“Glasov” vodič kroz svjetska prvenstva - Švedska 1958: Dječak zaludio planetu

Tokom Svjetskog prvenstva na sjeveru Evrope na veliku scenu stupio je golobradi mladić koji je postao nadaleko čuven po svom nadimku - Pele. Niko prije njega nije toliko oduševio i zaludio svijet, a Brazilcima je nedostajao neko poput njega da konačno stignu do prve titule i to u svom šestom učešću.

Kako su godine odmicale svjetsko prvenstvo sve je više dobijalo na značaju pa su Argentina, Čile, Meksiko i Švedska izrazili interesovanje za dobijanje organizacije. Lobiranje Šveđana kod FIFA delegata pokazalo se kao presudno pa su domaćinstvo dobili 23. juna 1950. godine. Čak 55 reprezentacija borilo se u kvalifikacijama za 14 mjesta na Mundijalu, jer su Švedska, kao domaćin i Zapadna Njemačka, kao aktuelni šampion, imali zagarantovan nastup. Ponovo je bilo negodovanja zbog izmjene pravila, a na SP nije mogla otići ekipa ako nije odigrala nijedan kvalifikacioni meč, što je ranije bio slučaj zbog odustajanja nekih ekipa.

Sistem takmičenja bio je modifikovan, a je 16 ekipa bilo podijeljeno u četiri grupe sa po četiri tima i konačno se igralo po principu svako sa svakim, dok je gol-razlika odlučivala mjesto na tabeli u slučaju istog broja bodova. Prvi put igrači su bili obavezni da imaju brojeve na leđima dresova. Zbog rasta popularnosti FIFA je od domaćina zahtijevala da ima bar šest stadiona minimalnog kapaciteta 20.000 mjesta, a utakmice su igrane na 12 stadiona. Debi na mundijalima imale su selekcije SSSR-a, Velsa i Sjeverne Irske.

Zvanična lopta prvenstva bila je Top-Star VMbollen 1958 koju je izradila švedska fabrika “Sydsvenska Läder & Remfabriks” iz Angelholma. Taj model izabran je među 102 predložena u testu na neviđeno četvorice FIFA delegata. Imala je iglu ventil za pumpanje.

Dvostruki šampion Urugvaj nije izborio nastup, a prethodna tri puta nije igrao kvalifikacije (domaćin, odustajanje drugih timova, branio titulu). Prvi put Italija je bila eliminisana u kvalifikacijama.

Na početku takmičenja Zapadna Njemačka je stavila do znanja da se neće olako odreći titule, a najopasnije su joj prijetile Francuska, Jugoslavija, Brazil i Švedska. Nijemci su na kraju završili kao četvrti, domaćin je sasvim neočekivano stigao do finala, “trikolori” do trećeg mjesta, a “plavi” su stali u četvrtfinalu, iako su prema pisanju tadašnjih medija nadigrali svjetske šampione.

Reprezentacija Argentine zaigrala je na svom tek trećem Mundijalu, prvi put nakon 1934. godine, jer su u međuvremenu bojkotovali takmičenja. Na kraju je zauzela 13. mjesto, sa jednom pobjedom i dva poraza.

Francuzi su imali nevjerovatan napadački tandem Žist Fonten - Rajmon Kopa (zajedno dali 16 golova), ali je Brazil imao napadačku petorku koja nije imala milosti za protivničke odbrane. Pele, Zagalo, Garinča, Didi i Vava igrali su kao na treningu pa je i selektor “karioka” Visente Feola mogao da uživa u njihovim bravurama. Zanimljivo je da niko od njih pet nije dao gol na prvoj utakmici Brazila koju su dobili protiv Austrije sa 3:0, a zatim igrali bez golova sa Englezima dok su SSSR- pobijedili sa 2:0. Vels je eliminisan prvim golom Pelea na mundijalima, a onda je uslijedila samba. Francuska je počišćena u polufinalu sa 5:2, uz het-trik Pelea, te po jedan gol Didija i Vave, dok je istim rezultatom završen i finalni susret protiv Šveđana. Pele je dva puta zatresao mrežu (55, 90) baš kao Vava (9, 32) dok je Zagalo postigao jedan gol (68).

