Zadiranje u tuđu privatnost

Otkud tolika popularnost ovih emisija, da li je to želja za gledanjem tuđeg života ili je u pitanju ozvaničeni TV - voajerizam? Ova i druga brojna pitanja postala su u svjetskim i domaćim medijima predmet bezbrojnih analiza, koje pokušavaju da odgovore zašto ljudi satima sjede ispred TV-a gledajući kako neko jede, spava, pokušava da ubije vrijeme pričanjem, da li će neko pokazati nago tijelo na kupanju ili možda čak voditi ljubav pred kamerama... Isto tako postoje i mnoge teorije zašto se ljudi prijavljuju za učestvovanje u ovim emisijama, da li je glavni motiv novac, popularnost ili nešto treće.

Prema riječima psihologa Aleksandra Milića, precizno definisanih odgovora još nema, a ovakva vrsta zabave sve je popularnija, a negdje ide čak i ka ekstremnim varijantama.

- Ljudi dobrovoljno pristaju da u raznim uslovima 24 časa žive pred kamerama, dok mi ispred malih ekrana posmatramo njihovo ponašanje, koje svakim danom u zatvorenom prostoru postaje sve rizičnije i neprilično njihovim godinama - rekao je Milić.

Interesovanje za učešće u "kavezima" Velikog brata i drugih šou programa je veliko ne samo u Srpskoj i BiH nego i u ostalim zemljama, gdje su audicije prepune kandidata, koji su spremni na sve da bi postali učesnici nekog od serijala.

Milić kaže da razlozi za prijavljivanje idu od čisto finansijskih do psiholoških, a stavljene u naš kontekst neke stvari postaju strašnije, odnosno manje strašne.

- Učesnici će raditi mnoge stvari da bi se dodvorili publici, sablaznili javnost, koja šokirana gleda ovaj rijaliti šou program, stvarajući sebi favorite ili osuđujući njihovo ponašanje - istakao je Milić.

Svima je jasno da kandidati koji budu izabrani da provedu tri mjeseca u zatvorenom prostoru i pod stalnim okom kamera ne predstavljaju nikakav prosjek jednog društva, ali s vremenom postaju njegov odraz.

Prvi put Veliki brat je prikazan 1999. godine u Holandiji, a idejni začetnik je bio Jon de Mol, danas jedan od najbogatijih ljudi te zemlje. U proteklih pet godina Veliki brat je poharao svih pet kontinenata, prikazuje se u svim većim zemljama svijeta, od zapadnih evropskih zemalja kao što su Velika Britanija, Francuska, Italija i Španija preko tranzicijskih država Mađarske i Poljske, pa do Australije, SAD, Argentine i Južne Afrike.

Ni u jednoj zemlji nije zabranjen, osim u Bahreinu, gdje je organizovan zajednički projekat za sve islamske zemlje, ali su se pobunile vjerske organizacije i nikada nije prikazan. U Poljskoj je jedan biskup štrajkovao glađu, zahtijevajući da prekinu emitovanje, ali bez uspjeha.

Ko gleda Velikog brata i Farmu?

Malo šta je na TV ekranima bivše Jugoslavije izazvalo takvu medijsku pomamu, koja je dobrim dijelom nadmašila brojne emisije.

Emisije kao što su Veliki brat, Farma i slično gledaju svi socijalni, društveni, starosni slojevi... gledaju ih čak i oni koji tvrde da ih ne gledaju.

Autori šoua ciljaju na mlađu populaciju, kako izborom učesnika tako i kompletnom atmosferom emisije. Međutim, nerijetko se dešava da pomenuta omladina ne može da dođe na red za gledanje od roditelja, baka i deka. Zgroženi su količinom psovki i slobodnog ponašanja učesnika, ali i dalje uporni u praćenju njihovih favorita u emisiji.

