Alonso Pirt, fudbaler Željezničara: Uživam u Banjaluci, ljudi su sjajni

Alonso Pirt se pronašao u banjalučkom klubu. Uvijek nasmijan, odlično se uklopio u mladi tim i igrama u drugom dijelu prvenstva Republike Srpske nagovijestio svoj potencijal.

Momak porijeklom s Jamajke brzo je postao ljubimac saigrača, kao i gledalaca koji dođu na stadion na banjalučko “Predgrađe”.

GLAS: Alonso, otkud ljubav prema fudbalu, posebno jer u Americi gdje si rođen on nije među najpopularnijim sportovima?

PIRT: Fudbal sam zavolio zbog oca koji je bivši fudbaler. Kao mali zavolio sam loptu i nakon toga se u potpunosti posvetio fudbalu. Smatram da mi je on šansa za bolji život i veoma sam posvećen tome da napravim što je bolje moguću karijeru. A znam da je za to potrebno puno rada i odricanja.

GLAS: Od porodice si otišao sa 16 godina. Koliko je bilo teško krenuti u nepoznato. Otišao si na drugi kontinent.

PIRT: Bilo je veoma teško odvojiti se od porodice za koju sam veoma vezan. Morao sam da se osamostalim i biram svoj životni put. Znao sam da će biti teško ali preuzeo sam rizik i nisam se pokajao. Volim fudbal i znam da je ovo odricanje koje je potrebno da bih napravio karijeru. Jedino što mi teško pada upravo je to što mi porodica mnogo nedostaje, posebno oko praznika. Evo, bio je skoro Uskrs a nisam bio s njima i tad bude teško, malo se rastužim. Ali to je dio žrtve koju moram da podnesem. Posebno mi nedostaje majka za koju sam veoma vezan i sestre. Otac je nastojao da nas sve drži na okupu. Ali oni znaju zašto sam ja ovdje, zašto pokušavam da napravim karijeru. Ne brinu se, imaju dosta vjere u mene i vjerujem da ću uspjeti. Čujemo se skoro svakog dana pa je onda sve lakše i onda mi oni daju dodatni motiv da nastavim i uspijem.

GLAS: Iako si mlad već si promijenio dosta zemalja. Kako je došlo do toga da završiš u Željezničaru i Banjaluci?

PIRT: Moj otac je igrao u ovom regionu. Bio je na probi u Vojvodini, kasnije u još nekim klubovima gdje je stekao prijatelje s kojima je ostao u kontaktu. Tražili smo klub u kojem mogu da napredujem i preporučili su mi Željezničar. I nisu pogriješili. Zaista se ovdje odlično osjećam. Sjajno sam primljen i ovo je dosad najbolja sredina u kojoj sam bio. Na svakom koraku mi pružaju podršku i prosto uživam u Banjaluci.

GLAS: Kako si se privikao na život u Banjaluci, već si rekao da si odlično primljen u klubu, ali sigurno nije lako kad svake godine već mijenjaš države?

PIRT: Moje prve impresije o Banjaluci su bile sjajne. Već sam bio u zemljama regiona, ali se ovdje zaista osjećam odlično. Pozitivno su me iznenadili ljudi i hrana. Ljudi su veoma druželjubivi i prijatni. Možda me nekad neko čudno pogleda, ali zaista nisam imao nijednu neprijatnost. Svi mi prilaze žele da se fotografišu, da popričaju sa mnom. Postao sam popularan (smijeh) i to mi se prvi put dešava. Sad u kraju gdje živim odem u market i tamo me već svi poznaju. Uvijek me pozdrave, žele da pomognu i to mi se zaista veoma sviđa. Ta otvorenost me kupila. Nisam navikao na to, ali vidim da je ljudima ovdje to normalno.

Bolt je inspiracija

GLAS: U mlađim kategorijama igrao si za reprezentaciju Jamajke. Sigurno da je Vašu državu proslavio Jusein Bolt.

