Živimo li u Orvelovoj 1984.: Ministarstvo istine postaje realnost

Veljko Zeljković
Živimo li u Orvelovoj 1984.: Ministarstvo istine postaje realnost

Bolje živjeti 100 godina kao milioner, nego sedam dana u bijedi. Bolje biti bogat i zdrav, jer ako si siromašan, džaba ti što si bolestan. Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo. Ako nešto i kažemo, a nije tačno, ipak nam vjerujte. Bolje ispasti budala, nego iz voza. Ne predaj se nikad, osim kad moraš. Jedan za sve, sve za jednog. Mi imamo iskustvo, a vi novac - na kraju vama ostane iskustvo, a nama novac.

Ovo su samo neki od legendarnih citata iz popularnog stripa "Alan Ford" i male varijacije na njih. Nažalost, živimo u vremenima kada ovakve i slične izreke možemo čuti gotovo svakodnevno i od strane onih koji bi trebalo da donesu neko bolje sutra. Tako bi uloga Broja 1 iz "Alana Forda" mogla da pripadne nekom iz SAD, bez potrebe da se raspisuje kasting, sir Olivera - nekom liberalnom Britancu, a Super Hika - jednom od direktora velikih korporacija, a posebno onih iz farmaceutske ili vojne industrije.  

Kontrola

Iako je "Alan Ford" bio zabavnog karaktera, jer je i grupa likova bila simpatična, današnji likovi to nisu nimalo, jer nam ti i takvi novokomponovani alanfordovci nameću potpunu kontrolu, stvarajući jedno dirigovano bezumlje, a na šta je još davne 1949. godine upozorio i proročki najavio u svom romanu "1984" Džordž Orvel.

A person in a suit and a person in a suit with a red bow tie and a red bow tieDescription automatically generated

Ovo remek-djelo izdržalo je test vremena. Za one koji nisu pročitali knjigu, radnja je smještena u imaginarnu budućnost u kojoj tri neprestano zaraćene totalitarne države - Okeanija, Evroazija i Istočna Azija - dominiraju svijetom. Protagonista - Vinston Smit je manji partijski funkcioner koji radi u Ministarstvu istine, propagandnom ogranku vlade.

Smitov posao je da revidira istorijske zapise kako bi odgovarali državnoj verziji istorije, ali njegova čežnja za istinom tjera ga da se tajno pobuni protiv režima, koji sistematski iskrivljuje istinu i ispisuje neku novu istoriju koja bi odgovarala utvrđenoj agendi. On na kraju biva uhapšen, te se od njega traži da se zakune na lojalnost Velikom bratu, odnosno partiji čije su parole - rat je mir, ropstvo - sloboda, neznanje - snaga, ali i - dva i dva čine pet.

Kada je napisana, knjiga je dala moćnu i zastrašujuću sliku budućnosti, naglašavajući da je potpuno moguće da totalitarna država, a pogotovo uz pomoć alanfordovskih likova preuzme potpunu kontrolu nad čitavim svijetom i to svakim segmentom života. Nažalost, ako pogledamo šta se sve oko nas dešava, mogli bismo zaključiti kao da je ona danas pisana, odnosno kao da već živimo u tom jednom globalno-totalitarnom društvu, gdje je demokratija samo floskula za male zemlje, jer su sloboda govora i ljudska prava rezervisani samo za jedan odsto ljudi.

Tajne službe

Danas na sceni imamo sve veću kontrolu medija, pa se tako predlaže formiranje i raznih komisija koje bi trebalo da utvrđuju šta je istina, a šta ne, a bilo je predlagano da se uvedu i špijunski softveri koji bi pratili ono što rade i pišu novinari. I ne samo oni, već i običan svijet.

A person walking past a logoDescription automatically generated

Interesantno, radilo bi se o političkom tijelu, a ne nekom nezavisnom, bez spoljnih uticaja. Nedavno je u Americi čak predložen zakon koji bi onemogućio rad pojedinih društvenih mreža, posebno "Tik toka", jer Ministarstvo istine smatra da on ugrožava i potkopava nacionalne interese ove zemlje i truje ljude.

U isto vrijeme, mreže koje su pod kontrolom tog istog ministarstva brišu i blokiraju sadržaje i istraživačke tekstove i postove o, recimo, umiješanosti CIA i MI6 u stvaranje IS-a, o virusu korona, ratu u Ukrajini i strahotama u pojasu Gaze.

Tako se nedavno na udaru našao i britanski istraživački novinar Kit Klarenber koga je jedna od društvenih mreža etiketirala - opasnim pojedincem. On je tim povodom istakao kako nije nikakva tajna da u odjeljenju za obavještavanje o globalnim prijetnjama, pri društvenoj mreži koja mu je udarila zabranu, rade bivši špijuni CIA, Pentagona i NSA. Na to su svojevremeno ukazivali i Edvard Snouden i Džulijan Asanž, koji su zbog toga od strane kontrolora vremena i prostora, odnosno pripadnika tajne službe označeni kao lica opasna po "nacionalnu bezbjednost".

