Kad zaigra pet Mikića...

A upravo se to desilo na nedavnom meču Druge lige Republike Srpske, grupa zapad kada su se u Jaružanima sastali Crni vrh i FSA Prijedor. Za goste su od samog početka susreta nastupili Borislav, Mario i Filip Mikić, u igru je kasnije ušao i Stefan, a na klupi je ostao još uvijek junior Vanja. I svi su bliski rođaci. Najstariji među njima, Borislav 20. decembra napuniće 49 godina i otac je 27-godišnjem Stefanu i pet godina mlađem Filipu, a i stric 22-godišnjem Mariju i 18-godišnjem Vanji.

- Praktično čitav život sam u fudbalu, ali ni u najluđim snovima nisam mogao da zamislim da ću teren dijeliti sa dvojicom sinova, kao i sa sinovima mog rođenog brata Bore. Lijep je osjećaj kada zaigramo zajedno, a naša prednost jeste to što se i odlično razumijemo na terenu - naglasio je Borislav Mikić.

Trenutno je najstariji igrač na fudbalskim terenima u Srpskoj.

- Tu je i Dragan Jolović koji nastupa za Alfa Modriču, ali on je mlađi od mene nešto više od tri mjeseca. Mnogi me pitaju do kada planiram da igram i često znam da kažem do kraja sezone, a onda se oproštaj stalno prolongira. Najveći krivac za to je predsjednik FSA Prijedora Aleksandar Savić koji je moj kum. Često nas dvojica pričamo i govorim mu da ne mogu više, ali onda on kaže: “Ajde, kume, još pola sezone i tako to traje čini mi se nekih dobrih pet-šest godina - kroz smijeh je dodao Borislav Mikić.

Najstariji od “ostatka” Mikića je Stefan, koji je počeo trenirati fudbal u Železniku dok mu je otac Borislav igrao za taj klub.

- Poslije smo se vratili u Prijedor gdje sam jedno vrijeme trenirao, kao i u banjalučkom Borcu i stalno sam imao želju da zaigram zajedno sa ocem. I kada je to bilo veoma blizu da se desi on je odlučio da napusti “rudare” i potpiše za Podgrmeč. Istina, veoma često smo igrali u istim ekipama mali fudbal na turnirima, ali mi se želja ispunila tek nedavno kada smo se našli zajedno na velikom terenu. Osjećaj je stvarno bio čudan, jer bilo je kao da smo na nekom porodičnom druženju pa smo odlučili da “razbacimo na male goliće” - rekao je Stefan Mikić, čiji je rođeni brat Filip član Rudar Prijedora, ali od ove sezone na dvojnu registraciju nastupa i za FSA Prijedor.

Mario Mikić, koji je takođe prošao mlađe selekcije Rudar Prijedora, prošle sezone nastupao je za trnsku Slogu, prije toga za banjalučki BSK, a sada je postao član FSA Prijedora.

- Baš smo nedavno komentarisali da je pitanje koliko se često u prošlosti dešavalo da za jedan klub igra pet bližih rođaka. Teško je opisati kakav je osjećaj bio kada smo protiv Crnog vrha zaigrala nas četvorica. U najmanju ruku bio sam ponosan ne samo na sebe, već i na svoje rođake - istakao je Mario Mikić.

Naglasio je da se zna ko se od Mikića mora poštovati na terenu.

- Kada stric nešto pogriješi, jednostavno se “ugrizemo za jezik” i nastavimo dalje da igramo, a kada od nas neko ne uradi nešto kako treba onda to preraste u ozbiljnu diskusiju. Obično tada prednjačimo Filip i ja jer smo mnogo temperamentniji od ostatka porodice. Sve u svemu veoma lijep osjećaj, a najljepši je kada se postigne pogodak. Tada automatski porodično trčimo jedni drugima u zagrljaj - istakao je Mario Mikić, čiji je rođeni brat Vanja takođe prošao kompletnu Omladinsku školu Rudar Prijedora.

Borislav

Borislav Mikić iza sebe ima impozantnu igračku karijeru. Počeo je trenirati u mlađim kategorijama zagrebačkog Dinama, a početkom ratnih dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije sa porodicom se vratio u Prijedor, gdje je zaigrao za “rudare”. Fudbalski put ga je odveo u Srbiju, gdje je igrao za Petrovac na Mlavi, Sartid Smederevo, Železničar iz Lajkovca, čačanski Borac, Železnik. Potom je pola godine igrao u turskom Dijarbakiru pa potom za Banat iz Zrenjanina, te tri premijerligaška kluba Laktaše, banjalučki Borac i Rudar Prijedor iz kojeg je prešao u Podgrmeč iz Sanskog Mosta. Potom je kratko igrao za jednog niželigaša u Austriji, a posljednjih sedam sezona nosi dres FSA Prijedora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.