ZABORAVLjENI ZLOČIN: Zemlja u Duralama i danas uzdiše za ubijenim Srbima

O tom zločinu koji je počinjen nadomak banjalučkog naselja Prijakovci i to u šumi u mjestu Durale malo se zna u javnosti, iako je upravo taj masakr srpskog življa u Krajini bio prvi koji su na području banjalučke opštine napravile ustaše. Taj zločin bio je i najava svega onog što se dešavalo kasnije, naročito u banjalučkim naseljima Šargovac, Motike i Drakulić.

Potomci ubijenih žrtava, koji i danas čuvaju sjećanje na njih, tiho su se prethodnih godina sjećali svojih najmilijih, a ove godine odlučili su da to promijene.

- Zločin u Duralama je bio prvi masovniji zločin u Krajini i on je bio uvod u sve one koji su se nakon toga dogodili u Drakuliću, rudniku Rakovac, Šargovcu, Potkozarju i drum mjestima. Sve je bilo planski izvedeno, u tajnosti. Naredba je stigla od njemačke komande koja je takođe bila u Banjaluci - sa tugom u glasu sjeća se Marinko Dragišić, koji je i predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 83. godišnjice od strašnog zločina u mjestu Durale. 

Sve pomno osmišljeno

Zločin u Duralama, navodi on, počinile su domaće ustaše sa kojima su tadašnji ljudi zajedno živjeli, išli u školu, slavili slave. 

- To su bile njihove komšije. Koliko je sve bilo osmišljeno i podmuklo od strane njih jeste i činjenica da su ih dva, tri dana prije njihove krsne slave pozivali kao na neke informativne razgovore, akcije i uređenje puteva u mjesnu zajednicu Dragočaj, gdje je i bilo ustaško sjedište. Tu su zadržani. Nakon toga, u noći 2. avgusta dovedeni su u koloni, vezani dva po dva i na najgori mogući način ubijeni. Ustaše su izabrale to mjesto, tu šumu u Duralama, zato što je bilo sklonjeno od svih pogleda i u najvećoj tišini oduzeli život ljudima samo zato što su bili Srbi - ispričao je "Glasu Srpske" Dragišić.

Navodi i da su nekoliko dana nakon tog monstruoznog zločina majke i sestre pobijenih krenule u potragu za njima.

- Tek nakon tri-četiri mjeseca dozvoljeno im je da se te jame u kojima su ubijeni i pobacani njihovi najmiliji otvore. Tako da su porodice na kraju sahranile te svoje nosioce domaćinstava na naša lokalna groblja. U Duralama nema leševa. Imaju samo jame i one se još vide  - ispričao nam je Dragišić. 

Navodi da se skoro 70 godina o ovom gnusnom zločinu nije pričalo, osim onog tihog razgovora u okviru porodica. 

- Sve počinjemo da mijenjamo tamo 2012. godine, kada je prvi put služen parastos na tom mjestu i mi to i sada radimo. Ove godine sve dižemo na neki viši nivo. Jer ovaj zločin u Duralama, koji je bio uvod u sve one koje su počinile ustaše ne smije i neće biti zaboravljen. To nećemo dozvoliti - kazao je Dragišić. 

Navodi i da je još kao dijete upio detalje razgovore o tome zločinu između njegovog oca i komšija. 

- Čovjek ne može da ne osjeti ogromnu tugu kada sve to čuje i sve to zna. Emocije su ogromne. Kada dođete u tu šumu i danas vlada beskrajna tišina i mir. Imate utisak da kada hodate tom zemljom ona još uzdiše koliko je to bila jaka tuga, čemer i bol - navodi Dragišić, koji se ovom prilikom zahvaljuje i profesoru Radislavu Radi Saviću, koji je sve detalje ovog monstruoznog zločina pretočio u svoju knjigu "Durale, i zemlja je uzdisala". 

Htjeli su da to potisnu

Tu knjigu čuva i Predrag Donjak, kojem su ustaše tog 2. avgusta u šumi u Duralama ubile strica. 

- Taj osjećaj kada se dođe na to mjesto, u tu šumu, čovjeku vraća sjećanje na tužnu sliku tog događaja. Ni danas ne možemo da se pomirimo sa tim da vlast prethodnog sistema nikakvu pažnju nije posvetila tom gnusnom ubijanju Srba. Htjeli su po svaku cijenu da to potisnu, bace u zaborav, da se o tome ne priča i govori - kazao je sa tugom u glasu Donjak. 

Nećemo dozvoliti, navodi, da zločin u Duralama od prije 83 godine bude zaboravljen. 

- Ove godine obilježavanje će biti masovnije. Pozvali smo najviše zvaničnike Republike Srpske, ali i sve lidere političkih partija u Srpskoj, kao i predstavnike boračkih organizacija. O ovom zločinu moramo da pričamo. Sramota je da javnost ne zna šta se dešavalo našim precima u Duralama te 1941. godine - navodi Donjak i dodaje da će nastojati da parcelu u Duralama, gdje je pobijeno 36 Srba otkupe te ograde i urede i samim tim sačuvaju od zaborava. 

Nastojaće, kaže on, da kada budu riješena sva imovinska pitanja kada je riječ o toj parceli, na tom području naprave jedan parkić, gdje bi profesori dovodili učenike i učili ih istini o stradanju Srba na tom području. 

Profesor Radoslav Rade Savić je 2016. godine napisao knjigu "Durale, i zemlja je uzdisala". 

- Bolna sjećanja iz djetinjstva prvi put sam stavio na papir kao gimnazijalac kada sam pisao o zločinu u šumi Durale, nadomak banjalučkog naselja Dragočaj, gdje su davne 1941. ustaše ubile nedužne Srbe, među kojima su bili i moji otac i djed. U knjizi sam sačuvao od zaborava brojne činjenice i sjećanja na zločine iz Drugog svjetskog rata. Osnovna misao vodilja je bila da ostavimo bar jedan pisani trag o stradanju koje iz nekih razloga nikada nigdje nije zabilježeno - rekao je Savić, predstavljajući svoju knjigu te 2016. godine. 

PROGRAM 

Potomci i poštovaoci žrtava i Mjesna boračka organizacija u Prijakovcima pripremili su program obilježavanja sjećanja na stradale Srbe u Duralama.

- Tako će 28. jula prvo biti služena liturgija u crkvi Vaznesenja Gospodnjeg u Prijakovcima, a zatim i parastos na mjestu stradanja, kao i polaganje vijenaca i cvijeća. Predviđeno je i obraćanje zvaničnika, ali i razgovor sa potomcima žrtava - kazao je Predrag Donjak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.