PIRT: Ponosni samo na njega. On je Jamajku učinio poznatom državom. Sad svi znaju za nas zbog njega. Pokazao nam je da možemo da uspijemo, da izađemo iz geta i budemo omiljeni u svijetu. On nas sve inspiriše pa tako i mene. Trenirao sam u centru gdje je boravio i on. Na Jamajci ima nacionalni trening centar gdje su bili i atletičari i fudbaleri.

GLAS: Spomenuo si hranu. Šta ti se posebno dopalo u Banjaluci?

PIRT: Odlična je hrana, posebno mi se svidio burek, probao sam i ćevape, a sarma mi mnogo dopada. Sviđa mi se što u ishrani imate puno mesa, to baš volim a na početku mi se nije svidjela salama. Kupio sam je marketu i bio mi je baš čudan ukus ali kasnije sam se privikao. Ne umijem da kuvam tako da se snalazim.

GLAS: Prije Banjaluke, igrao si u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Koliko si naučio jezik?

PIRT: Znam možda 25 odsto riječi, ali mi konverzacija ide veoma teško. Ovaj jezik je teži od kineskog (smijeh), bar ja tako mislim, ali trudim se. Zaista sam mnogo stvari naučio, posebno fudbalskih riječi ali ne usudim se još ući u priču.

GLAS: A kako djevojke reaguju kada čuju da si fudbaler?

PIRT: Dobro, dobro (izgovorio je na srpskom uz osmijeh). Čuo sam za djevojke da ih ima sedam na jednog muškarca. To je ludo, baš su lijepe.

GLAS: Na startu drugog dijela sezone postigao si tri gola, djeluješ puno opasnije.

PIRT: Nisam očekivao ovoliki napredak na startu drugog dijela. Imao sam težak početak, nisam očekivao da se toliko agresivno igra u ligi Republike Srpske. Veoma jako u duelu, oštro. Trebalo mi je vremena da se priviknem i da biram mnogo bolja rješenja u tim duelima te da koristim svoje prednosti. Morate biti maksimalno koncentrisani, na vrijeme se oslobađati lopte i paziti gdje se rivali nalaze da ne bi napravili prekršaj. Kako je liga odmicala bio sam sve bolji, samopouzdanje mi je raslo. Tokom pauze sam bio na Jamajci gdje sam radio s ekipom gdje je moj otac igrao. Zatim u Americi individualno s trenerom. Došao sam maksimalno spreman i to se vidi po mojim partijama.

GLAS: U duelu protiv Laktaša priznao si da nisi bio strijelac dva gola.

PIRT: Odgojen sam tako da ne lažem. Majka mi je uvijek govorila da budem iskren i da će mi se to uvijek vratiti. Nisam dirao loptu i odmah sam reagovao i priznao sudiji da je defanzivac bio taj koji je dirao loptu zadnji.

GLAS: I kao da ti se za poštenje vratilo veoma brzo golovima protiv Sutjeske?

PIRT: Da baš tako. Protiv Sutjeske sam postigao dva gola i vjerujem da mi se vratilo na tom meču za iskrenost.

GLAS: Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

PIRT: Prvi cilj je da pronađem angažman u zapadnoj Evropi. To je moj naredni zadatak. Nadam se da mogu ostaviti nasljeđe i da s ponosom mogu da gledam na svoju karijeru. Ne morate da igrate za Barselonu i Real Madrid da bi vas ljudi prepoznali. Možete ići korak po korak. Zato želim da svake sezone napravim iskorak i da budem bolji.

Hvala saigračima i treneru

Pirt je na kraju imao poruku i za svoje saigrače iz Željezničara.

PIRT: Želim da zahvalim saigračima i posebno treneru na podršci koju su mi pružili. Oni su me zaista motivisali posebno u ovom drugom dijelu da dam maksimum i da budem još bolji. Saigrači su moja velika podrška, mladi smo, šalimo se i oni su tu uvijek za mene da pomognu da se snađem i na terenu i van njega. Osjećam se zaista super. Posebno me trener puno bodri i želi da budem još bolji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.