Vozi kroz prirodu i uživa

Fabrika u kojoj radi nalazi se u Velikom Blašku, udaljenom 20 kilometara od Banje Luke, a Rade svake druge sedmice radi u noćnoj smjeni.

On priča da dnevno biciklom prelazi 40 kilometara idući na posao i s posla, tako da mjesečno "prevali" više od hiljadu kilometara.

- Ustajem u pola šest, spremim sve što mi treba i krećem. Prolazim kroz centar, pored mljekare, vozim prema Trapistima, zatim dolaze Pletikose, pa Priječani, prođem i kroz Šušnjare i stižem u Blaško - kaže Rade.

On ističe da je sve to poteklo od dječačke želje da vozi bicikl po snijegu, a sada je, kako kaže, spoj lijepog i korisnog.

- U početku su me boljele noge i koljena, ali kada sam pronašao odgovarajući bicikl, vožnja od Banje Luke do Blaška dođe mi kao rekreacija i zagrijavanje pred rad. Sve radne kolege misle da sam umoran kada dođem na posao, ali meni je to kao odmor. Vozim kroz prirodu i uživam, dok neki ljudi koji žive u gradu ne vide dalje od asfalta. Čak sam i cigarete ostavio, u zdravom tijelu zdrav duh - priča on.

Rade kaže da mu vožnja biciklom ne pada teško i da za njega ne postoji ružno vrijeme. Uživa jednako i u suncu, kiši i snijegu, prolazi kroz čari svih godišnjih doba.

- Predivan je miris prirode, volim jutarnji izlazak sunca, volim noćnu mjesečinu. Kada je kiša i snijeg, nosim kabanicu i rukavice, i važno je da imam dobru obuću - naglašava Rade.

Dešava se i da se pokvari bicikl, priča Rade, pa ga i desetak kilometara mora nositi. Najčešće se probuši ili pukne guma, a pojedine dijelove je teško nabaviti, pa i po nekoliko dana bicikl bude neispravan.

- Otprilike za 45 minuta stignem u Blaško, ali kada se desi nešto nepredviđeno, znam voziti i po sat i po. Naravno, kolege uvijek nude da me povezu, pa se u takvim situacijama sa njima "prebacim" do grada. Mislim da u Republici Srpskoj ima oko desetak ljudi koji svaki dan na posao idu biciklom. Ja srećem mnogo biciklista, ali to su rekreativci. Kada vozim sa njima, stvori se osjećanje kao da sam na velikoj trci i borim se da prvi stignem - veli Rade.

Smiješeći se priča da prijatelji, kada ga sa nekim upoznaju, kažu ovo je Rade, onaj što biciklom ide na posao.

- Mnogi misle da sve svoje vrijeme provodim putujući na posao i nazad, te da sam uvijek u "škripcu" s vremenom. Nije tako. Provodim vrijeme sa porodicom, imam prostor i za prijatelje i druženja, a volim i šetnje, bioskop i pozorište. Kada čovjek ima volje, može stići na sve strane - kaže Rade.

Automobil  ga umarao

Rade ima položen vozački ispit, ali ne voli da vozi automobil.

- Od kada sam prestao da vozim automobil, ja se, vraćajući se kući, relaksiram i ne mislim na posao. Automobil me je mnogo umarao, čovjek mora svakog trenutka otvoriti četvore oči i biti koncentrisan na vožnju. Kada pogledam duge kolone vozila i gužve na putevima, shvatim da je tim vozačima prava monotonija ići na posao i vraćati se, a ja na biciklu to sve izbjegnem i u odnosu na njih imam neki svoj identitet. Osim toga, za ovaj period koji putujem biciklom, uštedio sam na gorivu dvije i po hiljade maraka - priča Rade Šljivić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.