Sa 17 godina i 249 dana Pele je postao najmlađi strijelac finala u istoriji, dok je Nils Lidholm sa 35 godina i 263 dana bio najstariji strijelac. Bilo je to prvo finale mundijala u kojem su se sastale evropska i južnoamerička reprezentacija, a Šveđani su jedini domaćini koji su poraženi u finalu. Jedna južnoamerička ekipa prvi put je osvojila prvenstvo u Evropi. Pošto su obje ekipe nosile žute dresove, jedna ih se morala odreći pa zakazano žrijeb kojem Brazilci nisu prisustvovali pa su Šveđani dobili to pravo. Ideja je bila da Brazil igra u bijelim dresovima, ali zbog ružnog sjećanja na SP 1950. i težak poraz od Urugvaja, kupljene su plave majice na kojima je našiven amblem.

Francuska mašina za golove

Do sada je održano 21 svjetsko prvenstvo, a niko nikad nije nadmašio Žista Fontena. Slavni Francuz upisao se u istoriju kao jedini čovjek koji je na jednom mundijalu postigao 13 golova, čime je nadmašio dotadašnji rekord Šandora Kočiša, koji je četiri godine ranije postigao 11. Fonten je zablistao u Švedskoj i odmah na otvaranju postigao het-trik protiv Paragvaja (7-3), dva je dao Jugoslaviji u drugom kolu. (2:3), a jedan Škotskoj (2:1). U četvrtfinalu protiv Sjeverne Irske (4:0) dva puta je zatresao mrežu, a u polufinalu jednom protiv Brazila (2:5). Najbolju partiju odigao je protiv Zapadne Njemačke u utakmici za treće mjesto, kada je aktuelnom šampionu svijeta spakovao čak četiri gola za pobjedu od 6:3.

Rođen je marokanskom Marakešu, od oca Francuza i majke Špankinje. Igrao je za USD Kazablanku (1950-53), Nicu (1953-56), Rems (1956-62). Dres Francuske nosio je od 1953. do 1960. i na 21 utakmici postigao 30 golova. Francuski fudbalski savez proglasio ga je 2007. najboljim fudbalerom države u posljednjih 50 godina.

Vels eliminisan pa vraćen

Vels je jedina reprezentacija koja je izborila nastup nakon što je eliminisana, ali je vraćena, a ujedno su se sve četiri britanske ekipe kvalifikovale, što je bilo jedini put u istoriji. Drugi put na SP Vels će igrati ove godine.

Jugoslavija stala u četvrtfinalu

Jugoslavija se domogla svog četvrtog nastupa na mundijalima, a trećeg zaredom kroz kvalifikacionu grupu u kojoj je igrala protiv Rumunije i Grčke. “Plavi” su prvo odigrali meč bez golova protiv Grka, dok su potom remizirali (1:1) sa Rumunima, a obje utakmice igrali su u gostima.

Na domaćem terenu prvo je nadigrana Grčka sa 4:1 (10. novembar 1957. potom i Rumunija rezultatom 2:0 sedam dana kasnije. Dirigentska palica i dalje je bila u rukama slavnog Aleksandra Tirnanića koji je pred sobom imao težak zadatak jer je trebalo napraviti smjenu generacija dok se pri tom očekivao dobar rezultat.

Prvi nastup u Švedskoj okončan je remijem protiv Škotske (1:1), a jedini gola za “plave” djelo je Aleksandra Petakovića koji je bio strijelac i u drugom kolu u velikoj pobjedi nad Francuskom (3:2). Preostala dva gola postigao je Todor Veselinović. Takmičenje u grupi Jugoslavija je završila neriješenim rezultatom protiv Paragvaja (3:3), protiv kojeg je vodila tri puta.

Strijeci su bili Radivoje Ognjanović, Veselinović i Zdravko Rajkov. Tirnanićeva četa imala je isti broj bodova kao “trikolori”, ali je završila na drugom mjestu zbog lošije gol-razlike.

To im je za protivnike donijelo aktuelne šampione koji su golom Helmuta Rana, kao i četiri godine ranije u Švajcarskoj, prošli dalje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.