Lukić vrijedan jubilej proslavio pobjedom
BANjALUKA – Na utakmici protiv Posušja napadač Jovo Lukić je ostvario vrijedan jubilej, 100. meč u dresu Borca. Za to vrijeme je postigao 35 golova.
Lukić je dao veliki doprinos uspjesima kluba u posljednje vrijeme.
-Nije mala stvar odigrati stotinu utakmica. Kada sam došao na Gradski stadion za mene je to bilo ostvarenje sna. Evo, tri godine kasnije iza mene je stotinu utakmica i nebrojeno još trenutaka koje ću pamtiti dok sam živ. Borac i Banjaluka su postali dio mene, moja druga porodica i druga kuća. Dugujem zahvalnost svim saigračima, trenerima, svim ljudima u klubu i navijačima. Naravno, i svojoj porodici. Svi oni su, svako na svoj način, zaslužni za jubilej. Nadam se da sam, bar donekle, opravdao povjerenje i čast da nosim Borčev dres za koji se trudim da uvijek dam sve od sebe.“, priča Lukić.
Ponikao je u dobojskoj Slogi, a fudbalski put ga je preko Krupe doveo u Borac.
„Išao sam stepenicu po stepenicu, onako kako bi, po mom mišljenju, trebao da ide razvojni put jednog fudbalera. U Slogi sam, kao mlad igrač, skrenuo pažnju na sebe, da bi potom u Krupi još više unaprijedio svoju igru. Dolaskom u Borac stekao sam punu afirmaciju, ali i priliku da se borim za sve trofeje. Tek ulazim u najbolje igračke godine i vjerujem da, uz naporan rad, tek dolazi ono najbolje. Znam da je sve na meni. Naučio sam kroz dosadašnju karijeru da se samo radom može stići do cilja.“, kaže Lukić.
Ne želi da izdvoji niti jedan od 35 postignutih golova za Borac jer, kako kaže, svaki je, na svoj način, bio važan. Ipak, na pomen lijepih trenutaka izdvaja onu šampionsku sezonu.
„Napravili smo veliki uspjeh i nakon deset godina vratili smo šampionsku titulu u Banjaluku. Sjajna ekipa i skup vrhunskih igrača na jednom mjestu. Bili smo ekipa u pravom smislu te riječi. Sa većinom saigrača iz te generacije sam ostao prijatelj, čujemo se i dan danas, tako da tu sezonu dobro pamtim iako sam imao peh sa povredom. Nadam se da ćemo ponoviti taj uspjeh, i da ćemo naše navijače i Banjaluku ponovo obradovati.“, kaže Lukić.
Šampionsku sezonu pamti po lijepim, ali i po manje lijepim stvarima. Zbog neugodne povrede ramena morao je na prinudnu pauzu. Trebalo mu je vremena da se oporavi i potpuno vrati u puni trenažni proces.
-To mi je bio najteži period u karijeri. Gorio sam od želje da pomognem ekipi u borbi za titulu, a morao sam da budem van terena. Nije mi bilo nimalo lako, ali sam bio presrećan kada smo stigli do trofeja. Oporavak je bio dug, ali sam uspio da pregrmim taj period uz podršku porodice, ljudi u klubu, te saigrača koji su bili uz mene. Kada sam se vratio na teren bio sam kao „malo dijete“ željan fudbala i igre. Srećom, to je odavno iza mene i ne želim da se vraćam na to. Uvijek gledam da iz svega izvučem pouke i da budem bolji za dane koji dolaze.“, kaze Lukić.
Fudbalski gen naslijedio je od oca Mitra, a porodica mu je bila i ostala najveća podrška. Jovu, danas sa tribina, na svakoj utakmici bodre supruga Zorana i dvogodišnji sin Uroš.
-Oni su moja najveća podrška i snaga. Uvijek su tu, i kada ide, i kada ne ide. Sve je lakše uz njih. Uroš je maltene prohodao na Gradskom stadionu. Od prvih dana ga dovodimo na utakmice i stalno je na tribini sa suprugom. Nema riječi kojima mogu da opišem tu ljubav. Oni su moj motiv i pokretač u svemu što radim.“, priča Jovo.
Nova sezona uveliko se zahuktala. Naš Borac, to se ne krije od prvog dana priprema, cilja napad na sve trofeje.
-Pristigli su novi igrači i trebalo nam je vremena da se uigramo. Rastemo iz utakmice u utakmicu i vjerujem da ćemo biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Sezona je duga. Biće uspona, ali i padova u formi, to je neminovno. Ipak, mi moramo da vjerujemo i da idemo ka ostvarenju cilja. Ne krijemo da želimo trofeje. Teren će biti jedino mjerilo i moramo da se na, svakoj utakmici, „bacamo na glavu“ što bi se reklo. Ja sam optimista. Ekipa ima kvalitet i vjerujem u uspjeh.“ kaže Lukić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