Jedna stvar se ne može osporiti, a to je da je šou kao što je Veliki brat sve vrijeme ostao vjeran svom geslu "Gola istina", jer se u mikrokosmosu kuće u kojoj se stanari nalaze preko kamera i mikrofona i uprkos cenzurisanim i drugim manipulacijama mogla vidjeti jasnija slika današnjice od one koju daju informativne emisije ili novinski članci.

A ko sve gleda rijaliti šou programe koji se prikazuju na domaćim i stranim programima? Odgovor je gotovo svi! Čak i većina političara ne krije da sa velikom pažnjom prati rijaliti šou programe poput Velikog brata i Farme, ali je stariji Brat ipak omiljeniji, kao što pokazuju brojne ankete.

Banjolučanka Danica Mitrović kaže da redovno prati ove emisije i da bi se rado prijavila u jedan od ovakvih šou programa.

- Najinteresantniji mi je Veliki brat, u kojem bih voljela da učestvujem, jer je to jedno novo iskustvo u kojem na neki način pored novih ljudi koje upoznaš, stekneš popularnost, ali i iskušaš sebe da li si spreman na takav način života u zatvorenom prostoru - rekla je Mitrovićeva.

Ljudi koji redovno prate rijaliti šou smatraju da je takva vrsta emisija potrebna ljudima i da predstavlja dobru ideju autora, koja pomaže ljudima ispred malih ekrana da se opuste dok gledaju kako žive oni koji su odvojeni od svojih domova i pod budnim okom kamera, koje ih okružuju i prate skoro svaki treptaj oka.

Ali ima dosta i onih koje ovakve emisije smatraju glupim i osuđuju one koji pristaju da učestvuju u njima.

- Nikada ne bih učestvovao u ovakvim emisijama, jer je to jedan eksperiment nekih ljudi u medijima, a ja ne bih da budem pokusni kunić, kojem se smiju milioni gledalaca - rekao je Banjolučanin Darko Marković.

Zašto gledamo rijaliti šou?

Svojevremeno, počekom prethodnog vijeka, dobrostojeće porodice u Americi nedjeljom popodne imale su posebnu vrstu zabave, odlazili su do lokalne duševne bolnice i gledali u "ludake i morone", kako su ih tada zvali, možda i upirući prstom i smijući se nesrećnicima, koji su bili prikazivani mimo svoje volje.

Danas je, kažu, naš nivo svijesti veći i ta sumorna praksa je prekinuta. E pa, baš i nije, tvrde analitičari kojima su specijalnost rijaliti šou programi: "Potreba za sličnom zabavom nije nestala i rijaliti šou na TV-u popunjava tu prazninu. Koliko god da su bolesno uzbuđenje osjećali Amerikanci prilikom posjete duševnim bolnicama, mi ga sada osjećamo u toplini naših domova. A budući da su svi učesnici, pretpostavljamo, legalno normalni i dobrovoljno učestvuju u takvim emisijama, znajući da će biti posmatrani, možda izgladnjivani, natjerani da leže među bubama ili primorani da učestvuju u raznoraznim takmičenjima, lažemo sebe da ne postoji nikakav razlog da osjećamo krivicu zbog gledanja..."

Virenje u tuđu intimu

Važno je pojaviti se na televizijskom ekranu, jer ono čega nema na televiziji zapravo i ne postoji. Vođeni prethodno izrečenim, u kuće rijaliti šoua ulaze učesnici, dok javnost nestrpljivo iščekuje da vidi nove likove, koje će komentarisati i za koje će navijati.

Psiholozi i sociolozi kažu da je tužna okolnost što javnost, poput psa, uglavnom veselo maše repom na najavu svake nove sezone Velikog brata, pri tom spremna na još jednu tromjesečnu porciju vulgarne televizijske zabave.

Prema njihovom mišljenju, fenomen rijaliti šoua daje poraznu sliku o neobrazovanosti, ispraznim životima i nerijetko besmislenim egzistencijma tipičnih mladih građana, koji žele da steknu svojih pet minuta slave.

