Vojničkom trubom na predstavu
Prva pozorišna predstava u idiličnoj varošici Ivanjica u zapadnoj Srbiji održana je u jednoj kafanici u centru grada prije tačno 109 godina. Ništa neobično za to vrijeme, gdje su putujuća pozorišta po varošicama Srbije davala pozorišne komade, uglavnom sa rodoljubivom sadržinom, po gostionicama, jer domova kulture i sličnih ustanova nije bilo.
Ali, neobično je to na kakav je način publika "namamljena" da prisustvuje izvođenju prvog pozorišnog komada u tom mjestu, u kojem je jedina razonoda za građane bila odlazak na panađur (vašar), na kojem je obavezno u rukama nekog Ciganina – igrala mečka.
Publicista iz Užica Đorđe Pilčević zabilježio je priču o ovoj čudnoj pozorišnoj predstavi u Ivanjici.
Bard srpskog i jugoslovenskog glumišta Dobrica Milutinović ispričao je, svojevremeno, svom prijatelju glumcu Slavku Simiću, a ovaj meni, da je putujuća pozorišna družina pod upravom starog glumca Dobrice Protića boravila 1900. godine u Kraljevu. Ni u tom mjestu glumci se "nisu ovajdili", posjeta njihovim predstavama bila je gotovo nikakva.
Na poziv jednog činovnika iz Ivanjice, pozorišni karavan se obreo i u ovom gradiću, gdje je trebalo da izvede tada čuveni pozorišni komad "Boj na Kosovu", priča Pilčević.
Na svakom uglu gradića pod planinama Javor i Golija istaknute su plakate da se u sali mjesne gostionice daje pozorišni komad "iz slavne i junačke srpske prošlosti i istorije".
Iz Kraljeva je te večeri stigao i ciganski ansambl koji je svirao ispred kafane skrećući pažnju prolaznika na predstojeći najavljeni događaj.
Pilčević dalje piše da je suflerka iz pozorišne grupe prodavala bilete na ulazu u kafanu, ali da na nju niko od građana nije ni obraćao pažnju.
Glumci su se iza improvizovane zavjese već kostimirali, stavljali maske i uzimali rekvizite, ali nikoga od gledalaca nije bilo u sali.
- Milutinović je dalje pričao Simiću kako se odjednom na vratima gostionice u paradnoj uniformi, sa sabljom za pojasom, pojavio sa suprugom komandant garnizona u Ivanjici, pukovnik Stepa Stepanović. Iznenadio se kad je vidio praznu salu i kad su mu rekli da će predstava biti otkazana - priča Pilčević.
- Ne otkazujte predstavu. Mora biti - rekao je vojnički Stepa i zamolio glumce da ostanu sa njegovom suprugom dok on nešto ne obavi.
Pukovnik je otišao u garnizon i naredio trubaču da svira znak uzbune. Za nekoliko minuta, izbezumljeni i zadihani, u kasarnu su dotrčali svi oficiri i podoficiri.
- Gospodo, da li vam je poznato da je u ovo mesto stiglo pozorište? - pitao je pukovnik stojeći ispred stroja.
- Znamo! - odgovorili su uglas.
- A da li vam je poznato da se prikazuje istorijski komad "Boj na Kosovu?"
- Poznato nam je - odgovorili su oficiri.
- I ne stidite se nimalo da mi tako odgovorite. Jednom vam pozorište dođe na noge i to sa komadom iz naše istorije, a vi – ženama pod skute. Vi neoženjeni smesta u pozorište, a oženjeni po žene pa sa njima tamo. Ko nema za kartu, ja ću mu pozajmiti da je kupi - naredio je pukovnik Stepanović.
Svi oficiri i podoficiri, neko sa suprugom, a neko bez nje, došli su, te večeri, u gostionicu u Ivanjici.
Tu užurbanost oficira primijetili su i drugi građani, pa su i oni dojurili da vide šta se dešava.
Glumac Dobrica Milutinović je ispričao kolegi Simiću, a ovaj publicisti Pilčeviću, da je predstava počela sa zakašnjenjem od pola sata, ali su sva mjesta bila zauzeta.
Čak su mnogi i stajali, jer su sve stolice bile popunjene.
- Naravno, mi glumci smo bili presrećni - zaključio je Dobrica Milutinović svoje sjećanje o ovom ivanjičkom doživljaju.
Dobrica Milutinović
Dobrica Milutinović je bio jedan od najtalentovanijih i najomiljenijih glumaca pozorišne umjetnosti, član Narodnog pozorišta u Beogradu od 1899. godine pa do smrti.
Zahvaljujući rijetkom umjetničkom temperamentu, svom izgledu i glasu, igrao je herojske i romantične uloge u pozorištu.
Igrao je Romea, Don Karlosa, Otela, pa Hajduk Veljka, Maksima Crnojevića i Cara Dušana, kao i Mitketa u "Koštani".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
