Život u Kairu ide novim tokom
U takozvanoj bijeloj revoluciji koja je počela 25. januara na trgu Tahrir u Kairu, poslije tridesetogodišnje vladavine svrgnut je egipatski predsjednik Hosni Mubarak. Revolucija je trajala 18 dana i odnijela 800 života. Do revolucije je Egipat bio jedna od top turističkih destinacija, a sada su turisti prava rijetkost. Ipak nadaju se da će se ta slika promijeniti do kraja godine.
JEDAN OD ZAŠTITNIH znakova Egipta, čuvene piramide u Gizi pored Kaira stoje same na saharskom vrelom suncu... Nema uobičajene vreve turista niti žamora uličnih prodavaca. Tek oni rijetki na užarenom saharskom pijesku, naoružani kačketima, kamerama i fotoaparatima podsjećaju da je ovo nekad bio turistički raj, gdje su dolazili milioni ljudi iz čitavog svijeta.
Samo u 2010. godini Egipat je posjetilo skoro 15 miliona turista, koji su zemlji donijeli prihod od 30 milijardi dolara. Revolucija je donijela dašak demokratije i slobodu, ali je cijenu platio turizam. Očekuje se da će čak dva miliona ljudi iz ovog sektora ostati bez posla. Ipak, egipatski ministar turizma Munir Fahri Abdulnur uvjerava da su zakon i red potpuno uvedeni, da se turizam oporavlja i da se u potpunosti može uživati u odmoru u Kairu, Luksoru, Asuanu kao i u plažama Šarm El Šeika i Hurgade.
Mnogobrojni turistički brodovi na Nilu su usidreni i prazni. Turista nema. Voze tek rijetki, kao što je brod "Kristal", koji svako veče kreće na višečasovnu turu Nilom uz bogatu gastronomsku ponudu, ali i zabavni program. Neizostavni su derviši i trbušne plesačice. Ali, tek nekih 20 odsto gostiju na brodu su stranci.
U NEDOSTATKU POSLA očajni ulični prodavci salijeću malobrojne turiste sa svih strana nudeći raznovrsne i raznobojne suvenire i poznati egipatski pamuk. Cjenkanje je i dalje dozvoljeno i čak se i preporučuje. Cijenu možete oboriti i za 90 odsto, pa je tako jedan dosjetljivi Hrvat košulju koju su mu cijenili 600 egipatskih lira (140 KM) dobio za nevjerovatnih 60 lira (14 KM). A šta sve ne čine ti prodavci samo da bi vam privukli pažnju: nazvaće vas Anđelinom Džoli, reći da imate lijepe oči, da ste im prva mušterija toga dana (vrlo vjerovatno), samo da kupite njihovu robu i to kako kažu "special price for džou". Vidi se da je ne tako davno Egipat bio turistička Meka i svi od sedam do 77 godina bombarduju vas dobrodošlicom na engleskom: Njelcome to Egdžpt (Dobro došli u Egipat).
U KAIRU, KOJI IMA gotovo 20 miliona stanovnika (kao četiri BiH) saobraćajne gužve su dio svakodnevice i jedan od najupečatljivijih prizora u gradu. Zna se desiti da 15 kilometara savladavate i po dva sata. U saobraćaju na prvi pogled vlada totalni haos, ali ipak savršen i sređen haos. Znakovi signalizacije gotovo da ne postoje, a i kad postoje, niko ih ne poštuje, pa je tako prolazak kroz crveno svjetlo potpuno normalna pojava. U četiri trake nagura se deset redova automobila. Umjesto žmigavaca koristi se sirena i taj zvuk dominira ulicama Kaira. Radnim danom gužve su gotovo nemoguće, ali niko se ne nervira, sve polako i na tenane uz zvuke nekog lokalnog hita. Inače, radna sedmica u Egiptu traje od nedjelje do četvrtka, a petak i subota su vikend, tj. neradni dani. Alkohola nema na javnim mjestima i može se nabaviti samo na crno i to u posebnim trgovinama. Ali zato u svakoj kafani ima šiša (nargila) najčešće sa ukusom jabuke i konzumiraju je i mladi i stari i muškarci i žene.
EGIPAT POLAKO SVIJETU otkriva svoje novo lice poslije revolucije. U stvaranju nove slike najviše uticaja imaju mediji. Do juče svi režimski, a danas svi nezavisni i nepristrasni. Mediji se naprosto trkaju senzacionalno izvještavajući o predsjedničkoj porodici: Hosni Mubarak, supruga Suzana i dva sina Gamal i Alaa u zatvoru čekaju suđenje. Priče o korupciji pune novinske stupce, a s malih ekrana gledaoce bombarduju dijaloške emisije i patriotski spotovi. Ipak da stanje u medijima nije ni blizu idealnog, dokazuju svakodnevni protesti Kopta ispred državne televizije. Na dan revolucije, 25. januara, državna televizija se bavila problemima u Libanu. Novinari su poslije revolucije samo presvukli dresove i mnogi koji su podržavali Mubraka sada ga blate i pljuju. Na računima u Švajcarskoj leže milijarde dolara, koje su pokrali bivši predsjednik i njegovi saradnici. Vojno vijeće koje vlada zemljom do jesenjih izbora muku muči da povrati taj novac i nije izvjesno da će u tome i uspjeti.
Na univerzitetu Kairo studira 250.000 studenata, uglavnom iz Egipta i manji broj stranih studenata. Školarina je izuzetno visoka, tako da fakultetsko obrazovanje mogu da priušte samo imućni. Ovaj univerzitet nalazi se na listi 500 najboljih svjetskih univerziteta. Ovdje je studirao i Mubarakov sin Gamal, kome je otac bio namijenio predsjedničku fotelju. U starom režimu protest studenata je bio nezamisliv, a danas je svakodnevica. Studenti protestuju protiv starog dekana, koji je bio blizak bivšem režimu i traže demokratski izbor novog, organizuju mitinge podrške Palestini.. i tako svaki dan neki novi protest.
ŽIVOT U EGIPTU poslije revolucije ide nekim novim tokom, a nada u bolju budućnost prisutna je u duhu faraonskih potomaka. Egipćani decenijama navikli na čvrstu ruku pomalo se i ne snalaze u prevelikoj slobodi koju su iznenada otkrili. Neki su čak početak demokratije shvatili kao demonstraciju sile. Sve ono sto je nekad kontrolisao Mubarak sada kontroliše vojska. Kako kaže profesor na univerzitetu Kairo Ines Anuzer još treba dosta vremena da se demokratizuje egipatsko društvo i uspostavi ustavno-pravni okvir koji će promovisati prava i slobode.
Ipak, ovu zemlju ne treba izbrisati sa turističke mape.
Muzej u Kairu
U muzeju u Kairu je najviše turista, ali opet mnogo manje nego u dobra stara vremena. Tokom revolucije iz ovog muzeja ukradeni su brojni vrijedni eksponati. Neki su vraćeni, kao npr. statua faraona Tutankamona, koja je pronađena na smetljištu. Nažalost, neki eksponati neće nikad biti ni pronađeni ni vraćeni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
