Zloćudni tabloidizam postoji još jedino u BiH

Svjetski dan slobode medija ustanovljen je Deklaracijom UN kojom je cenzura proglašena grubim kršenjem ljudskih prava, a vlade svih zemalja pozvane su da obezbijede poštovanja ustavnih garancija za slobodu medija.

Generalna skupština UN usvojila je tu deklaraciju 20. decembra 1993, proglasivši 3. maj Danom slobode medija, na preporuku UNESCO-a. Od tada je prošlo 19 godina, a novinarski posao i danas spada među najugroženija zanimanja.  

Međutim, tranziciona vremena u kojim živimo pokazuju da ni mediji nisu uvijek čisti i da je česta pojava zloupotrebe medijskih sloboda. 

Denis Kuljiš iz zagrebačkog "Globusa" smatra da su najveće medijske slobode u zemljama regiona ipak izborene u Hrvatskoj bez obzira na velike pritiske policijskih struktura i velikih centara moći da naruše tu slobodu.

- Sama činjenica da postoji veliki broj medija i da su oni komercijalno orijentisani onemogućuje da budu potpuno kontrolisani. Hrvatska ima najkvalitetniji medijski proizvod i kad je riječ o pisanim kao i elektronskim medijima.  Mediji u Srbiji to nisu stekli, jer su dosta zastarjeli. Ali u elektronskim je situacija bolja, kaže Kuljiš.

On ističe da su najveći problem ipak mediji u BiH jer je slobodu medija teško razvijati u sredini u kojoj su strane otvoreno suprotstavljene i u kojoj se sve svodi na političku borbu.

- Mediji u BiH još nisu civilni. Još nije nastupilo civilno stanje u kojem je medijima na prvom mjestu novac, a ne politika. To je osnovna slabost zbog koje izostaje razvoj medija u BiH. Neki elektronski mediji ipak pokazuju da mogu funkcionisati i preko granica jer imaju funkciju integrativnosti, kaže Kuljiš.

Kao najveći problem medija u BiH navodi to što je jedino u ovoj zemlji opstao zloćudni tabloitizam u funkciji političko-interesnih grupa.

- Oni objavljuju tekstove i priloge po narudžbi, čak ne više za neku stranku, nego za pojedinu opciju ili biznismena. Tu je situacija u BiH divlja i najmanje regulisana. Pritom su ti mediji izgubili svaku težinu, svi ti naručeni napadi nemaju  odziva ni efekta i tome više ne vjeruje - kaže Kuljiš.

Ističe da su takvi mediji pokušavajući da diskredituju druge diskreditovali sami sebe i pretvorili se u minorne medijske operacije.

- To su najniži čaršijski projekti. Uskoro će odumrijeti ti sarajevski tabloidi i njih nekoliko u RS kojima je jedini razlog postojanja blaćenje, reketiranje i pokušaji diskreditacije ljudi, kazao je Kuljiš.

Željko Kopanja je novinar koji je platio najveću cijenu novinarske slobode. U atentatu 1999. godine ostao je bez obje noge. Počinioci nisu pronađeni do danas. Iako mediji regiona na Dan slobode medija izdaju proglase u kojima traže da se otkriju oni koji su izvršili zločin prema novinarima, a koji su i dalje nedostupni pravdi, novinarska udruženja u BiH to ne zahtijevaju. Oni drže debate na kojima nema novinara iz Banje Luke. Pardon, ima jedan, po sudu sarajevske novinarske čaršije podoban, vjerovatno.

Kopanja danas smatra da su mediji u BiH apsolutno slobodni i da im niko ne može zabraniti ili ih natjerati da nešto objave.

- Problem je u tome što mediji imaju više slobode nego što imaju odgovornosti. U profesionalnom smislu su na veoma niskom nivou da mogu iskoristiti te apsolutne slobode koje imaju i zbog tog svog neznanja, neprofesionalnosti i neetičnosti laka su meta tajkuna i političkih struktura, kaže Kopanja.

Ističe da prije deset godina te slobode nije bilo, da je sada ima, ali da nema odgovornosti.   

