Život u tišini hercegovačke vreline
Manastir Svetih apostola Petra i Pavla smješten je nadomak Čičeva u Petropavlovom polju, na četvrtom kilometru od Trebinja, na mjestu odakle se gotovo može naslutiti i more. U polju, u tišini hercegovačkog mira, manastir u posljednje vrijeme predstavlja sve poznatije mjesto, koje pohode brojni turisti, ali i vjernici.
Petrovo polje je okruženo sa tri strane brdima iza kojih se pruža more, a sa četvrte otvoreno prema gradu koji je istovremeno i dovoljno blizu da zadovolji eventualne potrebe manastira, i dovoljno daleko da mu obezbijedi neophodni mir.
Nedaleko od manastira prolaze dva značajna puta: jedan novoizgrađeni, koji vodi ka Herceg Novom i drugi prema Dubrovniku. Blizina ova dva turistička centra, kao i blizina poznate Pavlove pećine smještene u stijenama iznad manastira, čine ga , naročito u ljetnim mjesecima, sve češćim svratištem vjernika, poklonika, ali i stranih turista.
Život u Petropavlovom manastiru praktično je obnovljen krajem avgusta 1998. godine, kada je za potrebe sestrinstva sagrađen novi konak sa manastirskim paraklisom posvećenim Saboru presvete Bogorodice. Osim konaka, manastirski kompleks sačinjavaju dvije crkve, jedna posvećena svetom apostolu Petru, u današnjem obliku obnovljena 1906. godine za vrijeme svetog mitropolita Petra Zimonjića i to na temeljima iz druge polovine 4. vijeka, i druga posvećena svetom apostolu Pavlu obnovljena 2007. godine.
Bazilika otkrivena prilikom arheoloških iskopavanja na ovom lokalitetu služila je kao saborni hram u kome su obavljana bogosluženja, a trikonhos sa krstionicom posvećen apostolu Pavlu bio je mjesto gdje se obavljalo krštenje i gdje su, što se vidi iz ostataka 16 grobova u njemu pronađenih, nerijetko bili sahranjivani vjernici.
Prema mišljenju profesora Đorđa Jankovića, koji je obavljao iskopavanja tokom 2001. godine, ova dva hrama potiču iz antičkog perioda. Istinitost njegove pretpostavke da je ovo mjesto bilo saborni hram mjesta Ziza i možda episkopsko sjedište toga vremena, pokazalo bi da je Trebinjska episkopija toga vremena mogla biti utemeljena još u antičko doba.
Predanje prenošeno sa koljena na koljeno okolnog stanovništva, a vezano za boravak apostola Pavla i apostola Tita na ovim prostorima u vrijeme njihovog misionarskog putovanja ka Dalmaciji još je jedna potvrda velike starosti oba hrama.
Monahinje u Petropavlovom manastiru, održavaju manastirsko imanje svakodnevnim radom, najviše sredstava koja se zarade od radionica za ikonopis kao i ostalih sredstava utrošeno je za kupovinu zemlje u okolini manastira. Za uređenje zemljišta oko hrama najviše pomoći pružili su "Hidroelektrane" na Trebišnjici i "Hidrogradnja" koje su ustupili mašine i mehanizaciju za rad. Na ovom zemljištu posađeno je oko 25 hiljada čokota vinove loze.
Za tri godine, kada vinograd dođe na rod, monahinje će biti u prilici da se same izdržavaju. Mnogi pomažu monahinjama iz Petrovog polja. Kažu da veliku zahvalnost duguju mještanima Petrovog polja, ali i zaposlenima u poljoprivrednim zadrugama Petrovo polje i Agrokop koji i stručnim savjetima iz poljoprivrede pomažu sestrinstvu manastira.
Jednom sedmično monahinje obilaze i starije osobe u Petrovom polju koje su ostavljene od svih i pomažu im, bez obzira na vjeru i naciju. One su uključene i u veliku akciju pomoći Marku Spajiću, jedanaestogodišnjem dječaku oboljelom od hemofilije. "U narednom periodu planiramo, da uz pomoć opštine Trebinje, napravimo i parking u blizini manastira. Tu je i naša mala prodavnica sa suvenirima. Monahinje iz Petropavlovog manastira sarađuju sa najvećim ženskim manastirom u Grčkoj. U ovom grčkom manastiru 120 monahinja radi u kliničkom centru koji je najveća grčka medicinska ustanova za rano otkrivanje raka dojke" - kaže mati Pavla, igumanija Petropavlovog manastira.
Osim vremena predviđenog za bogosluženje, svoje vrijeme sestre provode i u radionicama od čijih prihoda manastir živi. Trenutno su aktivne radionica za šivenje i vez, radionica za ikonopis, u kojoj sestre uče i stvaraju po uzoru na stare majstore vizantijske umjetnosti kao i radionica za proizvodnju tamjana, u kojoj se pravi tamjan sa mirisima eteričnih ulja biljaka karakterističnih za područje istočne Hercegovine: lavande, kadulje, vrijeska, metvice.
U radionici za kaligrafiju izrađuju se čestitke, razglednice, ukrašena vaskršnja jaja i slični predmeti izrađeni ovom tehnikom.
Zahvaljujući blagoj klimi i velikom broju sunčanih dana u godini, padine okolnih brda su obrasle raznovrsnim ljekovitim biljem, pa je branje i sušenje toga bilja u sezoni njegovog cvjetanja, kao i izrada raznovrsnih čajeva i melema od njega, još jedna od aktivnosti kojom se sestre u slobodno vrijeme bave. U obližnjoj školi monahinje predaju vjeronauku, a u dane subote i nedjelje su sa djecom koja tu školu pohađaju organizovana druženja u manastiru kroz razne sekcije ili izlete u prirodu.
Pomoć
Monahinje iz Petropavlovog manastira daju i tri stipendije za siromašne studente. Kako reče igumanija Pavla, još draže im je kad su čuli da je sve troje studenata najboljih na svojim fakultetima u Beogradu, Istočnom Sarajevu i u Prijedoru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
