Život u kamen-gradu
KO od nas u dječijoj mašti nije stvarao kule i gradove, zidao "bijele dvore" iz epskih narodnih pjesama, bio princ na bijelom konju ili princeza u svili i kadifi sa dijademom u rasutoj kosi
.
Snovi se najčešće dešavaju da se ne bi mogli ostvariti.
Ali slikaru Ljubivoju Jovanoviću iz Arilja, pitomog gradića u zapadnoj Srbiji, ostvario se dječački san.
On na brijegu iznad rječice Rzava ima svoje kule i bedeme, ima svoj dvorac iz bajke u kome živi sa suprugom i stvara u svom ateljeu.
Ljubivoje se nakon završetka škole za pekara, praznih džepova ali sa "obiljem talenta u zavijucima malog mozga", otisnuo u bijeli svijet da izučava škole.
U Pragu se družio sa zemljacima Emirom Kusturicom iz Sarajeva, Mehmedom Akšamijom iz Višegrada gdje je završio Likovnu akademiju i vratio se u svoj rodni grad.
Životne vizije siromašnog pekarskog radnika počele su se ostvarivati, kupio je brijeg iznad Rzava i nakanio da gradi dvorac.
Bilo gdje da se danas nalazite u Arilju pogled će vam se zaustaviti na u nebeske visine uzdignutom hramu Svetog Ahilija i kamenim kulama Ljubivojevog kamen-grada. Krovovi ovih zdanja bjelasaju i svijetle kao zvijezde nad ariljskom kotlinom.
Do dvorca se stiže kamenim stepenicama oko kojih raste jorgovan, divlja kruška i jabuka, glog i trnjina, šljive dženarike, mušmula i oskoruša, zimzelen i divlje jagode. Sve podsjeća na vrijeme kad su ovim krajevima vladali Nemanjići i hodio sveti Sava oko manastira Svetog Ahilija koji je bio središte eparhije.
U dvorac se ulazi kroz kamenu kapiju sa ogromnim drvenim vratima, unutrašnjost građevine drži osam starogrčkih stubova a prostorije dvorca su prilagođene za stanovanje sa puno svjetla u svim prostorijama.
- Mnogi mi kažu da supruga Elena i ja živimo monaškim životom što nije istina jer u naše "bijele dvore" sa svih strana stižu naši prijatelji" - priča slikar.
Prije gradnje dvorca Ljubivoje se nahodio svijetom. Zavirivao je u monaške ćelije na Svetoj Gori, divio se stubovima Partenona, krivio glavu pod Koloseumom, plovio pored palata Venecije, švrljao po Monmartru, družio se sa istomišljenicima ali i sa drugim umnim glavama tog vremena.
I kad se njegov nemirni duh skrasio na stjenovitom brdu iznad Rzava sve te impresije i izlive umjetničke duše prelio je sjajem boje na beskonačnu bjelinu slikarskog platna.
- Više od dvadeset godina sam radio portrete i izdržavao se od toga putujući po Evropi, Aziji i Americi. Izučavao sam pagansku mitologiju i božanstva starih Slovena, Srba i nacrtao na stotine slika sa tom tematikom. U posljednje vrijeme radim slike sa savremenom tematikom i zbivanjima na ovim prostorima - veli Ljubivoje.
On je jednom nacrtao triptih velikih dimenzija na kome se u gornjem dijelu vidi Tito, koji je bio u posjeti ovom gradu, a ispod stola su glave poltrona koji čekaju mrvice sa bogate trpeze. Sliku je nazvao "Ručak u kamenoj sali" a prvi put je izložena na proslavi jednog preduzeća.
- Kad su gosti počeli da dolaze, nastalo je pravo komešanje. Mnogi bivši čelnici opštine su se prepoznali i potrčali na vrata - smije se lukavo Jovanović.
Jovanović je danas jedan od zaštitnih znakova Arilja. Hvaljen i cijenjen, kuđen i osporavan ovaj čovjek i umjetnik je samo dio nove istorije ovog kraja.
Različiti stilovi
- Namjera mi je bila da načinim dvorac koji bi spolja izgledao kao srednjovjekovna ruševina, a unutra imao funkcionalne objekte za stanovanje i rad. Kasnije sam od toga odustao i objekat izgradio kao srednjovjekovni dvorac, mješavinom vizantijskog i drugih stilova. Njegov položaj na ovoj kamenoj stijeni, odvojen od drugih naselja čini ga još grandioznijim i zanimljivijim"- kaže Ljubivoj Jovanović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