Kopanja kaže da mediji dijele sudbinu društva i da ne mogu biti bolji od ukupnog ambijenta u kojem žive.

- Mediji dijele sudbinu društva. Kakvo je društvo, kakva je policija, kakvo je sudstvo, takvi su i mediji, dodaje on. 

Glavni urednik "Dnevnog avaza" Sead Numanović takođe smatra da je u BiH evidentna zloupotreba medijskih sloboda.

- Medijske slobode su kao i sve ostale slobode u BiH. Imamo tu jednu nakaradnu situaciju.  Novinari se dočepaju diktafona i mikrofona i daju sebi za pravo da neargumentovano, nekritički i ostrašćeno komentarišu određene događaje i ličnosti, kaže Numanović.

Ističe da se u tim prilozima ne poštuje pravilo druge strane koja bi trebalo da dobije priliku da iznese svoj stav, kako bi informacija bila što realnija.

- Ako se u ovom poslu novinar ne vodi profesionalnim standardima to je zloupotreba. Ako se novinaru ne omogućava da radi svoj posao, to je zloupotreba.  Ako Dodik javno kaže da želi da nekog novinara srce udari, ne da je to nepristojno nego je primitivno. Bez obzira, iako je u pravu, takav postupak ga ne amnestira od odgovornosti, a pokazuje da medijsku sliku u RS on kreira, smatra Numanović.

Dodaje i to da u FBiH postoje mediji koji ne mogu opstati na tržištu i koji su instrument ili političkih opcija ili mafijaških krugova.  

- Ne mislim da je rješenje podvođenje javne riječi pod krivični zakon. Ali sada imate mnogo parnica Milorada Dodik protiv Federalne televizije. Mene u svemu tome boli to što jedan ostrašćen čovjek sjedi za mikrofonom javnog servisa i nalupava se, a kada ga sud kazni onda i ja plaćam tu kaznu jer sam po sili zakona dužan da platim pretplatu, kaže Numanović.

Glavni urednik informativnog programa RTRS Draško Ignjatić smatra da su medijske slobode u BiH na visokom nivou, ali se slaže da se one zloupotrebljavaju.

- Sporna je efikasnost institucija koje su dužne da procesuiraju afere do kojih novinari dođu. Sve to utiče na slobodu izvještavanja. S druge strane, svjedoci smo trenda da se apsolutno huškačko novinarstvo, uvredljivih sadržaja i neprimjerene retorike, ponovo budi. To je kampanja koja se vodi čisto s političkim ciljem - kaže Ignjatić.

Nikad, kaže, nije bilo više primjera kršenja osnovnih pravila, kao što su pravilo pristojnosti i uljudnosti, kao  što je to danas. Radi se, dodaje, o vrijeđanju i diskreditaciji bez dokaza.

- RTRS nije pristala na tu vrstu izvještavanja. To je na duge staze neisplativo, jer gledanost donosi samo kratkoročno, a ruši kredibilitet za sva vremena - ističe Ignjatić.

On kaže da se blaćenje i moralno diskreditovanje pojedinaca u elektronskim medijima može jednostavno zaustaviti samo ako  RAK aktivira mehanizme koje posjeduje i u zakonskom smislu.

- Kad je riječ o pisanim medijima, Vijeće za štampu ima savjetodavni karakter. Tu bi trebalo da se definišu pravila i formira barem sud časti - smatra Ignjatić.          

Novinarka TVB92, autorka emisije "Insajder" Brankica Stanković smatra da sloboda medija u regionu, pa i u Srbiji nije na zavidnom nivou.

- Navodno postoji sloboda medija, ali je u to ne verujem. Cenzura je velika. Zna se koliko ljudi vlada ovom zemljom, a pošto mediji zavise pre svega od finansija i pošto je tu nekoliko jakih biznismena koji finansiraju političke partije, samim tim i medije, onda je jako teško govoriti o slobodi medija. Dakle, novinari ne mogu da rade ono što je inače njihov posao, a to je da rade u interesu javnosti - kaže Stankovićeva. 

Ona dodaje da se protiv toga više niko i ne bori, da su svi to prihvatili kao da je najnormalnija stvar. Dodaje da je jako teško govoriti o tome da li još uvijek postoji direktan upliv mafije u medije na način kako je to bilo u vrijeme i uoči ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića.

- Mafija to danas uspeva preko svojih advokata. Ne postoji priča žrtve, nego samo priča tih advokata koji zastupaju osobe koje su počinile teška krivična dela - ističe Stankovićeva. 

Među novinarima i medijima, dodaje, postoji lažna solidarnost uz opravdanje da nije korektno da novinar napada novinara.

- Predstavnici profesije treba da se bore i izbore protiv tih i takvih novinara i žute štampe koja nigde u svetu ne kreira javno mnjenje kao što je to slučaj u Srbiji - zaključuje Stankovićeva. 

Medijski analitičar iz Zagreba Andrea Feldman iz hrvatskog PEN centra ističe da je moderna demokratska komunikacije nezamisliva bez slobode medija.

- Američki pisac Artur Miler rekao je jednom prilikom da je "dobra novina ona koja predstavlja narod koji sam sa sobom razgovara". Sloboda izražavanja, slobodno iznošenje stavova i suprotstavljanje argumenata u javnom prostoru predstavlja jednu od najvažnijih tekovina liberalizma i osnovu za razvoj demokratskog društva, ističe ona. 

Feldman podsjeća da su novinari i urednici i "psi čuvari" demokratije koji pod pretpostavkom odgovornog informisanja javnosti štite vrijednosti na kojima je osnovan projekt ujedinjene Evrope. 

- Kada su najbolji - javni mediji pozivaju na odgovornost vlade i vladare, ukazuju na propuste i nepravilnosti u radu javne uprave, informiraju o kršenju ljudskih i manjinskih prava, istražuju slučajeve korupcije ili kriminalno djelovanje u zajednici u kojoj žive. Ako sebe i svoju profesiju ne žele svesti na puku propagandu - novinari i urednici moraju učvrstiti integritet vlastite profesije, te ne popuštati pred zahtjevima koje pred njih često stavljaju, bilo politički bilo korporativni moćnici, dodaje Feldman. 

Ona naglašava da širenje lažnih informacija, bahatost, pomanjkanje ekspertize, komercijalizacija, podudaranje novinarskih ciljeva s ciljevima poslovnog sektora, eksploatacija ljudi, kao i opsesija skandalom, podređene isključivo zabavi publike svakodnevno troši samu bit profesije i pretvara je u vrlo jeftinu robu. 

- I prije ove velike ekonomske krize, stručnjaci su predviđali da će novine kao medij izumrijeti do sredine ovog stoljeća. Drastičan pad tiraže i sve manji broj zaposlenih novinara u svjetskim razmjerima to i potvrđuje. Ipak, nove tehnologije, rasprostranjenost i otvorenost Interneta, kao i globalnost nove čitalačke publike koju prije svega zanima sudjelovanje u kreiranju i širenju vijesti predstavljaju nove izazove za medijske profesionalce i otvaraju nove prostore za slobodan protok informacija i znanja, i u krajnjoj liniji revitalizaciju kako samih medija, tako i političke kulture u kojoj živimo, kaže Andrea Feldman.

Istina

Draško Ignjatić kaže da postoje centri moći koji, uslovno rečeno, oblikuju slobodu medija. Zato se, dodaje, pritisak vrši čak i na medije u RS koji su definitivno demokratski.

- Ali ipak je ključna stvar da ne možete ubijediti gledaoce, čitaoce i slušaoce da je istina nešto što je bez argumenata - kaže Ignjatić.

Šansa

Denis Kuljiš ističe da medijima u BiH nedostaje mogućnosti za investicije i razvoj, a da bi realno trebalo više od 30 miliona evra da se pokrene ozbiljan projekat razvoja medija.

- Velika šansa je to što je Vlada RS uložila veliku investiciju u RTRS. To je vrlo značajno, moglo bi da dovede do opšte strateške promjene. To će dugoročno imati velikog uticaja na cijelu BiH, smatra Kuljiš.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.