Veljko Džakula: Srbi nisu strano tijelo već građani Hrvatske

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" predsjednik Srpskog demokratskog foruma u Hrvatskoj Veljko Džakula.

* GLAS: Koliko Srpski demokratski forum može da pomogne Srbima koji su ostali da žive u Hrvatskoj ili su se tamo vratili?   

DžAKULA: SDF je kroz posljednjih 15-ak godina, kroz svoje kancelarije za besplatnu pravnu pomoć, primio gotovo sve Srbe koji su se vraćali u Hrvatsku, bilo da regulišu svoja statusna i druga prava, bilo da su ostali da žive u Hrvatskoj. Radimo projekte socijalne i zdravstvene pomoći, humanitarno djelujemo, te kroz brojne kontakte sa državnim institucijama pomažemo povratnicima da pokrenu poljoprivrednu proizvodnju i osnuju kakva-takva porodična domaćinstva za život. Jedina smo ustanova u Hrvatskoj koja je izradila desetine studija o položaju i statusu Srba u Hrvatskoj sa kojima upoznajemo međunarodne organizacije, institucije vlasti, političke partije, medije. Trudimo se da ova pitanja stalno budu u fokusu i da se rješavaju. Ne koketiramo sa politikom i ne politizujemo ljudske sudbine. Za nas postoji samo jedna istina - poštovanje ljudskih, manjinskih i građanskih prava Srba u Hrvatskoj.

* GLAS:  Izjavili ste da su Srbi kao nacionalna manjina u Hrvatskoj društveno marginalizovani. Na šta konkretno mislite?

DžAKULA: Srbi su društveno marginalizovani do razine socijalne isključenosti. Na područjima na koja se vraćaju vrlo teško mogu ostvariti potrebnu socijalnu interakciju i teško se integrišu u društvo. Naravno, ne svojom krivicom. Srbi u Hrvatskoj se trenutno nalaze u rascjepu između asimilacije u velikim gradovima, socijalne isključenosti na područjima povratka, te getoizacije na području Istočne Slavonije. Imam osjećaj da to nikoga previše ne zanima. Ni državne institucije i službenu politiku, i, što je najžalosnije, ni političke predstavnike Srba u Saboru i hrvatskoj Vladi. Oni puno više energije gube razmišljajući ko će koga zamijeniti u Saboru nego o tome kako da se uspostavi efikasan sistem manjinske zaštite koji će funkcionisati bez obzira na to jesu li Srbi uz vlast.

* GLAS: Ko je odgovoran za takvo stanje - HDZ, SDS ili neko treći?

DžAKULA: Svi snosimo svoj dio odgovornosti, ali svakako najveća odgovornost je na vladajućoj stranci i službenoj politici, koja se prema Srbima u Hrvatskoj odnosi sa figom u džepu. Nema političke volje da se Srbima u Hrvatskoj osigura nacionalna i građanska ravnopravnost. I pored određene društvene korektnosti u javnom komuniciranju, kojoj smo svjedoci u posljednjih nekoliko godina, na Srbe se gleda kao na neprijatelje Hrvatske i nekakvo strano tijelo. Mi to nismo. Mi smo građani Hrvatske i to ne od juče. Nama niko ne treba davati pravo na Hrvatsku. Mi to pravo imamo kao i svaki drugi stanovnik ove zemlje. Dobar dio odgovornosti za sve to snose i srpski predstavnici u Vladi Hrvatske. Ne možemo biti na vlasti ili uz vlast, a istovremeno na terenu biti obespravljeni. Paradoksalno je da Srbi imaju potpredsjednika Vlade, a da su istovremeno obespravljeni.

* GLAS:  Da li je srpskoj djeci omogućeno školovanje na maternjem jeziku i nacionalna grupa predmeta u školama?

DžAKULA: Školovanje je omogućeno na materinjem jeziku i to na razini zakona, koji postoji i koji je dobar. Ali praksa je potpuno nešto drugo. Tu imamo dva problema: prvi je da još uvijek nema dovoljno senzibiliteta od strane društva i direktora škola o ovom pitanju, pa i opstrukcije, a drugi je, da mnogi roditelji ne žele djecu slati na dopunsko školovanje jer ne žele da im se djeca manjinski deklarišu u školama. Taj osjećaj prije svega govori o stanju svijesti koje trebamo mijenjati. Italijani u Istri imaju desetine manjinskih škola i to nikome ne smeta, ali kada to Srbi čine po modelu tzv. srpske škole, onda je to problem koji izaziva zabrinutost roditelja i društva, te zahtijeva intervenciju ministra.     