A person looking at a tabletDescription automatically generated

Produžene ruke

U međuvremenu su napravljene i razne organizacije koje se bave "istinom", nazivajući sebe raskrinkavačima lažnih vijesti, a u stvari radi se o tijelima i osobama koje direktno finansira Veliki brat.

Čak je, kao i u Orvelovom romanu, nametnut novogovor, koji prate tek razne fraze. Složenost jezika je smanjena te se sve više koriste samo one riječi koje izazivaju emocionalne reakcije, poput: nacionalni interesi, genocid, ruska i kineska prijetnja. Kritičko razmišljanje nije poželjno. I to po pravilu gutaju oni koji su nesvjesno dopustili sebi da postanu zarobljeni u ovom kavezu o kom je Orvel pisao. 

Nažalost, svjedoci smo da Veliki brat čak koristi i pojedine međunarodne institucije da se revidiraju istorijski zapisi, ali i donesu odluke protiv onih koji ne iskažu lojalnost prema globalnoj partiji.

Nažalost, čak su i Ujedinjene nacije, nekadašnja Liga naroda koja je osnovana kako bi se spriječili i osujetili neki budući ratovi, te obezbijedilo da su sve zemlje jednake pred međunarodnim pravom, iskorišćene za stvaranje totalitarne agende, odnosno alibija za obračun  sa malima i neposlušnima koji su se drznuli da djeluju mimo partijskih stavova Velikog brata.

Produžena ruka Velikog brata i Ministarstva istine je NATO, jedina kolektivna vojna organizacija u svijetu koja je nakon pada Berlinskog zida vidjela priliku za neke nove proksi plemenske ratove - žrtvovanje drugih zarad širenja hegemonije. Sve je, u stvari, pitanje moći i kontrole. Izgovori kako se sve radi zarad širenja demokratije i zaštite ljudskih prava među omiljenim su riječima u pomenutom novogovoru.

Ratni doboši

Na ovaj način se uspostavlja potpuni nadzor, kontrola nad mislima i životima. Mejnstrim mediji nas filuju ispraznim informacijama koje ispiraju mozak. Algoritmi diktiraju vijesti, ciljane reklame oblikuju naše sklonosti, tehnologije nadzora zadiru u privatnost, a vještačkim strahovima oblikuje se političko okruženje.

Informacije, moć, kontrola i manipulacija podacima postali su oružje novog doba. Digitalni otisci koje ostavljamo za sobom više nisu samo nusproizvodi naših onlajn aktivnosti - oni su roba, zrela za eksploataciju od strane onih čiji interesi leže u oblikovanju misli, ponašanja i na kraju samog društva.

Nameće nam se šta ćemo jesti, šta da čitamo. Pišu se i nove istorijske knjige koje sasvim drugačije tretiraju crno i bijelo. Usljed navodne brige zbog klimatskih promjena ukidaju se farme krava, a u isto vrijeme otvaraju nova naftna nalazišta. Pravi se vještačko meso i ubjeđuju ljudi da je GMO hrana zdrava.

Zvecka se oružjem umjesto dairama. Udaraju se ratni doboši umjesto bubnjeva. Uništava se porodica kao stub društva, a velike i moćne korporacije zauzimaju njihovo mjesto. Cilj je stvoriti jednu amorfnu i bezličnu, poslušnu masu, naravno kontrolisanu na sve načine. Zbog toga se udara na vjeru i duhovnost, nešto što je oduvijek okupljalo ljude. Namjerno se ostavljaju i nedovršene stvari, tinjajući sukobi širom svijeta, jer se na taj način ostavlja prostor za intervencionizam.

Imaginarna sloboda

I kako godine prolaze, umjesto da idemo naprijed, ekonomski, tehnološki, obrazovno i duhovno, sve više, kolektivno, padamo u bezdan. Ulazimo polako, ali sigurno u Orvelovu "1984".

Orvel nas u svojoj knjizi upravo upozorava na to, da budemo mudri i budni kada je u pitanju ono što se dešava oko nas i da razumijemo šta je protagonista u njegovoj knjizi mislio kada je rekao: "Sloboda je sloboda da se kaže dva plus dva je četiri. Ako se to odobri, sve ostalo slijedi".

Ali kada se ustavna prava uskraćuju i masama se manipuliše, građani bi na kraju mogli da postanu poput Orvelovog protagoniste - uzorno poželjnog građanina, koji će funkcionisati po principima koje propisuju korporacije i razna novokomponovana ministarstva.

Kreatori takvih politika prave čorbu u koju stavljaju mješavinu riječi osmišljenih da se osjećamo važnima i da imamo kontrolu, a sve vrijeme suptilno manipulišući našim mislima i radnjama. To je igra iluzije, u kojoj je iluzija slobode predstavljena kroz varljivu retoriku: "Slobodni ste da radite ono što vam mi kažemo".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana