Vinko Marinović za „Glas“: Očekujem bolji rezultat u Evropi

I to u olimpijskim godinama. Naime, prvu je osvojio sa Zrinjskim 2016. godine, kada su se najbolji sportisti svijeta okupili u Rio de Žaneiru, potom četiri godine kasnije sa Sarajevom. Tada je trebalo da se olimpijci okupe u Tokiju, ali su igre pomjerene za 2021. godinu zbog pandemije virusa korona. I treću, za njega i najdražu, koju je prigrabio sa Borcem uoči Igara u Parizu.

- Nisam uopšte o tome razmišljao na taj način, ali kako sada stvari stoje, ako se nastavi u ovom ritmu, na sljedeću titulu ćemo morati čekati četiri godine. Međutim, ne treba zaboraviti da sam osvojio i titulu sa Kozarom na početku trenerske karijere. Tada smo bili prvaci Republike Srpske i plasirali se u premijerligaško društvo - naglasio je Vinko Marinović na početku razgovora za “Glas Srpske” i dodao da je ponosan što je upisan u istoriju Premijer lige.

GLAS: U sezoni koja je upravo završena osvojen je jedan trofej, a zamalo je pobjegla dupla kruna. Kako je ocjenjujete?

MARINOVIĆ: Bila je veoma teška, ali uspješna. Na njenom početku smo zacrtali da ćemo se do kraja boriti za osvajanje titule i Kupa. Prigrabili smo titulu, što nam je bio i osnovni cilj. Eto, imali smo i priliku da uzmemo pehar i u Kupu, ali smo zaustavljeni na posljednjoj stepenici.

GLAS: Početak sezone donio je neočekivano mnogo problema. Da li ste tada mislili da se može doći do cilja?

MARINOVIĆ: Bilo je turbulentno od početka pripreme. Trebalo je brojne igrače uklopiti, pripremiti...  Došao je veoma brzo i nastup na evropskoj sceni protiv bečke Austrije, a tokom priprema na Zlatiboru imali smo problema sa povredama Damira Hrelje, Aleksandra Subića... Po dolasku na prvi meč sa Austrijom golman Bojan Pavlović je morao na operaciju slijepog crijeva, u revanšu se povrijedio još jedan čuvar mreže Nikola Ćetković. Potom je odmah uslijedio startni poraz od Željezničara. Mnogo loših stvari se izdešavalo na početku sezone, ali su onda stvari krenule kako treba. Klupsko rukovodstvo je brzo reagovalo i dovelo golmana Milana Mijatovića, kasnije i Marka Miloševića, počeli smo da ostvarujemo i odlične rezultate i stvari su polako došle na svoje mjesto, ali moram priznati da je bilo veoma teško. Pogotovo je bio zahtjevan drugi dio, jer smo nastupali na dva fronta, a ne treba zaboraviti da smo u četvrtfinalu, polufinalu i finalu igrali dvomeče.

GLAS: Klub je u sezoni afirmisao dosta igrača. Recite nam nešto o tome. 

MARINOVIĆ: U ekipi smo imali pet igrača do 21 godine koji su dali nesebičan doprinos osvajanju titule. Sigurno su oni budućnost Borca, ali i fudbala na ovom prostoru.

GLAS: Šta je bilo presudno u borbi za titulu?

MARINOVIĆ: Poslije prvog poraza od Željezničara nije bilo lako. Međutim, od te utakmice napredak iz kola u kolo bio je sve vidljiviji. Otišli smo na zimsku pauzu sa sedam bodova prednosti i potom smo nastavili sa nizom bez poraza koji je trajao 26 utakmica, 22 u prvenstvu i četiri u Kupu. Ta serija je bila presudna za konačan plasman. Ne smijem zaboraviti da smo imali homogenu ekipu. Igrali smo timski, o čemu govori i podatak da je u našim redovima čak 17 igrača postizalo golove u prvenstvenim mečevima.

GLAS: U prvom mandatu na klupi Borca 2014. i 2015. proveli ste godinu i sedam dana. Sada se možete pohvaliti da ste trener sa najdužim stažom u kontinuitetu na klupi Banjalučana otkako ovaj klub nastupa u Premijer ligi. Drugi mandat ste započeli 28. avgusta 2022. godine, a poslije toga ste čak dva puta produžavali ugovor. Koliko Vam znači ta podrška klupske uprave?

MARINOVIĆ: Naravno da mi znači puno, kao i cijelom stručnom štabu. Od početka svog mandata u Borcu, u koji sam došao zajedno sa Danimirom Milkanovićem sa kojim sarađujem već sedam godina, još iz vremena kada sam bio selektor mlade reprezentacije BiH, sam se trudio kao i svi ostali članovi stručnog štaba da pružimo maksimum i da njega izvučemo i iz igrača. Prošle sezone smo bili drugi, sada smo prvaci i igrali smo finale Kupa, i smatram da smo uspjeli da uradimo mnogo. Taj kontinuitet na klupi sigurno je mnogo pomogao u ostvarivanju dobrih rezultata.

GLAS: Vremena za odmor je jako malo. Recite nam nešto o planu priprema.

MARINOVIĆ: Prozivku smo zakazali već za 10. jun, tako da će fudbaleri imati praktično samo dvije sedmice za odmor. Već 17. juna idemo na pripreme u Sloveniju, tačnije u Zreče, gdje ostajemo 12 dana i za to vrijeme bi trebalo da odigramo tri prijateljska susreta. Potom se vraćamo za Banjaluku, gdje nastavljamo sa pripremama za evropsku scenu. Sigurno nas očekuje i buran prelazni rok. Biće i dolazaka i odlazaka, ali je o tome još rano pričati. Najvažnije je da će kostur ekipe ostati na okupu.

GLAS: Da li Borac može napraviti iskorak na međunarodnoj sceni kao što je to prošle sezone uradio Zrinjski?

MARINOVIĆ: Ranija iskustva mogla bi da budu adut za naredna iskušenja. Naime, ne treba zaboraviti da je ovo peta uzastopna sezona u kojoj Borac igra na međunarodnoj sceni i da je u tim prethodnim utakmicama sticao iskustva, koja bi sada trebalo da pretoči u djelo. Međutim, mnogo će zavisiti i od forme, žrijeba. Jedno je sigurno, da ćemo dati sve od sebe da ostvarimo što bolji rezultat.

GLAS: Koliko je lakše biti trener nekome ko iza sebe ima uspješnu karijeru kao igrač?

MARINOVIĆ: To ne mora ništa da znači. Međutim, dobra je stvar da, ako ste bili igrač, kasnije u trenerskom poslu kod svojih fudbalera lakše uočavate neke nedostatke, lakše sa njima komunicirate. Smatram da dobar trener mora da prati moderne trendove, jer fudbal krupnim koracima grabi naprijed i bez svakodnevnog usavršavanja nema ni dobrog stručnjaka.

GLAS: Da li je bilo lakše biti vrhunski fudbaler u vremenu kada ste Vi  igrali ili sada?

MARINOVIĆ: Tada se daleko više treniralo, a sada se u fudbal dosta umiješala nauka i tehnologija. Trenažni procesi sada zahtijevaju mnogo analize i priprema, više se zajedno sa igračima bavimo tim pitanjima. Sve te činjenice su unaprijedile fudbal, ali i igrače, kojima je sada znatno produžena karijera. Naime, sada vrhunski igrači pružaju sjajne partije i kada su blizu isteka četvrte decenije života, što je nekada bilo nezamislivo.

GLAS: U igračkoj karijeri ostavili ste dubok trag igrajući za Kozaru, Borac, Crvenu zvezdu, Žerminal Beršot, Laktaše. Čega se sjećate iz tog vremena?

MARINOVIĆ: Teško je to sve izdvojiti na malo prostora. Sa Crvenom zvezdom sam osvojio duplu krunu i tri puta Kup Srbije, sa Laktašima sam bio prvak Republike Srpske i najbolji strijelac Prve lige. Kozara je klub u kojem sam napravio prve fudbalske korake pod trenerskom palicom Velimira Sombolca koji me je oblikovao i kao igrača i kao ličnost. Nezaboravan je period i u Borcu, a naročito u Belgiji, gdje sam proveo četiri godine i tek pri isteku ugovora sam doživio jedinu ozbiljnu povredu. Radilo se o otvorenom prelomu noge, ali, srećom, sve je prošlo u najboljem redu, jer sam poslije toga igrao još pet, šest godina na domaćoj sceni.

