Zaštitnici obespravljenih i zastupnici mira u svijetu
Kada je američki predsjednik Barak Obama neočekivano proglašen za ovogodišnjeg dobitnika Nobelove nagrade, odabran je između više od 200 kandidata koji su bili na listi.
Među njima je njih šest koji su, prema mišljenju britanskog lista "Indipendent", takođe zaslužili ovo priznanje, iako ga nisu dobili.
Dr Denis Mukvege
Plima seksualnog nasilja u Demokratskoj Republici Kongo do nas stiže uglavnom putem statistike, koja kaže da je, na primjer, u samo jednoj godini, u samo jednoj provinciji, prijavljeno 17 hiljada slučajeva silovanja, ili da je u jednom gradu 70 odsto žena doživjelo takvu vrstu nasilja.
Međutim, sa tom plimom nasilja dr Denis Mukvege se bori na sasvim drugačiji način. Njegovo bojno polje je čekaonica ordinacije u Bukavuu, glavnom gradu provincije Južni Kivu, oblasti na koju se odnosi gore iznesena statistika.
Svakog dana u njoj čeka desetak žena u prosjeku. Neke od njih pređu put od nekoliko stotina kilometara, a prežive neke od najbrutalnijih oblika sadizma.
- Važno je istaći da se taj seksualni terorizam odvija na veoma metodičan način. U principu, žrtve siluje nekoliko muškaraca - na javnom mjestu, pred očima roditelja, muževa, djece ili susjeda. Poslije silovanja, obično slijedi sakaćenje ili neki drugi vid fizičkog nasilja - svjedočio je 53-godišnji ljekar pred odborom američkog Senata.
U zemlji u kojoj je seksualno nasilje dostiglo do sada neviđene razmjere, dr Mukvege je posvetio svoj život nastojanjima da koliko-toliko pomogne djevojkama i ženama kojima poslije takvih užasa preostaje jedino da umru.
On je jedno vrijeme bio jedini ginekolog u Kongu koji se bavio liječenjem povreda nastalih silovanjima. U bolnici Panzi dnevno obavlja najmanje pet zahvata. Do sada je liječio 21.000 žena. Njegov pionirski poduhvat pomogao je hiljadama nesrećnih djevojaka i žena da zaliječe fizičke rane i da se uhvate ukoštac sa onim puno težim - psihološkim.
Sima Samar
Sima Samar se gotovo cijelog života borila sa naizgled nepremostivim preprekama. Prva je žena pripadnica etničke zajednice Hazara koja je diplomirala na medicinskom fakultetu univerziteta u Kabulu, a život je posvetila pravima žena i djece. Predsjednica je Nezavisnog komiteta za ljudska prava u Avganistanu, i specijalni izvjestilac UN za ljudska prava u Sudanu. Godinama su ovako odgovorne dužnosti za nju izgledale nedostižne.
Ljudskim pravima je počela da se bavi još 1984. kada je njen suprug nestao u tamnicama komunističkog režima. Nisu prošle ni tri godine, a otvorila je bolnicu za žene i organizovala nekoliko škola za djevojčice. Sve u svemu, zaslužna je za rad 10 klinika, četiri bolnice i škole u čijim klupama je sjedilo 17.000 djevojčica. Međutim, pošto su talibani preuzeli vlast 1990. godine, našla se u nezavidnom položaju.
Bez obzira na opasnosti pred kojima se našla, ostala je nepokolebljiva u pomaganju obespravljenim.
Gazi bin Muhamed
Poslije događaja 11. septembra, princ Gazi bin Muhamed postajao je sve važniji faktor u međureligijskom dijalogu. Pristalice ovog profesora islamske filozofije na Univerzitetu u Jordanu kažu da je princ zaslužio Nobela jer podstiče debatu o odnosima između islama i drugih religija.
Gazi bin Muhamed je 2005. godine uspio da za okruglim stolom okupi uvažene islamske mislioce kako bi zajednički osmislili koncepciju "teološkog protivnapada" usmjerenog ka terorizmu. Pored toga, princa uvažavaju i zbog sposobnosti da pronađe i istakne sličnosti između Istoka i Zapada.
