Dragi Lukica, izgleda da nisi shvatio poruku...
Luka Modrić tog je tjedna trebao mir. Novinarima je dao do znanja da na pitanja o budućnosti u reprezentaciji neće odgovarati. Trebao je čistoću uma kako bi se posvetio cilju...
Trofeju! Konačno jednom trofeju s najboljom generacijom u povijesti hrvatskog nogometa. S jednom od najimpresivnijih generacija u povijesti svjetskog nogometa. Uzastopna polufinala Mundijala epski su doseg kojeg su rijetko ostvarivale i prave, iskonske velesile.
Modrićevi Vatreni uspjeli su to ponoviti u Katru i, kada se činilo da je nakon novog velebnog uspjeha, nove medalje, došao kraj njegovim nastupima za Hrvatsku, Luka je oštro otklonio svaku dilemu: Želja mi je igrati završni turnir Lige nacija! – poručio je u prosincu 2022. Razumjeli smo, iako se već na Srednjem istoku naziralo da će Dalićev stroj za medalje uskoro morati na remont pomlađivanjem.
No, kako ih napraviti, kad je jedna od najvažnijih figura svjetskog nogometa u 21. stoljeću još tu? Kako napustiti formaciju 4-3-3 kad s Modrićem na terenu svaki drugi koncept nema smisla?
Trebalo je Luki dati priliku da zaokruži još jednu načetu priču, još jednu neočekivanu uspješnu štoriju, još jedno polufinale u seriji uspjeha – Final Four Lige nacija.
Danas je situacija s reprezentacijom dramatično lošija, plasman na Euro vrlo je upitan. Hrvatske kladionice Vatrenima za izravan nastup u Njemačkoj 2024. daju tek 50 do 60 posto, a dojam o potrebi za dubokim zahvatima u nacionalnom timu jači je nego ikad...
- Više-manje imam odluku – podvlačio je u predvečerje dvoboja s Nizozemskom na završnom turniru Lige nacija.
Mnogi su već tada na Lukinu skrivanu odluku gledali kao na Schrödingerovu mačku – postojala je samo pod određenim uvjetom. A taj je uvjet bio trofej na sjeveru Europe...
Modrić u Rotterdamu nije uspio dohvatiti kolajnu koju je toliko želio. Zlato s Hrvatskom. Zašto je božica sporta odlučila okrenuti leđa kada je njena pomast bila najpotrebnija?
Kad je Fortuna bila najpotrebnija, kad je trebala odgovoriti na najvažniji poziv i utjerati onaj penal Petkovića između vratnica, zatajila je Modrića i njegovu braću. Nije odgovorila na poziv, već je poslala hladnu, surovu poruku prema Nizozemskoj:
„Dragi Lukica, za tebe i Hrvate i ovom prilikom samo srebro“.
Kada je nakon nesretnog poraza od Španjolske odvozio novi slalom između novinarskih pitanja o ostanku, bilo je jasno... Luka nema odluku i nikada je nije imao! Htio je to vražje zlato više od ičega, bio je spreman poginuti za isto, svjestan da se takva prilika vjerojatno više neće ukazati.
Zaslijepljen ljubavlju prema kockicama i nadljudskom upornošću, koja ga je od ratom istraumatizirane izbjeglice dovela do najboljeg igrača svijeta u konkurenciji Ronalda i Messija, Luka nije bio spreman prihvatiti „Ne“ i reći „Zbogom“.
A možda je trebao. Jer u državi s 4 milijuna nogometnih izbornika, jako je tanka granica između vječne legende i starca koji samo smeta...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
