Život Srba povratnika u opštini Sanski Most
Da je rodni kraj parče "oduzetog" raja za one koji su bez svoje volje bili prinuđeni da ga napuste, i da je povratak na svoje jedino što ih ispunjava, najbolje oslikavaju Srbi povratnici u naseljima Unsko-sanskog kantona u Federaciji BiH, koji i pored nedostatka osnovnih uslova za život i očite nemaštine, na pitanje bilo kojeg "putnika namjernika" kako žive, skromno odgovore da ima je povratak u svoje bio "običan i drag".
Nema tu mjesta, kažu, za puno filozofije, vratiti se i nastaviti tamo gdje su stali, za povratnike više je nego logično, a bilo koja kula ili vila koju su mogli da imaju u nekom "tuđem" kraju, ne bi im ispunila prazninu koja bi ostala.
Jelena Branković iz naselja Kruhari kod Sanskog Mosta kaže da za svoje sedamdeset i četiri godine nikada nije posustala, pa neće ni sada kada je prinuđena da se bori za egzistenciju. Baka Jela, ne odustaje, kaže, nema vremena za to, pred njom je bilo spremanje slave Đurđevdan za tridesetak gostiju.
- U Kruhare sam se vratila prije osam godina. Dobro mi je, pomažu mi snaha i unuci koji žive sa mnom. Sina sam izgubila u ratu, a muž mi umro prije nekoliko godina. Znate kako kažu, "tvoja zemlja je tvoja, pa makar to bilo i samo parče te zemlje" - priča baka Jela.
Nije joj lako, kaže, kada prođe selom i vidi pustoš i ruševine, ali komšije i ona drže se zajedno. Ima, priča, onih kojima je puno gore nego meni, onima koji nemaju nikoga svoga.
- Moja djeca su uz mene i to je važno, dođe mi i rodbina. Rijetko, ali dođu. Imam nekoliko koka pa se zanimam njima, a s proljeća se nešto posije i u bašti - rekla je baka Jela.
Nekada je, prema njenim riječima, u Kruharima bilo više stotina srpskih kuća. Do sada ih je useljeno tek 30-40. Vratili su se mahom stariji ljudi, za mlade, kaže, ovdje nema života.
Komšinica bake Jele, Slavka Matić, živi nekoliko kuća dalje i kaže da je prošlo 13 godina od kada se vratila u Kruhare. Da nema djece koja je obilaze i pomažu, teško bi živjela.
- Kada mi je muž umro, ostala sam sama. Pusto je ovdje, samo starci i ruševine. Ali važno je da nas niko ne dira. Sa ostalima u Sanskom Mostu dobro se slažem i to mi je najvažnije - kazala je Slavka.
Iako podaci govore da se na prostore Sanskog Mosta vratilo oko 7.000 Srba, srpska povratnička naselja su pusta. Povratničko naselje Kruhari od Sanskog Mosta udaljeni su tek nekoliko kilometara, ali granica grada i ovog naselja jasno je vidljiva. Ognjišta zarasla u korov i šiblje, ruševine, zapuštene oranice i puste ulice odraz su života u Kruharima. Na većini srpskih kuća stoji oglas za prodaju.
Stanko i Mika Karakaš kažu da nikada nisu ni razmišljali da prodaju svoju kuću u Lušci Palanci, povratničkom naselju dvadesetak kilometara udaljenom od Sanskog Mosta, nego od 2001. godine ,kada su se vratili, nastoje da se ponovo skuće.
- Povratak u rodni kraj bio je drag. Znali smo da su ovdje uslovi za život loši, ali kako nam je samo mi znamo. Sve bi bilo lakše kada bi ljekar dolazio češće i kada ga ne bi morali čekati po cijeli dan - priča Stanko.
Zdravstvena zaštita koju povratnici imaju ne vrijedi u bolnicama u Sanskom Mostu i Bihaću, na hitnu pomoć takođe nemaju pravo, a po matične dokumente prinuđeni su da idu u druga naselja.
- Poštar nam penziju donosi sa 20 dana zakašnjenja, a i kada je primimo, nemamo gdje da je potrošimo. Po lijekove moramo čak u Bihać, do kojeg iz Palanke ne ide autobus, nego prevoz kolima plaćamo i po 80 maraka - kaže Stanko.
U Lušci Palanci nekada je živjelo 15.000 stanovnika, sada ih ima stotinu ili dvije. Školu, koja je prije rata brojala 1.500 đaka, sada pohađa sedam učenika. Od prijeratne infrastrukture ostale su još samo relativno prohodni putevi, struja i voda, a većina kuća i zgrada je napušteno.
U naselju Tomina, desetak kilometara od Sanskog Mosta, situacija je slična onoj u Palanci. U svoje kuće vratili su se uglavnom stariji ljudi i penzioneri, posla za mlađe nema. Preživljava se uglavnom, kako kažu, od penzije i onoga što sebi posiju. Povratnici u naselju Zdena kod Sanskog Mosta kažu da nemaju nikakvih problema sa sugrađanima Bošnjacima.
U 70 naselja na području FBiH, 15.000 Srba povratnika od završetka rata živi bez struje. Najteže stanje osim Sanskog Mosta je u opštinama Bosanska Krupa, Bihać, Ključ, Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo, Glamoč, Drvar, Kupres, Jajce, Lukavac, Zavidovići, Kladanj i Čapljina. U više od 200 srpskih sela u FBiH, niko od izbjeglih Srba, ni poslije 14 godina od završetka rata, još se nije vratio.
Prema podacima Saveza izbjeglih i raseljenih RS, u FBiH se vratilo tri odsto Srba, a obnovljeno je svega 14 odsto njihove porušene imovine.
Pomoć
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je u 2008. godini, posredstvom Savjeta ministara, obezbijedilo 32.5 miliona maraka za proces povratka, od čega su za proces povratka vlade RS i FBiH izdvojile 8.650.000 maraka, podaci su Saveza udruženja izbjeglica, raseljenih lica i povratnika u BiH.
Prema popisu iz 1991. godine, u BiH bilo 1.074.550 stambenih jedinica, a u ratu je oštećeno 452.673 stambenih jedinica. Od 1996. do 2007. godine obnovljene 307.134 stambene jedinice, od čega u FBiH 223.376, u RS 71.393 stambene jedinice.
Prema podacima Saveza, preostalo je još 145.539 oštećenih stambenih jedinica, od čega u FBiH 78.271, u RS 64.267 stambenih jedinica.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
