“Glasov” vodič kroz evropska fudbalska prvenstva - Španija 1964: Titula Španaca na debiju

Milan Zubović
“Glasov” vodič kroz evropska fudbalska prvenstva - Španija 1964: Titula Španaca na debiju

Čast da bude domaćin drugog izdanja Evropskog prvenstva, ili Kupa evropskih nacija kako je tada nazivano takmičenje, dobila je Španija.

“Crvena furija” nije nastupila u kvalifikacijama za prvi šampionat Starog kontinenta i propustila je utakmicu sa SSSR-om, koji je kasnije postao prvak pa je sada željela da popravi takvu situaciju. Ponovo je sve počelo od kvalifikacija koje su dale četiri učesnika završnog turnira. Za razliku od prvog takmičenja kada se prijavilo samo 17 ekipa broj je sada bio znatno uvećan pa su nastupile 23 nacionalne selekcije. Grčka se naknadno povukla nakon što je odbila da igra protiv Albanije, dok su SSSR, Austrija i Luksemburg bez borbe prošli prvu rundu, a Bugari i Portugalci morali su da igraju i treći meč nokaut faze i to na neutralnom terenu. Razlog toga jeste i to što su prva dva završena rezultatima 3:1 za domaće timove da bi Bugarska prošla dalje nakon slavlja 1:0 u Rimu golom Georgija Asparuhova.

Plasman u polufinale izborili su SSSR koji je branio titulu, dok su se prvi put među četiri najbolja tima našli Danska, Španija i Mađarska. Sovjeti su u šestaestini finala bili bolji od Italije, a potom su eliminisali Švedsku. Danci su kvalifikacije prošli tako što su eliminisali Maltu, Albaniju i Luksemburg (igrana treća utakmica). Za razliku od njih Mađari su imlai mnogo teži posao i slavili su protiv Velsa, Istočne Njemačke i Francuske dok je njihov član Ole Madsen bio najbolji strijelac kvalifikacija sa 11 golova. I domaćin, ekipa Španije morala je u kvalifikacije. Prvo je pobijeđena Rumunija, zatim Sjeverna Irska i Republika Irska.

Završni turnir igran je od 17. do 21. juna u Madridu (“Santjago Bernabeu”) i Barseloni (“Kamp nou”). Važilo je pravilo novčića. Naime, ukoliko nakon 90 minuta rezultat bude neriješen bili su igrani produžeci, a ukoliko i nakon njih ne bude pobjednika sudija bi bacao novčić koji bi odredio slavljenika. To je važilo za sve mečeve osim finalnog koji bi bio ponovljen da je došlo do remija nakon 120 minuta igre.

Prvo polufinale dobio je domaćin koji je sa 2:1 nakon produžetaka slavio protiv Mađara golom Mara Mansija u 112. minutu. Ranije je Ćus Pereda donio prednost “furiji” u 35. minutu da bi Ferenc Bene bio strijelac za drugi tim u 84. minutu. U drugom polufinalu Sovjeti su lako izašli na kraj sa Dancima koje su dobili sa 3:0, golovima Valerija Voronjina, Viktora Ponedeljnika i Valentina Ivanova. Susret za treće mjesto donio je veliku borbu koja je takođe otišla u produžetak, a Mađari su bili bolji od Danaca rezultatom 3:1 (Bene 11, Dešo Novak 107p, 110 - Karl Bertelsen).

Finale je odigrano na stadionu Real Madrida pred 79.115 gledalaca i meč je lično posmatrao general Francisko Franko koji je držao državu u diktaturi dok su nekoliko godina ranije odbili da igraju protiv istog rivala zbog političkih nesuglasica. Veliko slavlje na samom početku tuakmice donio je Ćus Pereda golom u šestom minutu da bi radost naglo splasnula kada je dva minuta kasnije izjednačio Galimzjan Kusainov. Gol odluke vrijedan trofeja šampiona Starog kontinenta postigao je Marselino Martinez u 84. minutu.

Novog prvaka Evrope sa klupe je predvodio selektor Hoze Viljalonga Ljorente koji je ranije trenirao Real Madrid i Atletiko Madrida, a “crvenu furiju” preuzeo 1962. godine. Za ekipu su u finalu igrali Hoze Anhel Iribar, Felisijano Rivilja, Feran Olivelja, Isasio Kaljeha, Ignasio Zoko, Đozep Maria Fuste, Karlos Lapetra, Luis Suarez, Marselino Martinez, Ćus Pereda i Amaro Amansio.

Idealan tim

UEFA je izabrala idealan tim šampionata u kojem su se našli golman Jav Lašin (SSSR), odbrana: Dešo Novak (Španija), Feran Olivelja, Felisijano Rivilja, Ignasio Zoko (Španija), srednji red: Valetin Ivanov (SSSR), Amaro Amansio, Luis Suarez (Španija) te napadači: Florijan Albert, Ferenc Bene (Mađarska) i Ćus Pereda (Španija).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana