Žele da tajno postane javno

Međutim, bar 30 puta dnevno neko "Vikiliksu" doturi osjetljivi dokument kako bi bio objavljen na Internetu. Privatni i-mejlovi političara, tajni izvještaji CIA, interni memorandumi korporacija, snimci nadzornih kamera - sve to doušnici šalju s namjerom da pokažu šta se to govori i radi iza zatvorenih vrata.

Grupa "Vikiliks" postala je poznata prošlog mjeseca, kada je na svojoj veb-strani objavila snimak iz američkog helikoptera koji puca po iračkim civilima. Eksplicitni kadrovi privukli su pažnju javnosti širom svijeta.

To je bilo tek zagrijavanje. Novi materijal koji su dobili - a riječ je, između ostalog, o dramatičnom video snimku civilnih žrtava u Avganistanu - u pripremi je za objavljivanje. To je tek dio sve veće arhive nekada tajnih dokumenata, kojih već ima više od milion.

Godinama su razne javne i ne tako javne službe pokušavale da otkriju ko stoji iza ovog projekta. Međutim, sada je "Vikiliks", uz pomoć nove tehnologije i priličnog broja donatora, sve bliže cilju: da postanu dostojan, svjetski protivnik tajnosti, te da građanskim aktivistima, novinarima i svim drugim omoguće da razotkriju zakulisne igre moćnika.

"Vikiliks" je prvi primijenio taktiku koja je samo pomogla njegovoj tajnosti. Bez klasične infrastrukture ili centrale, ova organizacija je doslovno virtuelna, jer se oslanja samo na servere i saradnike iz desetina zemalja. Dostupna je gdje god postoji veza sa Internetom, ali istovremeno cenzori, advokati i vlade joj ne mogu ništa. Njeni osnivači kažu da oni koji dostavljaju materijale za objavljivanje na sajtu uglavnom to čine anonimno.

Cilj je da "Vikiliks" postane nezaustavljiv, kaže Danijel Šmit, jedan od petorice prvih ljudi organizacije.

- Za one koji kontrolišu informacije imamo samo jednu poruku: neka vaš rad postane javan, ili će javnost doći do vas - kaže on.

Taktika koju primjenjuje "Vikiliks" razljutila je vlasti mnogih zemalja, a neke su i uzvratile udarac. Na primjer, Kina koristi sve načine da blokira pristup sajtu, a korporacije su bezuspješno podnosile brojne tužbe.

U internoj procjeni američkog Ministarstva odbrane, koje je u martu objavljeno na sajtu "Vikiliksa", navedeno je da je "realno pretpostaviti da će njnjnj.njikileaks.org u narednom periodu objavljivati povjerljive dokumente Ministarstva".

Šmit (32), Nijemac koji živi u nekadašnjem Istočnom Berlinu, dio je tima ambicioznih novinara, računarskih tehničara i aktivista koji rade na projektu "Vikiliks" već tri godine, dakle od samog početka. Prije nego što se potpuno posvetio ovom projektu, radio je na održavanju računarske mreže u jednoj privatnoj kompaniji. Kao i ostali čelnici "Vikiliksa", a među njima je i osnivač, australijski novinar Džulijen Asandž, Šmit za posao u punom radnom vremenu i sa samo nekoliko slobodnih dana godišnje, ne prima platu.

Radeći iz svojih domova ili, u Šmitovom slučaju, uz nekoliko laptopa u malom stanu, članovi "prvog tima" svakog dana pregledaju pristigle materijale. Oko trećina odmah završi u kanti za otpatke (bilo na desktopu, bilo pored stola), a riječ bude uglavnom o falsifikatima ili izmišljotinama.

Neki od objavljenih dokumenata potamnili su sjaj zvijezda političke desnice. Na veb-strani "Vikiliksa" tako su osvanuli privatni i-mejlovi bivšeg guvernera Aljaske Sare Pejlin, u kojima je bilo riječi o tajnom priručniku iz 2004. godine o načinima postupanja sa zatvorenicima u američkoj bazi Gvantanamo.

Nisu bile pošteđene ni ličnosti iz tabora ljevice. Šmit kaže da primarna meta njihove organizacije nisu bile zapadne vlade i njihova politika, već razotkrivanje korupcije autokratskih režima zemalja u razvoju.

Na oštro sročene izjave zvaničnika "Vikiliksa" o nekim objavljenim dokumentima neki mediji i kritičari su ne manje oštro reagovali, optužujući grupu da zastupa samo jednu stranu istine.

Najveće kritike uslijedile su poslije objavljivanja video snimka napada američkog helikoptera "apač" na grupu Iračana u Bagdadu, u kome je ubijeno nekoliko civila, među njima i dva novinara Rojtersa.

Snimak u trajanju od 17 minuta - "poklon" anonimnog izvora - objavljen je 5. aprila na veb-strani "Vikiliksa" pod nazivom "kolateralno ubistvo".

Na snimku iz jula 2007. godine grupu iračkih muškaraca (neki od njih sa oružjem) pokosio je top kalibra 30 milimetara dok su išli ulicom u Bagdadu. Ubrzo je paljba uništila kombi iza kog se krio jedan od ranjenih, a pri tom je ubijen i vozač, a dvoje djece koje se nalazilo u vozilu teško je ranjeno.

Montirane i nemontirane verzije snimka pogledane su gotovo osam miliona puta.

Dok je javnost uzavrela zbog video snimka, rad "Vikiliksa" je bio zamrznut. Od sredine decembra nije se mijenjao sadržaj na njihovoj veb-strani, a prvi ljudi projekta su bili na produženom odmoru, kako bi usavršili tehničku infrastrukturu i pronašli načine za stabilnije donacije. "Vikiliks" se do sada oslanjao na dobrovoljne priloge i članove projekta, koji su pokrivali godišnje troškove u iznosu od 300 hiljada dolara. Tim novcem su uglavnom plaćane usluge servera i tehničke podrške.

Iskoristivši prednost još bolje reputacije i unaprijeđenog profila, grupa je pronašla nove donatore a sarađuje i sa nekim neprofitnim organizacijama, u cilju prikupljanja novca za stvaranje svjetske mreže povezane sa lokalnim novinskim agencijama.

Biranje

Dokumenti koji prođu prvu provjeru dalje se pretresaju uz pomoć mreže od nekoliko stotina saradnika-dobrovoljaca, stručnjaka koji "pokrivaju" sve oblasti - od prava preko analize rukopisa do video enkripcije. Kako bi se izbjegle mogućnosti prijetnji i pravnih zavrzlama, samo su Šmit i Asandž poznati u javnosti. Ono što "Vikiliks" ne radi, ističu, je izbor materijala na osnovu ličnih shvatanja o tome šta je važno ili politički korektno.

PREVEO: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.