Žar i pepeo prekrivaju kontinente

Dana 8. juna 1783. godine Island, u to doba dio Danskog kraljevstva, imao je 50.000 stanovnika, a onda je erupcija vulkana Lak zauvijek promijenila ostrvo u Atlantiku, na pola puta između evropskog i američkog kontinenta.

Poslije erupcije koja je počela u devet časova ujutro tog dana, 10.000 ljudi je umrlo u najtežoj katastrofi u hiljadugodišnjoj istoriji Islanđana.

Sumporna magla putovala je kroz Norvešku, Njemačku, Francusku i preko Velike Britanije izazivajući paniku među stanovništvom, kada su zemljoradnici počeli da padaju kao pokošeni. Ljudi u to vrijeme nisu znali da se sumpor-dioksid iz magle vezivao za vodu u plućima stvarajući toksičnu sumporastu kiselinu koja je dovodila do gušenja.

Puno ranije, prije nekih 28 miliona godina, proradio je vulkan na prostoru današnje američke države Kolorado. Ostatke vulkana lokalno stanovništvo zove "La garita kaldera". Erupcija je tada izbacila pet hiljada kubnih kilometara lave, što je zapremina jezera Mičigen.

Površina ovog vulkanskog basena je 1.500 kilometara kvadratnih.

Zbog učestalih, često smrtonosnih erupcija vulkana, i mnogo aktivnih vulkana, Indonezija se nalazi u takozvanom "vatrenom prstenu". A najveća i najfatalnija erupcija na njenom tlu dogodila se 1815, kada je eksplodirala planina Tambora na ostrvu Sumbavi. Zbog erupcije tog vulkana, u Sjevernoj Americi i Evropi iduće godine nije bilo ljeta, jer su velike količine vulkanskog pepela u vazduhu dovele do sniženja temperature, što je opet uzrokovalo jedan od najvećih pomora gladi u 19. vijeku.

Broj žrtava ovog vulkana dostigao je 70 hiljada, ne računajući one koji su stradali zbog indirektnog djelovanja.

Indonezija je bila poprište još jedne erupcije, ovog puta na ostrvu Krakatau, između Jave i Sumatre, gdje je proradio vulkan 1883. godine. Erupcija je bila tako snažna da su buku koju je proizvodila utroba Zemlje čuli i stanovnici gotovo pet hiljada kilometara udaljenog Mauricijusa. Sa snagom jednakom eksploziji 200 megatona TNT-a, ova erupcija bila je 13 hiljada puta snažnija od atomske bombe bačene na Hirošimu.

Oblak vulkanskih čestica prekrio je cijelu Evropu što je, kažu, bila inspiracija slikaru Edvardu Munhu za njegov "Krik".

Vulkan Novarupta u Katmaiju (Aljaska) 1912. godine bio je aktivan cijelih 60 časova, a pepeo je pokrio 65 kilometara kvadratnih okolne površine. Iako je to bila jedna od najsnažnijih erupcija, zbog koje je sa lica zemlje nestao vrh planine Katmaj, nije bilo žrtava jer je lokacija zabačena.

Poslije izvjesnog vremena područje oko mjesta erupcije proglašeno je nacionalnim parkom.

Havajski arhipelag se sastoji od niza povezanih vulkana, ali većina nije aktivna. Međutim, vulkan Kilauea, koji izbacuje lavu od 1983, postao je najaktivniji na planeti. ("Kilauea" znači "širenje").

Lava otiče u Pacifički okean, pa je vulkan postao omiljena turistička destinacija.

Najsmrtonosnija vulkanska erupcija u istoriji SAD, ona na planini Sveta Helena, slaba je u odnosu na erupcije koje su se desile ranije u drugim dijelovima svijeta, ali je nanijela štetu u iznosu od tri milijarde dolara i odnijela 57 života.

Poslije gotovo cijelog vijeka neaktivnosti, vulkan se probudio 1983. godine, a vreli vulkanski pepeo dizao se i do 24 kilometra u visinu. Tadašnji predsjednik Džimi Karter je ono što je ostalo iza erupcije nazvao "većom pustoši nego na Mjesecu".

Filipini

Druga po jačini erupcija, poslije one u Katmaju, dogodila se na Filipinima, ali sa ozbiljnijim posljedicama. Oko 800 ljudi poginulo je 1991. u erupciji na planini Pinatubo (zapadna obala filipinskog ostrva Luzon). Uporedo sa erupcijom bjesnjela je tropska oluja, pa su pepeo, žar i vulkansko stijenje prekrili cijelo ostrvo, usmrtivši stotine žitelja.

PREVEO: Milenko Kindl

("")

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.