Vladimir Cucić: Balkanski sukob prekriven prašinom, ali posledice nisu

Sandra Miletić
Vladimir Cucić: Balkanski sukob prekriven prašinom, ali posledice nisu

Balkanski sukob sada je nešto što je prekriveno debelim slojem prašine, ali njegove posledice nažalost nisu. Mi smo upozorili da za neke kategorije stanovništva, koje nisu uspele da reše svoje probleme, život postaje sve teži i teži i da nam treba pomoć, ako se želi da ovo pitanje bude završeno.

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" komesar za izbjeglice Srbije Vladimir Cucić.

Istakao je da ima velika očekivanja od predstojeće ministarske i donatorske konferencije u Beogradu.

- Svaka država je izašla sa konkretnim predlozima aktivnosti za projekte i njihova vrednost je negde oko 500 miliona evra. Taj novac treba da bude prikupljen iz donatorskih sredstava, a da države učestvuju sa dodatnih 80 miliona, tako da bi ukupna cifra bila negde oko 580 miliona evra - kazao je Cucić.

* GLAS: S ciljem rješavanja problema izbjeglih i raseljenih 7. novembra će u Beogradu biti održana konferencija ministara inostranih poslova zemalja regiona, a zatim i donatorska konferencija u prvom tromjesečju 2012. godine u Sarajevu. Kakva su Vaša očekivanja?

CUCIĆ: Radi se o procesu koji je praktično počeo još 1996. godine i koji je u više navrata prekidan i kroz Sarajevsku deklaraciju ponovo iniciran 2003. godine. Na inicijativu Visokog komesarijata za izbeglice i Republike Srbije 2008. godine je ponovo probano da se nađe regionalno rešenje, bar za najugroženije kategorije, ako ne za sve. Znate i sami da je Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma praktično omogućio da u BiH dođe do vraćanja svih imovinskih prava i više od 90 odsto je vraćeno. Mnoge bivše republike nekadašnje Jugoslavije nisu sporile neke od tih instituta, pre svega, institut stanarskih prava. U Hrvatskoj smo imali situaciju da je to direktno osporeno, što je 2005. godine potvrdio i bivši premijer Ivo Sanader izjavom da je pitanje stanarskih prava za Hrvatsku završeno. Onda su oni postavili supstitut takozvanog stambenog zbrinjavanja koji je bio izrazito restriktivan i omogućavao je po izuzecima, a ne po pravilu, mogućnost da se dobije zamenski stan ili bilo šta što bi ljudima na neki način kompenzovalo ono što su izgubili. Kod rešavanja problema izbeglica postoji jedna žešća diplomatska inicijativa Srbije od 2008. godine od kada je potpredsednik Vlade Jovan Krkobabić to inicirao i više od 65 zemalja smo upoznali sa listom 11 ključnih problema koji su u vezi sa izbeglištvom. Mi smo praktično podigli zainteresovanost sveta za to pitanje. Tokom 2009. je usledila živa aktivnost i u martu te godine smo imali ministarsku konferenciju koja je opredelila da se krene sa rešavanjem tih pitanja. Očekujemo da ćemo sada napraviti dodatni iskorak.

* GLAS: Kako planirate da privolite Hrvatsku da problemi o kojima govorite budu riješeni?

CUCIĆ: Pitanje bivših nosilaca stanarskih prava u Hrvatskoj mora se rešiti, ali nažalost to se do danas nije desilo. Nadamo se da će biti rešeni kroz donatorsku konferenciju nosioci stanarskog prava koji su u nužnoj potrebi.

Hrvatska sada ima program stambenog zbrinjavanja koji se zatvara za mesec, gde postoji mogućnost da se ljudi prijave za različite programe stambenog zbrinjavanja i ja molim ljude da se prijave. Ko god se ne bude prijavio, taj je sebe isključio iz programa i odustao od svojih prava. Srbija će rešavati potrebe koliko bude u mogućnosti, ali Hrvatska je ta koja je obavezna.

Što se Srbije tiče, računamo da ćemo na takav način rešiti 16.700 porodica, odnosno 45.000 ljudi koji su u potrebi. Za to su planirana 303 miliona evra od donacija i 35 miliona naših sredstava. Nadamo se da ćemo na takav način uspeti da u idućih pet godina rešimo sve slučajeve ili njihov najveći deo. Ovim programom za BiH i Hrvatsku je namenjeno po nešto više od 100 miliona evra, a za Crnu Goru manji iznos. U principu, očekivanja su velika, ali što je najvažnije, mi smo svi zajedno uspeli da skrenemo pažnju na to da u regionu ta pitanja nisu rešena. Balkanski sukob sada je nešto što je prekriveno debelim slojem prašine, ali njegove posledice nažalost nisu. Mi smo upozorili da za neke kategorije stanovništva koje nisu uspele da reše ove probleme život postaje sve teži i teži i da nam treba pomoć, ako se želi da ovo pitanje bude završeno. Kolika su očekivanja od predstojeće konferencije, ne samo naša, nego i međunarodne zajednice, pokazuje činjenica da će joj prisustvovati visoki komesar za izbeglice Antonio Gutereš, evropski komesar za proširenje Štefan File, a očekujemo i niz drugih zvanica koje žele da na taj način vrlo jasno daju do znanja da je to nešto što očekuje svet i što je potrebno regionu.

* GLAS: Koja su još otvorena pitanja osim stanarskih prava?