Psiholog Aleksandar Milić smatra da na televiziji nema dovoljno kvalitetnog sadržaja.

- Bilo bi poželjno da su to emisije koje omogućavaju ljudima da vide nešto savremeno, poučno i vaspitno, etično i progresivno. Nedostaje nam taj jači pozitivni sadržaj medija. U posljednje vrijeme učestali su primjeri serija sa bezvrijednim sadržajem, ali dosta slični tome su i rijaliti šou programi, koji zadovoljavaju gledaoce, a nisu uopšte poučni - rekao je Milić.

Prema njegovim riječima, ove emisije nemaju pozitivan efekat na mlade.

- Sa jedne strane prikazuje se zajednica ljudi i njihova težnja da se dokažu i uspiju i to predstavlja dobru stranu ovih emisija. Međutim, mnogo je više negativnih uticaja, prije svega tu preovladava razgolišenost ljudi, kako tjelesno tako i duševno i do izražaja dolazi pogrešan izbor ljudi - naglasio je Milić.

On smatra da se kao problem kod rijaliti šoua javlja pogrešan izbor učesnika, naročiti onih slavnih, koji nemaju dobar uticaj na omladinu, naročito zbog zatvorenosti, koja iznosi na površinu ono najgore u ljudima.

Milić kaže da u čovjeku postoji želja za eksponiranjem, ali mali je broj onih koji odluče da tu želju i ostvare u ovim rijaliti šou programima, za koje se slobodno može reći da predstavljaju vid eksperimenta.

- Ljudi imaju neke unutrašnje potrebe, odnosno komplekse kojih žele da se oslobode, ali na pogrešan način. Oni predstavljaju sebe gledaocima na način koji nije prihvatljiv. Njihovo oblačenje, frizure, ponašanje, tetovaže.... idu ka sve gorem i gorem uticaju, koje oni, kao medijske ličnosti, prezentuju javnosti, ali zbog zatvorenog prostora postaju vulgarni, nervozni - kategoričan je Milić.

Oni koji su se našli u tom ambijentu i koji su u centru pažnje nastojaće po svaku cijenu da to, smatra Milić, i ovjekovječe.

- Veliki broj gledalaca vidi sebe u ličnostima učesnika rijaliti šoua i zbog toga daje veliku pažnju njihovim životima, koji se odvijaju u zatvorenom prostoru - zaključio je Milić.

 Veliki brat u svemiru

Posljednja novost je da se Veliki brat seli u kosmos. Njemačka kompanija „Brainpool TV" rezervisala je mjesta na Internacionalnoj svemirskoj stanici "Aliha", koja kruži u Zemljinoj orbiti i planira da 2012. godine tamo pošalje sedmoro takmičara. Cijena, prava sitnica - karta za putovanje do stanice košta 17 miliona funti.

Gradonačelnik u Velikom bratu

Gradonačelnik Zaječara Boško Ničić zatražio je od gradske Skupštine 60 dana neplaćenog odsustva da bi učestvovao u jednom rijaliti šouu. On će se dva mjeseca umjesto na čelu grada nalaziti u jednom od rijaliti šoua. Međutim, predstavnici gradske vlasti mogu biti spokojni, jer im je prvi čovjek Zaječara ostavio detaljna uputstva šta da čine dok njega nema.

Smrt pred kamerama

Zvijezda britanskog Velikog brata Džejd Gudi slavu je stekla učešćem u ovom rijaliti šou programu 2002. godine. Iako je na početku ismijavana zbog neobrazovanosti, stekla je naklonost zbog svog iskrenog govora i neposrednosti. Kada je oboljela od raka i kada su ljekari rekli da ne može da se izliječi, odlučila je da svoju smrt unovči. Džejd je pozvala britanske medije i za 1,4 miliona dolara prodala pravo da fotografišu i snimaju posljednje dane njenog života, zbog toga što je htjela da ostavi što više novca svojim sinovima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.