Poslije predavanja pape Benedikta Šesnaestog održanog 2006, koje su mnogi vidjeli kao napad na islam, princ Muhamed, školovan na Kembridžu, bio je jedan od najistaknutijih islamologa potpisnika proglasa pod nazivom "Zajednička riječ među nama".
"Bez mira i pravde među dvjema vjerskim zajednicama, ne može biti ni suvislog mira u svijetu", stajalo je, između ostalog, u proglasu.
Greg Mortenson
Poslije neuspjelog pokušaja osvajanja planinskog vrha K2 u Pakistanu 1993. Greg Mortenson je krenuo putem koji ga je gotovo odveo do vrha liste kandidata za ovogodišnjeg Nobela.
Iscrpljen od planinarenja, prikupljajući snagu u jednom zabačenom selu, Mortenson je vidio grupu djece koja sjede u prašini i drvenim štapićima pušu po pijesku. Obećao je da će im sagraditi školu.
Ono što se kasnije događalo Mortenson je opisao u knjizi "Tri šolje čaja: misija jednog čovjeka u cilju unapređenja mira". Osnovao je Institut za centralnu Aziju, i u nedostupnim dijelovima tog područja sagradio 84 škole, namijenjene uglavnom za obrazovanje djevojčica. Pored toga, planinar koji je postao misionar mira neumorno se zalaže za uspostavljanje humanijeg odnosa prema muslimanskom svijetu.
Pijedad Kordoba
Jedan od najjačih kandidata za ovogodišnjeg Nobela bila je kolumbijska senatorka Pijedad Kordoba, zaslužna za nemjerljiv doprinos uspostavljanja mira u njenoj zemlji.
Međutim, u Kolumbiji ne vole baš svi ovu "ženu mira". Godinama je na čelu organizacije "Kolumbijci za mir", koja se zalaže za završetak 45-godišnjeg konflikta između vlasti i gerilske organizacije FARC. Kordoba je bila službeni pregovarač vlade u razgovorima za razmjenu 2007. i njenom zaslugom oslobođeno je 16 talaca.
Gerilci su je kidnapovali 1999, a nakon oslobađanja sa porodicom je otišla u Kanadu. Međutim, poslije samo 14 mjeseci vratila se u Kolumbiju da nastavi nedovršeni posao.
Vei Đingšeng
Napredovanje predstavnika kineske zajednice u Čikagu do kandidata za Nobela je prilično upečatljivo; da je bivši električar u zoološkom vrtu u Pekingu imao tu čast, to bi bilo zaista posebno.
Ali Vei Đingšeng, o kome je riječ, daleko je dogurao od skromnih početaka. Njegovo uvršćenje među kandidate za Nobela već je sedma ovogodišnja nominacija u znak priznanja za njegovu borbu za ljudska prava u Kini. Vei (59) nekada je bio uvjeren u ispravnost kineskog puta u socijalizam, a za vrijeme Kulturne revolucije bio je pripadnik Crvene garde. Sve se promijenilo kada je uvidio surovu stvarnost Mao Cedungove Kine, i postao je nepokolebljivi demokratski aktivista, koji je proveo 18 godina u zatvoru dok pod pritiskom međunarodne javnosti nije oslobođen 1997.
Strpan je u zatvor zbog učestvovanja u projektu "Demokratski zid" 1978. u kome je grupa studenata na zidu od cigli blizu Trga nebeskog mira u Pekingu objavljivala necenzurisane vijesti i disidentska razmišljanja.
Od tada do danas, Vei je primio brojna priznanja za svoj rad, i postao poznat kao "otac kineske demokratije".
Ponovo je zatvoren 2007. godine zbog objavljivanja dokaza o zloupotrebama kineskih vlasti i lošem postupanju prema oboljelim od side.
Pisma
Za vrijeme tamnovanja, disident Vei Đinšeng pisao je otvorena pisma režimu na listićima toalet papira, koja su krijumčarena iz zatvora a zatim objavljivana. Time je Vei postao jedan od uzora demokratskog pokreta u Kini.
Preveo: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