GLAS: Ostali ste upamćeni kao strijelac prvog gola za Crvenu zvezdu na evropskoj sceni poslije okončanja rata na prostoru bivše Jugoslavije. Šta Vam je značio taj pogodak protiv škotskog Hartsa?

MARINOVIĆ: Nisam o tom golu nikada razmišljao na taj način, ali mi je drago što sam i na taj način ostao upisan u istoriji Beograđana. Na poluvremenu utakmice sam razmišljao kako da dođem u situaciju da dođemo do gola. U glavi sam pokušao da se maksimalno koncentrišem i uspio sam da poslije kornera budem najviši u skoku i zakucam loptu u mrežu Škota. Taj pogodak nam je značio i prolaz dalje, jer je u Beogradu bilo 0:0, a tamo na kraju 1:1. Potom smo izbacili njemački Kajzerslautern i zakazali dvomeč sa Barselonom u osmini finala Kupa pobjednika kupova. Igrao sam u toj prvoj utakmici u Španiji, gdje smo poveli pogotkom Bratislava Živkovića i kasnije smo poraženi sa 1:3. Taj meč ću zauvijek pamtiti, jer sam u 88. minutu dobio drugi žuti karton, odnosno crveni i to mi je bilo jedino isključenje u karijeri. Barsa, koju je tada sa klupe predvodio Bobi Robson, a pomoćnik mu bio Žoze Murinjo, je osvojila ovo takmičenje, a kako i ne bi kada su u toj ekipi, između ostalih, igrali Vitor Baija, Serhi Ferer, Gvardiola, Đorđe Popesku, Đovani, Luis Enrike, Figo, Hristo Stoičkov, Ronaldo, a na klupi je bio Robert Prosinečki.

GLAS: U toj Vašoj generaciji Zvezde igrao je veliki broj igrača koji se danas bave trenerskim poslom. Šta je bio razlog da se odluče za taj korak?

MARINOVIĆ: Mislim da je to generacija koja ima najviše trenera. Ovim poslom se bave: Zoran Njeguš, Dejan Stanković, Nenad Vanić, Nenad Sakić, a trenerske licenece imaju i Perica Ognjenović, kao i Goran Đorović, koji je jedno vrijeme bio i asistent u reprezentaciji Srbije. Bili smo dobra generacija na terenu, a izgleda da imamo i dosta uspjeha kao treneri.

Mlada reprezentacija

Vinko Marinović se može pohvaliti i da je od marta 2017. do decembra 2019. bio selektor mlade reprezentacije BiH.

- Da nije bilo tako, možda bih osvojio još koju titulu na domaćoj sceni. I kao selektor sam ostvario nekoliko zapaženih rezultata, od kojih je sigurno najvrednija pobjeda nad Portugalijom za koju su tada, između ostalih, igrali Žota, Ruben Dijaš, Ruben Neveš, Žoao Feliks... U mom mandatu selektor A reprezentacije bio je poslije Mehmeda Baždarevića Robert Prosinečki, sa kojim sam imao odličnu saradnju. Ponosan sam što je mnogo mladih reprezentativaca već tada zaigralo sa A tim - rekao je Marinović.

Velika čast

Iz svoje bogate fudbalske karijere Vinko Marinović je izdvojio jedan momenat, koji se desio 16. decembra 1998. godine u španskoj La Linei de la Konsepsion.

- Naredne, 1999. godine Barselona je slavila vijek postojanja i već tada je uveliko odigravala prijateljske utakmice sa prijateljskim klubovima, među kojima je bila i Crvena zvezda, čiji sam dres tada nosio. Imao sam čast da u toj utakmici budem kapiten tima i da predvodim Beograđane u duelu sa timom na čijoj je klupi tada sjedio Luj van Gal - istakao je Marinović.

Prvi trofej sa Borcem

Iako je u Borcu proveo četiri godine kao igrač i sada uz dva mandata skoro tri  i po trener, Vinku Marinoviću je nedavno osvojena titula prvi trofej sa ovim klubom.

- Bio sam član generacije Borca koja je 1992. godine postala osvajač Mitropa kupa, ali sa ekipom nisam putovao u Fođu zbog administrativnih problema, tako da mi je ovo prvi trofej sa klubom iz Platonove. Očekujem da ih bude još - naglasio je Marinović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.