CUCIĆ: Tu su i pitanja kidnapovanih i nestalih koja su odvajana kroz posebne komisije i nekoliko regionalnih pitanja veoma bitnih za nas, a pre svega bilateralna pitanja u vezi sa Hrvatskom. Važno pitanje je i konvalidacija radnog staža i neisplaćenih penzija. Hrvatska je prvo poricala da postoji to otvoreno pitanje, a sada je više od 40.000 ljudi podnelo zahtev da im se konvaliduje staž za vreme rata i 20.000 tih zahteva je pozitivno rešeno. Očekujemo da će najveći deo da bude pozitivno rešen, jer nema razloga da bude suprotno. Pitanja penzija su otvorena i došlo je do razmene podataka. Samo u Srbiji 18.000 ljudi ima pravo na tu razliku penzija i važno je da smo to pitanje inicirali.

* GLAS: Cilj konferencije je osnivanje fonda za zbrinjavanje izbjeglica. Sredstva bi trebalo da obezbijede strane vlade, prije svega, SAD i zemalja EU. Zna li se već koliko će novca biti potrebno i da li je već nešto dogovoreno?

CUCIĆ: Ne. Postoji proces koji bi trebalo da bude intenziviran posle ministarske konferencije i potpisivanja deklaracije. Nezvanično je ta aktivnost u toku, ali će najveći deo uslediti između ministarske i donatorske konferencije. U idućih nekoliko meseci svi koji budu prisustvovali ministarskoj konferenciji, a tu posebno mislim na EU i SAD, mislim da će uložiti napore da se nađu potrebna sredstva. Ja sam umereno optimističan da će biti obezbeđeni veliki iznosi.

* GLAS: Koliko je novca potrebno za rješenje problema?

CUCIĆ: Ne znam koliko je tačno novca potrebno, ali to je mnogo više od onoga što je predviđeno programom. Svaka država je izašla sa konkretnim predlozima aktivnosti za projekte i njihova vrednost je negde oko 500 miliona evra. Taj novac treba da bude prikupljen iz donatorskih sredstava, a da države učestvuju sa dodatnih 80 miliona tako da bi ukupna cifra bila negde oko 580 miliona evra.

* GLAS: Zbog čega ni 16 godina poslije okončanja rata nije riješen problem izbjeglih i raseljenih u regionu?

CUCIĆ: Najlogičnije je bilo da se to reši onog trena kada je postignut sporazum o sukcesiji u okviru kojeg su apsolutno garantovana sva individualna prava. Dakle, moglo je da se reši da je bilo spremnosti. Sa druge strane, i ovo što je u nekim zemljama postignuto je više nego što je bilo očekivano 16 godina posle rata. Ovo je jedan od retkih sukoba koji se završio time što su strane iskazale spremnost da sarađuju. S jedne strane je mnogo kasno, ali s druge strane niko se nije ni nadao da će to biti tako brzo.

* GLAS: Koliko je trenutno izbjeglica u Srbiji?

CUCIĆ: Svake godine imamo poseban program kojim se otprilike 1.000 ljudi useli u drugi smještaj. Mi ne raseljavamo, mi useljavamo i to nam je osnovna misao vodilja u celoj priči. Suština priče je da mi ljudima moramo obezbediti rešenja, a ne "šutnuti" ih. Svake godine smanjimo broj ljudi u centrima za 800 do 1.200 i to je u proseku nekih deset do 15 centara. Sada u Srbiji ostaju 43 centra, što je daleko manje nego ranije. Znači, u protekle tri godine smanjili smo broj kolektivnih centara za više od 40 i broj lica u njima je smanjen. Sada u kolektivnim centrima imamo oko 3.500 ljudi, a negdje 74.000 lica još je ostalo u statusu izbeglica. Kada imate u vidu da je oko 600.000 ljudi imalo taj status, onda je jasno da je napravljen ozbiljan iskorak, ali je sa druge strane strašno da oko 70.000 ljudi još nije rešilo šta će sa sobom. To je najstrašnije. Mi želimo mehanizam kojim će biti garantovan pristup pravima i to pristup koji je nediskriminatoran, dostupan, jasan, transparentan, princip koji će omogućiti da ljudi u svako vreme mogu da traže svoja prava pred državom i nadležnim organima. To je princip od kojeg nećemo odustati. Na način na koji mi garantujemo prava u Srbiji našim državljanima, svaka država mora garantovati svojim državljanima, bez diskriminacije. Ako postoji bilo kakva diskriminacija, svi smo u problemu.

Udruženja

* GLAS: Kako komentarišete navode udruženja izbjeglih i raseljenih u Srbiji da konferencije neće riješiti problem, već će ga prebaciti na socijalni nivo?

CUCIĆ: Ova donatorska konferencija i jeste usmerena na rešavanje najotvorenijih potreba i to niko nijednog trenutka nije sporio. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali smeta mi činjenica da nijedno od tih udruženja koja su nosila peticiju predsedniku Tadiću, premijeru Srbije, predsedniku Skupštine Srbije i simbolično do hrvatske ambasade, nijednom nisu otišli gospođi Kosor, Josipoviću ili do Hrvatskog sabora. Nije Srbija oduzela te stanove, niti je oduzela njihova prava. Ona je pokazala spremnost da se problem reši, ali to mora da se rešava u Hrvatskoj. Ako je Srbija nekome oduzela prava, onda je ona obavezna da ta prava nadoknadi, ali mi ne možemo vratiti prava koja nismo ni davali ni ukidali. Ipak, neka ta udruženja procene šta je u njihovom interesu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana