Žene koje su krojile svjetsku istoriju

Dok je jedne narod dizao u zvijezde, druge su im bile omražene. Neosporno je, žene imaju veliki značaj kako u istoriji, tako i danas na visokim društvenim pozicijama.

Jedna od najpoznatijih istorijskih ličnosti, vladarka Egipta grčkog porijekla Kleopatra, bila je inspiracija za mnoge pjesme, drame, slike, filmove i TV serije. Govorila je tečno devet jezika, a bila je prva vladarka Egipta, koja je pričala izvornim egipatskim jezikom, jezikom naroda.

Zavela je dvojicu velikih Rimljana, Cezara i Marka Antonija. Bila je posljednji egipatski faraon, a kao veliki patriota Egipat je stavljala iznad svega.

U velikoj Rusiji, vladarke su utemeljivači nacionalne kulture, osvajale su i moć i srca, kako svojih muževa, tako i naroda kojim su vladale.

Prva žena koja je vladala Rusijom bila je Sofija Aleksejevna, starija sestra Petra Velikog. Za kratko vrijeme vladavine ova obrazovana, umna i energična žena osnovala je Slovensko-grčko-latinsku akademiju, zaključila "Vječni mir" sa Poljskom i postigla korisni dogovor sa Kinom.

Prva ruska carica bila je druga žena Petra Velikog, Poljakinja Katarina Prva, koja je, poslije smrti svoga muža, došla na prijesto.

Car Petar Veliki visoko je cijenio ženski um i urođeni takt, a u njenu čast ustanovio je orden Svete Katarine. Njenim je imenom nazvana i jedna topovnjača.

Već iste godine kada je umro Petar Veliki, Katarina Prva je osnovala Akademiju nauka u Peterburgu, a ubrzo je sa njenim pristankom i uz lično zalaganje organizovana ekspedicija Beringa na Daleki istok.

Ukidanje smrtne kazne i unutrašnje carine, otvaranje nekoliko domova za invalide i siromašne, osnivanje prvog ruskog univerziteta u Moskvi i prve gimnazije u ovom gradu i Kazanju, djela su vladarke Elizabete Petrovne. U Petrogradu su u njeno vrijeme i njenim zalaganjem otvoreni prvi ruski teatar i prva Umjetnička akademija. Dobro je naoružala rusku flotu i armiju, povela rat sa Švedskom, poslije kojeg je Rusiji pripao dio Finske.

Žena najnesposobnijeg od svih ruskih careva tog imena, Petra Trećeg, Katarina Druga Velika vladala je najduže od svih ruskih carica. Bila je njemačkog porijekla, a odmalena je ispoljavala bistar um i fini duh, snažan karakter i radnu energiju. Omrzla je svog bahatog, grubog, neotesanog i netalentovanog muža i zbacila ga sa prijestola, uz pomoć gardijskih oficira i plemstva.

Katarina Velika stekla je zasluženo ovaj nadimak, jer je njena vladavina obilježena djelima koja joj u istoriji ruske kulture osiguravaju veoma zapaženo mjesto.

Mnoge nove škole i bolnice, Ruska akademija, vaspitni domovi u Moskvi i Peterburgu, Medicinski kolegijum, gubernijska reforma, Crnomorska flota, krupni ruski centri samo su neke od zasluga Katarine Velike.

Nisu samo vladarke ostavile traga u istoriji velikih promjena.

Mata Hari, pravim imenom Margareta Gertruda Zele, bila je plesačica i kurtizana koja je strijeljana zbog špijunaže u Prvom svjetskom ratu.

U prvim godinama 20. vijeka preselila se u Pariz, gdje je nastupala kao cirkuska jahačica pod imenom Ledi Mekleod. Kako je jedva spajala kraj s krajem, pozirala je za slike.
Pročula se kao egzotična plesačica u orijentalnom stilu. Tada je uzela umjetničko ime Mata Hari, što na indonežanskom i malajskom znači "sunce" ili "oko dana".

Njena tačka je bila značajna za istoriju pariskog noćnog života, jer je dala veći ugled erotskom plesu, po kojem je Pariz i danas poznat. Iako nije bila poznata po ljepoti, Mata Hari je bila uspješna kurtizana i održavala je veze s mnogim političarima i uticajnim ljudima iz mnogih zemalja, posebno iz Francuske, Rusije i Njemačke. Tajne službe su, tokom Prvog svjetskog rata, došle do zaključka da je Mata Hari špijun.

Nakon što je uhapšena u svojoj hotelskoj sobi u Parizu, izvedena je pred sud, osuđena zbog špijuniranja za Njemačku, a pripisana joj je i smrt desetaka hiljada vojnika. Iako se poslije tvrdilo da nije bilo čvrstih dokaza, strijeljana je 15. oktobra 1917. u 41. godini.

Ovo su samo neke od mnogih žena koje su kroz vijekove svojim umijećem, pameću i sposobnostima stvarale istoriju. Jedne su gradile škole i bolnice i bile na vrhu država i carstava, dok su druge bile kurtizane i zavodnice, koje su svojom ljepotom i umijećem zavođenja dobijale šta su htjele.

Marija Antoaneta

Omražena žena, supruga Luja Šesnaestog, bila je sinonim za rasipništvo. Izazivala je nezadovoljstvo naroda, koji je smatrao da je ona uzrok finansijske krize. Državnički poslovi je nisu interesovali. Njoj pripisuju rečenicu koja se odnosila na narod: "Ako nemaju hljeba, neka jedu kolače", mada nije utvrđeno da je ona tako nešto zaista rekla. Zbog izdaje je osuđena na smrt i pogubljena na giljotini 1793. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.