* GLAS: Mogu li Srbi da dobiju posao u Hrvatskoj? 

DžAKULA: Srbi povratnici i posao su pojmovi koji ni 14 godina nakon rata ne idu zajedno. Naš forum je u dva navrata radio istraživanja o zaposlenosti u javnim institucijama i službama na lokalnim nivoima. Podaci su poražavajući. Npr. u Dvoru, Srbi čine 60 odsto stanovništva, a u javnim službama, administraciji, javnim institucijama i svim institucijama koji se finansiraju iz budžeta države ili opštine ima ih tek 13 odsto. Slična situacija je i u svim drugim gradovima gdje ima i Srba. Radna mjesta su popunjena prije njihovog povratka, pa za Srbe mjesta nema. Tako imamo paradoksalne situacije da Srbi čine većinu u mnogim mjestima Banije, Korduna, Like ili sjeverne Dalmacije, a da u istim tim mjestima lutaju ulicama bez nade da će se uhljebiti.

* GLAS: Kako komentarišete činjenicu da u Hrvatskoj značajan broj političara i ministara danas živi u srpskim stanovima? Jeste li ukazivali na to Vladi Hrvatske i hoće li Srbima stanarska prava biti vraćena?

DžAKULA: Hrvatska i dalje, nakon bezbroj intervencija sa naše strane, ostaje pri svome da su stanarska prava "prošlo svršeno vrijeme". Srbi povratnici nemaju pravo na stanarska prava nad stanovima koje su napustili 1991. ili 1995. godine. Sve druge kategorije, svuda na području bivše Jugoslavije ostvarile su to pravo, jedino Srbi u Hrvatskoj nemaju pravo na svoj dom. SDF i ja lično, smo stotine puta na to ukazivali  domaćoj političkoj i međunarodnoj javnosti. Nailazili smo samo na tvrde i oprečne stavove. Stanarska prava se ne mogu rješavati paušalno kao do sada u Hrvatskoj, kroz razne oblike stambenog zbrinjavanja uslovljenog svim i svačim. Tu govorimo i o ljudima koji se ne žele vratiti u Hrvatsku. Njih bi trebalo adekvatno obeštetiti, a svima drugima vratiti stanove. Bez ikakvih uslovljavanja. Pa, ne mogu se stanovi nekome vratiti, a nekome ne. Valjda smo svi jednaki pred zakonom . Ili nismo...

* GLAS: U Hrvatskoj se godišnjica "Oluje" slavi kao Dan pobjede. I dalje postoje neslaganja između Srbije i Hrvatske o ovom prazniku?

DžAKULA: Znate, praznike pišu pobjednici, koji ujedno pišu i istoriju. Tako je to bilo uvijek na ovim prostorima. Za jedne su isti ljudi heroji, a za druge zločinci. Za službenu Hrvatsku je 5. avgust Dan pobjede i to ne bi bilo tragično kada se taj dan ne bi slavio i u kontekstu protjerivanja Srba iz Hrvatske. Isti dan jedni slave kao veličanstvenu pobjedu, a drugi kao tragediju. Kada bi bilo istinske volje za razvojem suživota, onda bi se taj Dan pobjede mogao slaviti na neki drugi dan, tako da niko ne osjeća gorčinu. 

Povratnici

* GLAS: Koliko ima Srba povratnika u Hrvatsku. U kojim mjestima ih ima najviše, a gdje najmanje?

DžAKULA: Službene brojke su preko 130 hiljada, ali to su svi oni koji su došli u Hrvatsku i izvadili lične dokumente. Pravi broj onih koji su se vratili i koji su ostali živjeti u Hrvatskoj je upola manji. Prosječna starost srpskog povratnika je 59 godina starosti. Vraćaju se stari koji mogu živjeti od penzije sa željom da umru u svom zavičaju. Radno aktivno stanovništvo se ne vraća, a pogotovo ne omladina. Povratak je svagdje jednako slab, ali kada bi trebalo izdvojiti područje najboljeg povratka onda bi to bila Banija i Kordun.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.