Moravom iz Ćuprije. U ekipi je tada vladalo sjajno drugarstvo, a dolaskom na mjesto trenera Borčeta Sredojevića i nekoliko fudbalera iz Borca ekipa je dobila na iskustvu - rekao je na početku Skakić.
Jedna za drugom padale su prepreke, a po njegovim riječima najteži posao Gradiščani su imali u šesnaestini finala.
- U prvom meču smo poraženi od Jedinstva u Brčkom sa 0:3 i svi su nas već bili prežalili. Međutim, u revanšu smo pružili odličnu partiju i pobijedili Brčake sa 4:0 - nastavio je Skakić.
Interesantno je da je u polufinalu odbranio penal i postigao pogodak, a u finalu prvo dao gol, a onda donio i pehar.
- Oba polufinalna susreta su završena pobjedom domaćina po 1:0, a poslije revanša u Brodu putnika u finale odlučili su penali. U petoj seriji sam postigao gol, jer sam u ovakvim prilikama uvijek bio peti izvođač. Poslije postignutog pogotka odbranio sam penal i odveo Kozaru u finale. Slično je bilo i tog 25. juna. Svi izvođači u prvih pet serija, među kojima sam bio i ja, a onda i u šestoj bili su precizni. Tada je loptu na bijelu tačku namjestio kapiten Dobojlija Zoran Petrović. Pročitao sam njegovu namjeru, a potom je Saša Vranić postigao gol i počelo je veliko slavlje - dodao je Skakić.
Te sezone kapiten Kozare bio je Miodrag Latinović, koji se pred finale povrijedio tako da je u Banjaluci traku nosio tada 18-godišnji Siniša Đurić.
- Imali smo odličnu ekipu, a koja je dodatna ojačala kada smo tokom zime iz banjalučkog Borca došli Mile Plavanjac, ja i Ljubodrag Kukavica Latinović, koji je nedugo potom zadužio kapitensku traku u Kozari. Nažalost bez njega smo morali igrati u finalu - istakao je Đurić.
Nikada neće zaboraviti tih 90 minuta, a onda potom i izvođenje penala.
- Iako je bio tek početak ljeta, temperatura je bila blizu 40 stepeni. Bilo je praktično nemoguće igrati, ali smo znali da imamo veliku priliku da uđemo u istoriju. Igrali smo ne samo za sebe, već i za veliki broj navijača iz Gradiške, koji je prije utakmice stigao na Gradski stadion u Banjaluci. Ta utakmica za nas je bila kao da igramo finale Lige šampiona, a kada smo postali svjesni da smo osvojili pehar našoj sreći nije bilo kraja - dodao je Đurić.
Jedan od junaka bio je Saša Raca, koji je postigao gol za Gradiščane u drugoj seriji penala.
- Bila su to veoma teška vremena. Rat je bjesnio na sve strane, a mi smo živjeli za fudbal. Svi smo ga praktično igrali iz ljubavi, bili smo grupa golobradih mladića među kojima je bilo nekoliko nešto starijih igrača. Sjećam se da sam prvu premiju u životu dobio pred finalnu utakmicu i da mojoj sreći nije bilo kraja. Jutro prije finalnog meča posmatrao sam kako rijeke navijača iz Gradiške idu prema Banjaluci i znao sam, kao i svi moji saigrači, da im se moramo odužiti na najbolji mogući način - naglasio je Raca.
Međutim, nije baš bilo lako.
- Sloga je imala znatno iskusniju ekipu i moram da priznam da su tokom 90 minuta bili čak nešto bolji. Međutim, prilikom izvođenja jedanaesteraca sreća je bila na našoj strani. Kada je Skakić odbranio penal, a potom Vranić zatresao mrežu postali smo svjesni da smo osvojili pehar i da ćemo ući u istoriju sporta i fudbala Republike Srpske. Kada sada sve to posmatram sa ove vremenske distance, smatram da smo to i zaslužili, jer smo imali stvarno dobru ekipu među kojom je vladalo sjajno drugarstvo, ali i odličnu Upravu kluba na čelu sa predsjednikom Zdravkom Vidovićem, direktorom Tihomirom Čolićem, te Slavkom Dunjićem, Branom Jankovićem.... – dodao je Raca.
Put do trofeja
Fudbaleri Kozare na putu do osvajanja prvog zvaničnog trofeja u fudbalu Republike Srpske preskočili su šest prepreka. U prva dva kola igralo se regionalno, a Gradiščani su u prvoj rundi eliminisali Grahovo (u prvom meču na gostovanju bilo je 1:1, a u drugom su na svom terenu slavili sa 2:0). U drugom kolu najmasovnijeg takmičenja Kozara je u oba duela bila bolja od Mladosti iz Kotor Varoša (2:1, 2:0). U šesnaestini finala eliminisano je Jedinstvo iako su u prvom meču u Brčkom izgubili sa 0:3. U revanšu sjajna partija izabranika Borčeta Sredojevića i pobjeda od 4:0. U osmini finala Kozara je u prvom meču savladala Mladost iz Velike Obarske sa 3:0, a revanš susret na gostovanju je prekinut kod rezultata 0:0 i budući osvajač pehara plasirao se u četvrtfinale sa još šest ekipa. Voljom žrijeba Gradiščani su bili slobodni, a rival u polufinalu bio im je Polet. U oba susreta slavili su domaćini sa po 1:0, tako da su o putniku u finale odlučili penali u Brodu. Kozara je slavila sa 6:5, a potom i u finalu poslije 0:0 savladala dobojsku Slogu sa 7:6.
***
SLOGA (D) 0
KOZARA 0
(PENALIMA 6:7)
Stadion: Gradski u Banjaluci.
Gledalaca: 5.000.
Sudija: Zoran Šumar (Srpsko Sarajevo).
Žuti kartoni: Poljašević (Sloga, Doboj), Veljkić (Kozara)
Igrač utakmice: Dragan Skakić (Kozara).
SLOGA (DOBOJ): Narić, Marković (od 46. minuta Rekanović), Poljašević, Erceg, Pešić, Z. Petrović, Bjelanović, Jeftić, Radanović, A. Petrović, Marić . Trener: Rade Vasiljević.
KOZARA: Skakić, Veljkić, Čugalj, Kosović, Raca, Rajković (od 73. minuta S. Čolić), V. Čolić, Dumonjić (od 60. minuta Vranić), Đurić, Blagojević, Kukavica. Trener: Borče Sredojević.
Jedanaesterci
Radovanović 1:0
Kukavica 1:1
Rekanović 2:1
Raca 2:2
A. Petrović 3:2
V. Čolić 3:3
Pešić 4:3
Blagojević 4:4
Bjelanović 5:4
Skakić 5:5
Jeftić 6:5
Kosović 6:5
Z. Petrović – Skakić brani
Vranić 6:7
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
