"Glasov" vodič kroz evropska fudbalska prvenstva - Engleska 1996: Nijemci treći put na vrhu

Milan Zubović
"Glasov" vodič kroz evropska fudbalska prvenstva - Engleska 1996: Nijemci treći put na vrhu

Ekspanzija fudbala tokom devedesetih godina prošlog vijeka dovela je do potrebe da postojeći format Evropskog prvenstva bude promijenjen i broj ekipa na završnom turniru bude povećan sa osam na 16. 

Raspad istočnog bloka, formiranje novih država, razvoj fudbala, veliki interes televizije znatno su uticali na to da šampionat bude proširen jer je postojeći već bio prevaziđen što je dalo novu dimenziju takmičenju. S obzirom na povećanje broja učesnika već 1992. godine UEFA je domaćinstvo dodijelila Engleskoj, dok su još konkurisali Austrija, Grčka, Holandija i Portugalija, a Englezi su odustali od kandidature za Svjetsko prvenstvo 1998. godine koje je održano u Francuskoj. 

Kvalifikacije su igrane tokom 1994. i 1995. godine i na žrijebu se našlo 47 reprezentacija. Shodno pravilu sa SP 1994. iz SAD za pobjedu su dodjeljivana tri boda, a za remi bod što je uveliko smanjilo kalkulacije ekipa. Novi timovi u kvalifikacijama su bili Jermenija, Azerbejdžan, Bjelorusija, Gruzija, Moldavija, Ukrajina, Češka, Slovačka, Hrvatska, Makedonija, Slovenija i Lihtenštajn. Prvoplasirane ekipe iz osam grupa kao i šest najbolje drugoplasiranih izborile su direktan nastup dok su Republika Irska i Holandija igrale baraž jer su bile najslabije plasirane ekipe. "Lale" su slavile sa 2:0 i prošle dalje. Sa 12 golova Davor Šuker bio je najbolji strijelac kvalifikacija u kojima je postignuto 680 golova u 231 utakmici. 

Prvenstvo je održano od 8. do 30. juna na osam stadiona koji su po prvi put svi imali samo sjedeća mjesta, s obzirom na veliku borbu Engleza sa huliganima tokom prethodnih dvadesetak godina. Igralo se u Londonu ("Vembli", 76.567), Mančesteru ("Old traford", 55.000), Liverpulu ("Enfild", 42.730), Birmingemu ("Vila park", 40.310), Lidsu ("Elan roud", 40.204), Šefildu ("Hilsborou", 39.859), Notingemu ("Siti graund", 30.539) i Njukaslu ("Sent Džejms park", 36.649). 

Ekipe su bile podijeljene u četiri grupe i prve dvije išle su u četvrtfinale dok su debitanti bili Švajcarska, Bugarska, Hrvatska i Turska. Branilac titule Danska nije se proslavila. U grupi D bila je treća sa četiri boda nakon remija sa Portugalijom (1:1), poraza od Hrvatske (0:3) i pobjede nad Turskom (3:0). Portugalija je bila prva sa sedam bodova, druga Hrvatska sa šest i četvrta Turska bez boda. U grupi C, Njemačka je bila prva sa sedam bodova, Češka druga sa četiri koliko je imala i Italija, ali slabiji međusobni skor, dok je Rusija bila četvrta sa bodom. U grupi B, Francuska je zauzela prvo mjesto sa sedam bodova, Španci su bili drugi sa pet, Bugari treći sa četiri, a Rumuni nisu skupili ništa. Pobjednik grupe A bio je domaćin takmičenja sa sedam bodova, po četiri su imali Holanđani i Škoti, "lale" su prošle dalje jer su dale više golova, a Švajcarci su bili posljednji sa bodom. 

Četvrtfinale je donijelo velike bitke. Francuska je izbacila Holandiju nakon boljeg izvođenja penala (0:0, 5:4), tragičar je bio Klarens Sedorf u četvrtoj seriji. Slično je bilo u ogledu Španije i Engleske (0:0, 2:4), a za "furiju" penale su promašili Fernadno Jero i Migel Anhel Nadal. Njemačka je sa 2:1 (Klinsman 20p, Zamer 59 - Šuker 51), pobijedila Hrvatsku, dok su Česi golom Karela Poborskog (53) slavili sa 1:0 protiv Portugalije. Oba polufinala su riješena nakon penala. Češka je pisala bajku na prvenstvu i nakon 20 godina ponovo je stigla do finala. U polufinalu je bila bolja od Francuske (0:0, 6:5), a Rejnald Pedros je promašio penal u šestoj seriji. "Vembli" je ponovo vidio veliku bitku u 120 minuta između Engleske i Njemačke. Domaćin je poveo golovima Alana Širera u trećem minutu da bi u 16 izjednačio Štefan Kunc. Tragičar u šestoj seriji penala bio je Garet Sautgejt koji je pogodio prečku. 

Repriza beogradskog finala od prije 20 godina sada je odigrana u Londonu. Česi su pobrali simpatije na šampionatu prelijepom igrom i sjajnim sastavom, a poveli su golom Patrika Bergera u 59. minutu iz penala nakon što je Matijas Zamer u svom šesnaestercu oborio Poborskog. Trenutak odluke desio se u 69. minutu kada je u igru ušao Oliver Birhof umjesto Mehmeta Šola. Samo četiri minuta kasnije donio je izjednačenje (1:1). Kako pobjednika nije bilo u 90 minuta na rasporedu su bili produžeci u kojima je prvi put primijenjeno pravilo zlatnog gola. To je značilo da se utakmica prekida čim jedna ekipa postigne gol. Prvi zlatni gol u istoriji fudbala postigao je Birhof i 95. minutu za veliko slavlje svog tima i veliko razočaranje Čeha na drugoj strani. Bila je treća titula Nijemaca nakon 1972. i 1980. godine. Maskota prvenstva bio je lavić Goliat. 

Berti Fogst

Selektor Njemačke bio je Hans Huber Berti Fogst i postao je prvi trener koji je kao igrač osvojio EP (1972), dok je 1974. bio šampion svijeta. Finalni susret Nijemci su odigrali u sastavu Andreas Kepke, Matijas Zamer, Markus Babel, Tomas Helmer, Tomas Štrunc, Kristijan Cige, Diter Ajlts, Mehmet Šol, Tomas Hesler, Jirgen Klinsman (kapiten) i Štefan Kunc. Kao zamjene su ušli Marko Bode i Oliver Birhof. U sastavu su još bili Štefan Rojter, Štefan Frojnd, Andreas Meler, Fredi Bobić, Oliver Kan, Mario Bazler, Jirgen Koler, Rene Šnajder, Oliver Rek i Jens Tot. 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana