Život uz svjetlost petrolejke manastira Uvac
Do manastira Uvac, zadužbine Nemanjića, stiže se pješice od istoimenog naselja "za tri sata hoda", poznatim kanjonom rijeke usječenim u litice crnog kamena iz koga rastu zakržljali borovi samotnjaci.
Pješački put vijuga kroz carstvo kamenja i zmija a sliku pejzaža upotpunjuje poneka napuštena pastirska koliba na bregovima, skoro zarasle livade a pored puta stabla šljiva yenarika i oraha koštunjavaca.
Kad se, sa livade Bostanište oko, nakon krša privikne na pitomu omanju dolinu, pukne pogled na zdanje manastira Presvete Bogorodice, ili Uvac.
Legenda govori da je manastir podigao veliki župan Stefan Nemanja svojoj sestri Janji da se tu zamonaši ali kad je sa obronaka Zlatibora krševitim stazama stigla u svetinju i vidjela gdje su je braća zatočila danima je lelekala i klela da su okolna brda odjekivala. I danas se, kažu, uoči velikih pravoslavnih praznika čuje njen lelek.
To kaže legenda. A najstariji pisani tragovi su iz 1622. godine, u njemu je kao monah bio i kasniji mitropolit temišvarski Josif koji je poznat i po tome što da je bio zaslužan za skrivanje riznice od turskih osvajača u manastiru Pribojska Banja.
Monah Hristifor Dimitrijević, "sluga ovog manastira" kasnije je postao bečki vladika što govori da je svetinja vijekovima bila značajno mjesto srpske duhovnosti i pismenosti.
Manastir Uvac je više puta paljen i obnavljan a posljednje rušenje zabilježeno je 1694. godine od kada je skoro pao u zaborav.
Narodni muzej u Užicu je četiri godine radio na projektu obnove manastira čije su zidine bile zatrpane a on zarastao u šiblje. Poslovima je rukovodio tadašnji direktor Muzeja istoričar umjetnosti Dragiša Milosavljević a nakon njegove obnove i konzervatorskih radova osveštan je na Malu Gospojinu, nakon 300 godina od rušenja, 21. septembra 1998. godine - kaže monah Uroš.
U manastirskoj porti caruje tišina koju remeti jedino šum rijeke Uvac. Šapuće i lišće mlade loze pored zida manastirskog, one koja je izrasla iz panja starog stotinama godina i prečnika od jednog metra. Panj je iz vremena kad su Nemanjići sagradili crkvu.
Kao i oko svih velikih i značajnih građevina narod je i o ovoj vijekovima ispredao legende. Jedna od njih kaže da turski vojnici nisu nikako mogli da sruše zidine manastirske jer bi onaj koji je to radio čudom stradao pa su natjerali familiju Toković da sruši krst i kupolu. Urađeno je kako je naređeno ali je tu lozu stiglo prokletstvo i nisu joj se rađala muška djeca.
U blizini manastirskog zdanja još postoji zapušteno selo Stublo sa naherenim drvenim kućicama familija Živković, Lazarević, Bakića i Ljubojevića.
Monah Uroš kaže da na službi božijoj nedjeljom i pravoslavnim praznicima "bude po petnaestak duša" a brojni su oni koji pješice, kao poklonici, posebno ljeti dolaze do ove svetinje.
Mnogi od njih, sa rancom na leđima, prođu i pored vodenice Spiridona Didanovića, koja se nalazi na suvom, u kamenjaru, kao sa Marsa.
- Ta vodenica melje žito samo kad proljetne vode nadođu i nabuja potok a ponekad i u jesen. I manastirsko žito se tu mljelo - objašnjava monah Uroš.
Starješina manastira Uvac ali i od njega udaljenog pet kilometara manastira Dubrave je iguman Danilo.
Ovaj, kao i Uvac zatrpani manastir, postao je poznat po tome što su u vješto izgrađenoj skrivnici, u zidinama srušene crkve arheolozi kraljevačkog Zavoda za zaštitu kulture otkrili 260 mletačkih zlatnika.
Zanimljiva je priča kako je otkriven pravoslavni manastir Dubrava i kako su pronađeni zlatnici.
Monahu Danilu u isposnici Svetog Save manastira Studenica u snu se javio pokojni patrijarh German i rekao mu da dođe do Dubrave, da pronađe zatrpani manastir sa freskama i ogromnim blagom.
Isposnik je došao do mjesta gdje je bilo manastirsko zdanje, sagradio kolibicu i godinama se molio Bogu da mu pomogne da iz pepela nikne manastir.
- Došao sam ovdje sa kandilom i tamjanom, okadio mjesto gdje se nalazio manastir i doživio čudnu predosjećanje. Znao sam da će ovdje, uz pomoć svevišnjeg i srpskih dobrotvora ponovo nići manastir - rekao je tada Danilo.
Dobrotvori su se zaista javili, a kad su otkriveni zlatnici stari monah je, samo isposnicima svojstvenom mirnoćom rekao:
"Eto, vidite, sad s Božjom pomoću možemo obnoviti crkvu".
Do obnovljenog manastira Dubrave danas se stiže makadamskim putem.
U manastiru Uvac još nema električne energije. Monah Uroš u njemu živi uz svjetlost petrolejke kao što su njegovi prethodnici vijekovima živjeli. Ovih dana inovator Petar Lalović iz Štrbaca instalisaće na potoku električnu turbinu od 10 kilovata. Mnogi hodočasnici koji pohode ovaj manastir pričaju da su, dok su se u njemu molili Bogu, doživjeli osjećaj čudesne grmljavine.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
