Vojnička čizma se okliznula o demokratiju
Otkad je Turska prije 87 godina postala republika, vojska je bila neprikosnoveni čuvar njene sekularne demokratije. Vojska je intervenisala kad god je u zemlji, u kojoj su većina stanovnika muslimani, trebalo spriječiti uplitanje religije u politiku.
Ali sada, zbog sve glasnijih optužbi za korupciju i skandale, nekada neosporni autoritet turske armije doveden je u pitanje. Kritike dolaze sa svih strana: ponašanjem vojske nezadovoljni su zagovornici demokratizacije, muslimanske žene pod velom, novinari - svi su saglasni da su od tolike moći vojske najviše koristi imali pripadnici bogate elite koja zastupa sekularizam.
Tabui se ruše usred tog preispitivanja valjanosti vojno-političkog poretka koji je ustanovio slavljeni osnivač savremene Turske Kemal Ataturk. Čeren Kenar (25), svršena studentkinja iz Istanbula, prisjeća se marša ulicama Ankare 2007. u znak protesta zbog grubog miješanja vojske u unutrašnju politiku. Uprkos učešću na demonstracijama nije uhapšena, i kaže da je tog trenutka shvatila da se Turska mijenja.
Turci sada otvoreno razgovaraju i kritikuju armiju. Što je još značajnije, visoki vojni zvaničnici, nekada imuni na bilo kakvu vrstu suđenja, nedavno su uhapšeni zbog navodnog organizovanja zavjere u cilju zbacivanja vladajuće stranke premijera Redžepa Tajipa Erdogana.
Oficiri su optuženi za članstvo u tajnoj organizaciji Ergenekon, koja je namjeravala da zbaci Erdogana nakon što je izabran za predsjednika vlade 2002. godine. Hapšenja su prilično demoralisala i uzdrmala temelje turske armije, uzdanice Vašingtona.
Sjedinjene Američke Države žele nastavak demokratskih reformi u Turskoj, ali i da njena armija ostane snažni i pouzdani saveznik u regiji. Američki predsjednik Obama naglasio je važnost Turske - koja se graniči sa Iranom, Irakom i Sirijom - još prije godinu dana, kada je Ankara bila odredište njegove prve zvanične posjete nekoj zemlji.
Poslije posjete Ataturkovom grobu, Obama je u govoru pred poslanicima turskog parlamenta rekao da je najveća zaostavština osnivača moderne Turske "snažna sekularna demokratija". Ta zaostavština je osnova trenutne borbe za vlast.
Erdogan nastoji da realizuje značajne izmjene ustava koji je još prije 28 godina proglasila vojska, a jedna od predviđenih reformi je i mogućnost suđenja oficirima. U nedavno sprovedenoj anketi, 58 odsto građana smatra da Turskoj treba građanski ustav, a samo 20 odsto odgovorilo je suprotno. Prije tri mjeseca usvojen je zakon koji ograničava ulogu vojske na odbranu zemlje protiv prijetnji spolja.
Nije jasna nadležnost civilnih vlasti nad vojskom, za razliku na primjer od SAD, gdje je predsjednik ujedno i vrhovni komandant.
- Načelnik štaba turske armije smatra da nije podređen ministru odbrane ni premijeru. Nijedna vlada u Turskoj nikada nije posjedovala stvarnu moć. To je neka vrsta nepisanog pravila koje je vojska primjenjivala. Ona je osnivač republike, čuvar sistema, zaštitnik sekularizma. To se sada pomalo mijenja, ali u pitanju je veoma složen proces - kaže Jasemin Čongar (43), urednica lista "Taraf" koji izlazi već dvije godine i zahvaljujući kojem je javnost saznala za mnogo toga što se tiče Ergenekona.
Zbog činjenice da je najzaslužnija za razotkrivanje zavjere Ergenekona, Čonger nigdje ne ide bez tjelohranitelja. Nikada ne putuje "feribotom" preko Bosforskog kanala, iz straha da će je ubiti i baciti preko palube.
Za organizaciju Ergenekon kruže brojne priče, neke u duhu petparačkih trilera, poput one da je vojska planirala da diže u vazduh džamije kako bi izazvala opšti haos. Neki Turci smatraju da su te priče previše fantastične da bi bile istinite. Međutim, mnogi u njima vide djeliće istine, s obzirom na to da turskoj armiji ne bi bilo prvi put da organizuje zavjere u cilju zbacivanja vlade koja joj se ne sviđa.
Međutim, iznenađuje da se o Ergenekonu može sasvim slobodno razgovarati, a vojska nema načina da te priče uguši.
Pored glasnih kritika na račun vojske, tursko društvo se mijenja i na druge, ne tako istaknute načine.
Ataturkov lik je i dalje na svakom ćošku, ali na novoj novčanici puštenoj u opticaj prošle godine, osnivač moderne Turske je na samo jednoj strani banknote. Simbolična promjena je i to što vojska više ne čuva zgradu parlamenta.
Ipak, vojska i dalje ima mnogo poštovalaca koji smatraju da je ona časno odbranila Tursku od religijskog potkopavanja sekularnog sistema. Brojni, na primjer, misle da Erdogan želi da od Turske napravi državu po islamskim zakonima.
Najveći politički problem sadašnjeg premijera Turske bi mogao da bude to što tradicionalnu elitu nije uspio da uvjeri da neće ukidati sekularne slobode. Jedan od njegovih najpoznatijih kritičara, penzionisani brigadni general Haldun Solmazturk, kaže da ne vjeruje Erdoganovim odlukama koje navodno imaju za cilj da očuvaju turski sekularizam.
Erdogan
Kritičari navode Erdoganovo nastojanje da se ženama dozvoli da nose pokrivku na državnim univerzitetima, što je u Turskoj glavno političko pitanje, te da se preljuba stavi van zakona. U oba slučaja Erdogan je doživio neuspjeh. Uzbunu je takođe izazvalo njegovo zalaganje da se uvedu porezi na duvan i alkohol.
PREVEO: Milenko Kondl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
