Vikiliks - Opaske diplomata tresu planetu

Jer se na ovog 39-godišnjeg Australijanca i na njegov sajt "Vikiliks" obrušio sav bijes hakera i sličnih "stručnjaka". Oni svim čudesima informatičkih dostignuća nastoje da zaustave ili bar uspore brojne lične i ne tako lične opaske diplomatskih izaslanika Vašingtona o državama, njihovim zvaničnicima, i događajima.

Na Asanža su ljuti i prvi ljudi SAD, za koju kažu da je jedina svjetska supersila. Nekoliko kongresmena u Vašingtonu nazvala ga je "izdajnikom Amerike" (što je malo neobično, jer je Asanž kao državljanin Australije mogao da izdati samo – svoju zemlju).

U potjeru za Asanžom uključio se i Interpol, to jest 188 udruženih policija svijeta. Amerikanci su uspjeli da "u red" utjeraju i jednu pravdoljubivu Švedsku, koja je prvo uskratila utočište Asanžu, a onda se, gle kakve li podudarnosti, pojavila tužba dvije Šveđanke protiv njega. Prvo su tvrdile da ih je silovao, pa onda kao nije nego ih je, narodski rečeno, "izlevatio", da bi onda jedna od njih izjavila da je nekako učinio da - pukne kondom.

Svako ko ovih dana posjeti veb stranice "Vikiliksa" može da pročita slična - uglavnom neslužbena opažanja diplomata i drugih vladinih i nevladinih zvaničnika, najčešće na diplomatskim primanjima. Neće se na "Vikiliksu" naći mnogo o nuklearnim arsenalima, o ozbiljnim kršenjima ljudskih prava ili o kursu juana i dolara.

Naglasak je na ličnim razmišljanjima američkih diplomata - Robert Mugabe je "ludi starac", Nikola Sarkozi "sujetni autokrata", a Muamer Gadafi uvijek putuje u pratnji "punačke više medicinske sestre iz Ukrajine".

Upravo je taj slikoviti jezik diplomatskih depeša ono jedinstveno što nudi "Vikiliks". Novost je to da se inače hladne i službene diplomate u strogo povjerljivim dopisima izražavaju - kako izgleda - prilično živopisnim jezikom. A bizarne situacije koje ponekad opisuju dostojne su mašte Grejema Grina, objavljeno je nedavno u komentaru "Vašington posta".

Džulijan Asanž tvrdi da je povjerljive informacije otete američkoj diplomatiji objavio i zbog toga jer mu je na srcu veća "otvorenost i transparentnost". Međutim, mnogi analitičari smatraju da posljedica curenja ovih informacija i njihovog objavljivanja neće biti veća otvorenost i transparentnost, ni američke diplomatije ni njenih izvora u inostranstvu. Upravo suprotno.

Smatra se da se američke diplomate neće više usuditi da iskreno izvještavaju o kontaktima sa strancima, ako znaju da bi njihova opažanja uskoro mogla završiti na "Vikiliksu".

Isto vrijedi i za američke sagovornike u inostranstvu - ne samo političare, već i poslovne ljude te građanske aktiviste. List "Njujorker" je u junu ove godine objavio veliku reportažu o štabu "Vikiliksa" u Rejkjaviku (Island), u kojem se okupljaju avanturisti anarhičnih sklonosti.

- Svi mi ovdje smo paranoidni šizofrenici - opisala je "Vikiliks" islandska parlamentarka Brigita Jonsdotir.

Pokazujući na snježnobijelo Asanžovo odijelo, dodala je:

- Pogledajte samo kako je on obučen.

On je neka vrsta "sajber Čaruge", hajduka koji državama pravi velike probleme, ali tako da to izaziva oduševljenje običnih ljudi.

On je "Vikiliks" stvorio još 2006. godine, sa namjerom da na neku vrstu virtuelnog stuba srama postavlja razne državne nepodopštine, da ih vidi cijeli svijet.

Tako je Asanž protiv sebe digao sav državno-obavještajni aparat SAD (i ne samo njih). Međutim, u toj borbi za pravo na informaciju, on nije sam. Na njegovoj strani je, na primjer, grupa hakera koji se okupljaju oko zloglasnog internet foruma 4chan, koja je krenula je u napad na kompanije koje pod pritiskom američke vlade otkazuju saradnju "Vikiliksu".

Svoju akciju nazvali su "Operacija osveta", a kolika je njihova moć na internetu najbolje je na svojoj koži osjetio MasterCard, čija stranica nije uspjela da izdrži brojne napade. Grupa hakerskih aktivista, koja na ovaj način iskazuje solidarizovanje s "Vikiliksom", krije se pod pseudonimom Anonimus.

Britanski "Gardijan", koji intenzivno prati sve što se zbiva oko "Vikiliksa" i Asanža, objavio je profil misterioznih hakera, koji su se okomili i na švajcarsku PostFinance banku i švedsko tužilaštvo, a najavili su i napad na "Tviter".

Portparol grupe na internetu se služi imenom Koldblad, a radi se o 22-godišnjem mladiću koji je za "Gardijan" kazao da Anondžmous broji oko hiljadu hakera:

- Mi smo jedno vrlo labavo udruženje ljudi koji dijele iste ideale i želimo biti sila za haotično dobro - izjavio je Koldblad, koji inače djeluje iz Londona.

Unutar grupe nema nikakve jasne strukture ni komandnog lanca. Većina članova su tinejdžeri koji pokušavaju da utiču na događaje, prilikom čega se, kako se izrazio Koldblad, "služe ograničenim znanjem koje posjeduju".

Ali, ističe kako u grupi ima i starijih, ozbiljnijih porodičnih ljudi, informatičkih profesionalaca i ljudi koji imaju potrebne resurse i višak slobodnog vremena.

Ovo nije prvi napad koji je Anonimus izveo. Poznati su postali ranije napadima na sajentološku crkvu, te agencijama koje se bave zaštitom autorskih prava. Grupa je stvorena 2003. godine, a upoznali su se na forumu stranice 4chan.

- U međuvremenu smo prerasli 4chan. Sada smo puno više - kaže Koldblad i ističe da ne postoji neki određeni princip po kojem Anonimus bira svoje ciljeve: "Jednostavno radimo što želimo".

Ove vješte hakere praktički je nemoguće pronaći. Opisuju ih kao jato ptica - možete ih primijetiti samo kad lete u jatu. Ali na prvi znak opasnosti vrlo brzo će se svako vratiti u svoje gnijezdo. Zašto su odlučili da stanu u odbranu "Vikiliksa"?

- Ne dopuštamo da se korporacije i vlade miješaju u internet. Vjerujemo da internet treba da bude otvoren i slobodan za sve. Vlada nema pravo da cenzuriše sadržaj samo zato što se s njim ne slaže. Ne podržavamo "Vikiliks" zato što se slažemo ili ne slažemo s onim što rade. Podržavamo ih zato što se protivimo bilo kakvom obliku cenzure na internetu. Ako pustimo da "Vikiliks" padne bez borbe, onda će vlade pomisliti da mogu srušiti koju god stranicu žele - kaže Koldblad.

Portparol Anonimusa dodaje da su svjesni da svojim akcijama krše zakon, ali to ih ne zabrinjava.

- Zajedno smo jači - kaže Koldblad, pa dodaje da nije isključeno ni da će svoje napade uskoro usmjeriti i na stranice američke vlade.

Policija je u četvrtak uveče, na zahtjev tužilaštva, uhapsila dječaka od 16 godina, osumnjičenog upravo za umiješanost u sajber-napade simpatizera "Vikiliksa" na sajtove kao što su "Masterkard" i "Pejpal", navodi se u saopštenju Državnog tužilaštva Holandije.

Dječak je priznao da je učestvovao u hakerskim napadima simpatizera "Vikiliksa" na sajtove provajdera kreditnih kartica, navelo je Tužilaštvo.

Maloljetnik je priznao da je napao sajtove "Masterkarda" i "Vize", ali se nije izjasnio o napadu na internet stranice firme za plaćanje preko interneta "Pejpal". On je uhapšen u porodičnoj kući odakle je izveo hakerske napade, sa svog računara.

Tužilaštvo nije navelo da li za hakerske napade ima još osumnjičenih u Holandiji.

Dječak je "vjerovatno dio veće grupe hakera, o kojoj se vodi istraga", navodi se u saopštenju i dodaje da su napadi izvedeni sa više hiljada računara.

Koliko god je "Vikiliksov" tim od 1.200 volontera, koliko ih je bilo u junu 2009, radio na sakupljanju dokumenata koja su procurila, ne otkrivajući vitalne informacije koje bi mogle da neopravdano ugroze bezbjednost osoba i država, glavnim akterima se, naravno, nije svidjelo otkrivanje prljavog veša međunarodnog obavještajnog aparata.

U posljednjih par dana "Vikiliksu" su saradnju otkazali provajder EveryDNS, tako da adresa Wikileaks.org već neko vrijeme jednostavno više ne postoji, pa "Amazon", a zatim i francuski "hosting" servis OVH.

"Amazon" se povinovao pritisku američkog senatora Džoa Liebermana, a Francuzi "sugestiji" ministra privrede Erika Besona.

Mnoge javne ličnosti su se oglasile povodom cijelog slučaja, a među njima i italijanski pisac Umberto Eko.

Komentarišući "skandaloznu" aferu "Vikiliks" (za koju upozorava da je skandalozna samo utoliko što razotkriva licemjerne odnose koji vladaju između države, građana i novina), Eko ironično predviđa da bi, nakon što su se preko digitalne tehnologije relativno olako razotkrili tajni spisi državnih službi, u budućim međunarodnim odnosima mogao zavladati trend regresije i povratak starim načinima komuniciranja.

Analizirajući do sada objavljena dokumenta, poznatija kao "ekskluzivna otkrića američke diplomatije", Eko zaključuje da svi oni redom slijede isto osnovno pravilo "prema kojem dosijei tajnih službi mogu da budu sastavljeni samo od već poznatih vijesti".

Tako su, na primjer, Berluskonijeve seksualne avanture ionako već tema svih novina osim onih koje su u vlasništvu italijanskog premijera, dok karikaturalni profil Gadafija već duže vrijeme puno bolje funkcioniše kao predložak za kabaretske skečeve, nego kao kakva internacionalna ekskluziva.
Upravo zbog tog hroničnog pomanjkanja novosti u "aferi Vikiliks" Eko pravi poređenje između tajnih izvještaja diplomatije i ezoterične literature posvećene Svetom gralu i Templarima ili, u savremenoj verziji, literature Dena Brauna.

Naime, u svim navedenim slučajevima isključivo se ponavlja ono što je već izrečeno u prijašnjim izvorima. Prema Ekovim riječima, "doušnik je lijen, kao u ostalom i šef tajnih službi (ili je ograničenog duha, inače bi bio, na primjer, urednik u "Liberasionu"), koji će kao istinito uvažiti samo ono što prepoznaje".

Greška u sistemu

Džulijan Asanž je inače od onih ljudi koji uvijek traži grešku u sistemu. Tako se i njegovo dječačko interesovanje za kompjutere i internet pretvorilo u "hakerstvo".

Osude

Neke organizacije, poput Human Rights Watch, osudile su "Vikiliks" jer svojim neodgovornim objavljivanjem povjerljivih informacija ugrožava živote stotina aktivista za ljudska prava širom svijeta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.