“Glasov” vodič kroz svjetska prvenstva - Argentina 1978.: “Gaučosi” u transu

Organizaciju Svjetskog prvenstva “gaučosi” su dobili 1966, kada su povukli kandidaturu za SP 1970. godine, a FIFA im to nije mogla oduzeti iako je vojna hunta 1976. svrgla s vlasti predsjednicu Izabelu Peron. U kvalifikacijama je prvi put nastupilo više od 100 reprezentacija (107), a debi su imali Iran i Tunis.

Vojna hunta iskoristila je priliku da se na pozitivan način predstavi svijetu, a mnogo reprezentacija bunilo se zbog njihovog režima, a među njima je prednjačila Holandija koja je javno preispitivala svoj nastup mada su na kraju svi pristali da igraju. Format takmičenja ostao je isti kao prije četiri godine, kada je 16 ekipa bilo podijeljeno u četiri grupe, a po dvije su išle dalje. Prvoplasirani iz nove dvije grupe prve igrale su finale, a drugoplasirani utakmicu za treće mjesto. Utakmice su igrane u Kordobi (46.986), Mar del Plati (43.542), Rozariju (45.645), Mendozi (34.954) i Buenos Ajresu (74.624 - 49.318).

“Adidas” je predstavio novu loptu - čuveni “tango”. Odustalo se od ranijeg dizajna sa crnim pentagramima i bijelim heksagramima, a “tango” je postao prepoznatljiv širom svijeta.

Argentina je bila sjajan domaćin mada su joj naruku išli termini utakmica koje su igrali kao posljednji, a pri tome znali rezultate ostalih mečeva. Posebno upamćena ostaće pobjeda nad Peruom sa 6:0, za koju su mnogi tvrdili da je dogovorena jer su njome izborili nastup u finalu. Argentinci i Holanđani bili su veliki favoriti. Zapadni Nijemci napravili su smjenu generacija pa nisu bili na visokom nivou, Italijani i Brazilci su vrebali iz sjenke, dok su Mađari najavljivali veliki povratak na svjetsku scenu, do koje nisu došli. Argentina je Mundijal počela pobjedom protiv Mađarske (2:1), da bi istim rezultatom dobila Francusku, a doživjela poraz od Italije (0:1) pa je zauzela drugo mjesto u grupi. Takmičenje u drugoj rundi otvorili su pobjedom protiv Poljske (2:0), zatim remizirali bez golova sa Brazilom i dobili Peru (6:0) i zbog bolje gol-razlike (+8) završili ispred Brazila (+5) koji je imao isti broj bodova (pet). Holandija se nije posebno proslavila. Iran je pobijeđen sa 3:0, uslijedio meč bez golova sa Peruom, a poraz od Škotske (2:3) upalio je alarme. U tom susretu Rob Resenbrink je postigao 1000. gol na mundijalima. Zatim je u drugoj fazi prvo pobijeđena Austrija sa 5:1, dok je u drugom kolu viđena repriza finala od prije četiri godine. “Lale” i Zapadni Nijemci odigrali su 2:2, da bi u trećem kolu nadigrali Italiju sa 2:1.

Novi slučaj dopinga otkriven je na svjetskim prvenstvima. Škot Vili Džonston bio je pozitivan na antidoping testu poslije utakmice sa Peruom pa je izbačen sa SP.

Finale je bilo priča za sebe i počelo je kontroverzom jer su Holanđani optužili Argentince da koriste taktiku odugovlačenja pošto su izašli na teren sa pet minuta zakašnjenja, što je izbezumilo publiku. Argentinci su se žalili na gips na zglobu Renea van de Kerkhoha uprkos tome što se nijedan tim ranije nije žalio. Glavni sudija Italijan Serđo Gonelja naredio je da bude dodatno bandažiran zglob, a Holanđani nisu učestvovali u ceremoniji nakon susreta. Teren je bio prekriven konfetama i papirnim trakama, a gol Marija Kempesa u 38. minutu bacio je Argentince u trans. Dirk Naninga izjednačio je u 82. minutu, a “Monumental” je nakratko zanijemio u 90. minutu, kada je Resenbrink u pogodio stativu. Novu prednost domaćin je stekao u 105. minutu zahvaljujući Kempesu, a konačnih 3:1 postavio je Rikardo Bertoni deset minuta kasnije. Selektor Cezar Luis Menoti bio je kritikovan jer u tim nije uvrstio tada talentovanog 18-godišnjeg Dijega Maradonu, da bi sve to prestalo nakon osvajanja titule, kada je počelo slavlje nekoliko miliona ljudi u Buenos Ajresu i ostalim gradovima Argentine. “Gaučosi” su se revanširali Holanđanima za poraz (0:4) u drugoj rundi prethodnog Mundijala.

Utakmicu za treće mjesto ili malo finale odigrali su finalisti od prije četiri godine. Brazil je ponovo bio bolji od Italije i slavio sa 2:1 golovima Nelinja i Dirčeua, dok je za “azure” strijelac bio Kausio.

Svađa Krojfa sa Holanđanima

Najbolji holandski fudbaler svih vremena Johan Krojf nije zaigrao na Mundijalu, jer se ranije posvađao sa savezom zbog svojih političkih uvjerenja. Tek 30 godina kasnije priznao je da su on i njegova porodica preživjeli pokušaj otmice nekoliko mjeseci prije Mundijala. Nekoliko kriminalaca tokom noći ušlo je u njegov stan u Barseloni, vezali su ih i uperili pištolj u njih.

Mario Kempes - najbolji kad je najviše trebalo

Argentina je imala vrlo dobru ekipu koju je do titule odveo Mario Kempes. El matador je debitovao na Mundijalu 1974. godine, kada se na četiri utakmice nije upisao među strijelce. Sa istom praksom nastavio je i u domovini. Na tri utakmice prve faze takmičenja nije bio strijelac, da bi zablistao protiv Poljske u prvom kolu druge runde. Tada je postigao dva gola (2:0), postio je protiv Brazila (0:0), onda takođe dao dva gola Peruu (6:0) kao i dva gola Holandiji u finalu (3:1). Proglašen je najboljim igračem i strijelcem SP, što je još za rukom pošlo samo Garinči 1962. i Paolu Rosiju 1982. godine. Rođen je 15. jula 1954. godine u Bel Vileu i za reprezentaciju Argentine odigrao je 43 utakmice na kojima je postigao 23 gola, a još je igrao na Mundijalu u Španiji 1982. godine. Karijeru je započeo u Institut Kordobi, da bi se proslavio u Rozario centralu, a najbolje partije pružao je u Valensiji (1976 - 1981) za koju je još igrao od 1982. do 1984. godine, dok je sezonu između toga bio član River plate.

Remi Brazila i Švedske (1:1) bio je posebno kontroverzan. Velški sudija Klajv Tomas svirao je korner za Brazilce poslije 90. minuta, a nakon njega Ziko je šutirao glavom loptu koja je išla u gol, da bi sudija Tomas svirao kraj utakmice prije toga i gol je bio poništen uprkos brojim protestima Brazilaca.

“Plava četa” ponovo bez Mundijala

Poslije dobrih utakmica na prethodnom Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj Jugoslavija nije uspjela da izbori nastup u Argentini.

“Plava četa”, koju je prvo kao selektor predvodio Ivan Toplak, a potom nastavila selektorska komisija sa Markom Valokom na­ čelu, kojem su asistirali Stevan Vilotić i Gojko Zec, nije se proslavila u kvalifikacijama. Jugoslavija je takmičenje započela porazom od Španije (0:1) u Sevilji, da bi težak poraz od Rumunije (0:2) u Zagrebu praktično okončao nade da će ekipa moći da se domogne Mundijala, a za nju su igrali Dragan Džajić, Dušan Bajević, Josip Katalinski, Branko Oblak, Jovan Aćimović...

Nakon tog poraza Toplak više nije bio selektor pa je komisija preuzela brigu o nacionalnom timu. Jedinu pobjedu Jugosloveni su ostvarili u Bukureštu, gdje su sa nevjerovatnih 6:4 pobijedili Rumune, a Safet Sušić je postigao het-trik. Posljednji susret kvalifikacija rješavao je plasman u grupi. I pored loših izdanja “plavi” su imali sve u svojim rukama. Bila im je potrebna pobjeda sa dva gola razlike da bi izborili prvo mjesto (zbog bolje gol-razlike) čime bi obezbijedili plasman u Južnu Ameriku, ali su odigrali katastrofalno. Doživjeli su poraz sa 0:1, a španski fudbaler Huanito pogođen je flašom u glavu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.