Život posljednjeg Jevreja u Avganistanu
Nije lako čuvati i predstavljati vijekove jevrejske tradicije bez nečije pomoći. Međutim, Zebulon Simantov, koji tvrdi da je posljednji Jevrej u Avganistanu, čini najbolje što može.
Na početku ovogodišnje jevrejske Nove godine, upalio je tri svijeće, obukao tradicionalnu avganistansku "šalvar kamiz" odjeću, a na glavu stavio "jarmulku". Stao je pored svog pomagača-muslimana, koji je upravo završio ramazansku molitvu, a onda se 45 minuta njihao i klečao izgovarajući molitve povodom Roš hašane - jevrejske Nove godine, dok su sa sa upaljenog televizora u uglu prostorije čuli dijalozi junaka neke indijske serije.
- Ja sam jedini Jevrej u Avganistanu. To je velika odgovornost. Naravno da bih želio da ovdje postoji veća zajednica. U svakom slučaju, jedem samo "košer" hranu i držim se tradicije - kaže ovaj 57-godišnjak.
Simantov živi kao pravi neženja - njegov stan je u oronuloj zgradi, u kojoj je i jedina sinagoga u Kabulu. Njegov životni prostor osvijetljen je jednom fluorescentnom sijalicom, a pohabani avganistanski tepisi služe mu kao krevet, pokrivači i stolnjaci. Nekoliko metara dalje je čađava kuhinja, kroz čiji prozor povremeno prosipa otpad na šljunkovito dvorište.
Simantov sam kolje sopstvene piliće i ovce, čuvajući jevrejsku tradiciju upotrebe dozvoljene hrane. Takve stvari inače bi trebalo da radi za to posebno obučena osoba, međutim, posljednji avganistanski Jevrej kaže da je dobio dozvolu od rabina u Uzbekistanu.
- Ponekad pere vodom ovčetinu tako dugo da pomislim da će isprati i sve proteine iz nje - kaže Šir Gul Ameri (22), Avganistanac koji pomaže Simantovu u obavljanju kućnih i drugih poslova.
Mnogo je tema o kojima Simantov ne priča, bilo zbog toga što ih se ne sjeća ili više voli da o njima ćuti. Od njega se ne može čuti na primjer zašto je odlučio da ostane u Kabulu, u kome je preživio građanske ratove, sovjetsku okupaciju i vladavinu talibana. To je zahtijevalo izvjesnu dozu tvrdoglavosti, koja djelimično objašnjava Simantovljev osoran stav prema okolini.
- Ne govorite o talibanima, samo jedite. Svako je sa njima imao problema. Oni su jako loši ljudi - podviknuo je Simantov u jednom trenutku.
Međutim, poslije nekoliko čašica viskija - najviše voli "džoni voker" - na površinu postepeno izbija vedrija strana njegove ličnosti, dok poziva strance da mu se pridruže na novogodišnjoj gozbi, uz trpezu punu kebaba od ovčetine, piletine, bamija, tikvica i grožđa.
- Ovo mi je poslao moj muslimanski prijatelj iz Herata - kaže Simantov, pokazujući na grožđe, dodajući da su gotovo svi njegovi prijatelji islamske vjere pošto u blizini više nema Jevreja.
Legenda kaže da su prvi Jevreji došli u Avganistan prije 2.700 godina, a istorijski dokazi govore da su na tom području konstantno živjeli od osmog vijeka. Do sredine 19. vijeka, u Avganistanu je bilo 40 hiljada Jevreja, a mnogi od njih su od nasilne islamizacije pobjegli na područje današnjeg Irana.
Međutim, brojke su se vrtoglavo smanjile, od 5.000 Jevreja sredinom prošlog vijeka do nekoliko stotina koliko ih je živjelo u Avganistanu u trenutku sovjetske invazije 1979., kada su se mnogi odselili u Izrael. Posljednji rabin napustio je zemlju 1987., a do kraja devedesetih prema mnogim izvještajima u Avganistanu su ostala samo dva Jevreja: Zebulon Simantov i Isak Levi.
Sinagoga, do koje se dolazi hodnikom, u stvari je prašnjava prostorija sa oltarom iznad koja je pločica čiji nam tekst otkriva da je hram posvećen 1966. godine. Očuvano je nekoliko stranica vjerskih tekstova na hebrejskom ali svici stare Tore su nestali, dekoracije sa motivima Davidove zvijezde su odvaljene ili zarđale, a mnoštvo pregorjelih sijalica svjedoči da se na tom mjestu okupljala zajednica koje više nema.
Rođen u Heratu, na sjeverozapadu Avganistana, Simantov je pohađao hebrejsku školu, a zatim se kao 27-godišnjak preselio u Kabul. U Tadžikistan je otišao 1992. godine, kako bi pobjegao od rastućeg nasilja, tamo se oženio Jevrejkom koja mu je rodila dvije kćerke. Svi su emigrirali u Izrael 1998. ali se Simantov poslije dva mjeseca vratio u Kabul.
- Privatni problemi - kratko je objasnio razloge tog poteza, odmahujući rukom, čime je jasno dao do znanja da je priča o toj temi završena.
Po povratku uzeo je stan u zgradi gdje je jedina sinagoga u Kabulu, a tu je živio i Isak Levi, koji je godinama brinuo o onemoćalom Zebulonu. A onda su se posvađali na sva zvona, zbog čega su ih uhapsili talibani, koji su tad odnijeli vrijedne svitke Tore. Levi je umro 2005.
Sjećanja
Simantov kaže da su mu posebno draga sjećanja na proslave Roš hašane. Najviše se voli prisjećati ceremonije održane godinu-dvije poslije pada talibanske vlasti, kada je na proslavu došlo desetak Jevreja iz različitih zemalja.
- Svaki od njih donio je bocu viskija, a ja sam pripremao "košer" hranu za goste iz Njujorka, Los Anđelesa, Engleske, Poljske, Njemačke i Škotske - ispričao je Simantov.
Preveo: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
