Vanja Jovanović: Sarajevo ništa nije učinilo da vrati imovinu SPC

Željka Domazet
Vanja Jovanović: Sarajevo ništa nije učinilo da vrati imovinu SPC

Goruće pitanje u BiH je povratak imovine. Na osnovu ugovora između SPC i BiH, država bi trebalo da vrati imovinu u deset godina od potpisivanja ugovora.

Međutim, sprovedena je privatizacija, dozvoljen je otkup stanova i ja naprosto ne znam šta će se na kraju vraćati. Što se tiče Sarajeva odgovor je isti kao što je bio i prije nekoliko godina i glasi - ništa nije učinjeno. Ništa nije urađeno ni u vezi s pitanjem imovine koja nije nacionalizovana, a gdje mi nismo u njenom posjedu.

Ovo je u intervjuu "Glasu Srpske" rekao paroh sarajevski Vanja Jovanović.

- Republika Srpska vratila je dio imovine crkvama i vjerskim zajednicama. To je veoma dobar primjer koji treba pozdraviti - dodao je Jovanović.

* GLAS: Kako je danas, 15 godina poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma, biti sveštenik u Sarajevu?

JOVANOVIĆ: Sve nas prvenstveno čuva Bog ma gdje bili i u kojem vremenu živjeli. Tu činjenicu nerijetko ostavljamo po strani, zato nam se i dešavaju razne nemile stvari. Crkve u Sarajevu ili bilo kojem drugom mjestu ne zavise samo od sveštenika, svi smo mi na kraju prolazni, nego od vjerujućeg naroda i njegovog odnosa ka Bogu, ma gdje se taj naš čovjek nalazio. To je ipak prvo i osnovno. Ja sam 12 godina u Sarajevu. Od Dejtona do danas je urađena kompletna sanacija Stare srpske pravoslavne crkve čiji su temelji iz šestog vijeka i Muzeja koji je rangiran među prvih pet u svijetu po kvalitetu i vrijednosti ikona. Nema predsjednika neke države ili zvanične delegacije koja je došla u BiH, a da nas nije posjetila. Najčešće su ljudi ostajali bez teksta pri susretu sa živom istorijom koju vide i duhovno-kulturnim nasljeđem srpskog naroda usred Baščaršije. Svakom je jasno da smo mi, ako ništa drugo, onda svojevrsni ambasadori. Da bi kompleks Stare crkve sa Muzejom izgledao kao što danas izgleda utrošeno je jako puno sredstava i rada. Samo je, primjera radi, dovezeno i odvezeno blizu pet stotina kamiona različitog materijala i građe. Institucije Republike Srpske na sve moje molbe u svim proteklim godinama odgovorile sa 3.000 KM za pomoć u krečenju. Nekada mi teže pada maćehinski odnos onih koje smatram svojima nego sve druge nedaće. Ali dobro, daće Bog biće bolje.

* GLAS: Međureligijsko vijeće prati i napade na vjerske objekte i vjerske službenike u BiH. Koji su to objekti i šta je Međureligijsko vijeće preduzelo da se oni zaštite?

JOVANOVIĆ: Međureligijsko vijeće BiH već nekoliko godina realizuje projekat o stanju ljudskih prava, prvenstveno u smislu vjere i sloboda. Projekat obrađuje samo one podatke koji se pošalju na adresu Međureligijskog vijeća. Nažalost, Vijeće nije imalo mogućnosti i kapaciteta da istražuje kršenja ovih sloboda širom BiH. Ove godine najviše materijala je pristiglo iz Srpske pravoslavne crkve. Daleko od toga da druge Crkve i vjerske zajednice nisu imale isti broj napada, ali ih nisu prijavljivali Međureliigijskom vijeću. Od ove godine pokrenut je novi projekat kada su u pitanju napadi na sveta mjesta, a u skladu sa usvojenim Kodeksom o zaštiti svetih mjesta, gdje Međureligijsko vijeće neće biti samo pasivni sakupljač podataka, nego će se i interesovati šta se dalje dešava u smislu kontaktiranja policije i nadležnih institucija. Pozivam prvenstveno sveštenike svoje Crkve da redovno prijavljuju sve napade.

* GLAS: Jedno od gorućih pitanja je i povratak imovine SPC u Sarajevu. Da li je išta učinjeno na tom polju?

JOVANOVIĆ: Goruće pitanje je povratak imovine uopšte. Na osnovu ugovora između SPC i BiH, država bi trebalo da vrati imovinu u deset godina od potpisivanja ugovora. Međutim, sprovedena je privatizacija, dozvoljen je otkup stanova i ja naprosto ne znam šta će se na kraju vraćati. Ostali su poslovni prostori, koji su suštinski razlog nevraćanja imovine. Prijeko je neophodan zakon o restituciji, ali to uveliko zavisi od entiteta koji se u ovom slučaju jednoglasno prećutno slažu da stvar treba prolongirati. Što se tiče Sarajeva odgovor je isti kao što je bio i prije nekoliko godina i glasi - ništa nije učinjeno. Nažalost, ništa nije urađeno ni u vezi s pitanjem imovine koja nije nacionalizovana, a gdje mi nismo u posjedu iste.

* GLAS: Republika Srpska je vratila imovinu Islamskoj zajednici i Katoličkoj crkvi. Kada je riječ o imovini SPC kako stvari stoje danas?

JOVANOVIĆ: Republika Srpska vratila je dio imovine Crkvama i vjerskim zajednicama. To je jako dobar primjer koji treba pozdraviti. Nedavno sam učestvovao u jednoj emisiji čija je tema bila restitucija. Predstavnik rimokatoličke crkve dao je jako dobar i pozitivan komentar o pitanju Republike Srpske i vraćanju oduzete imovine i prije donošenja Zakona o restituciji. To hrabri. U ličnom promišljanju sam se nadao da će se takve aktivnosti dobre volje odvijati u recipročnom odnosu. Nažalost, nisu. Ali bez obzira na sve, dobre primjere ne treba uslovljavati, nego ih treba uvijek pozdraviti.

* GLAS: Pravoslavni i katolički velikodostojnici iz godine u godinu konstatuju da je Srba i Hrvata danas sve manje u Sarajevu, da im ni 15 godina poslije Dejtona nije komotno u Sarajevu. Kako komentarišete te činjenice?

JOVANOVIĆ: Bosna je podijeljena zemlja. Nema nijednog grada gdje u podjednakom broju žive različiti konstitutivni narodi. To je činjenica i teško da će u skorije vrijeme biti drugačije. Ali to je činjenica koju kao takvu treba prihvatiti i ne treba biti frustriran njome. Dakle, hajde da podvučemo crtu i vidimo šta i kako dalje u uslovima ovakvih odnosa. U Sarajevu je danas sveukupno pet odsto hrišćana od cjelokupnog stanovništva i ta razlika se naravno osjeti. Međutim, primjetna je razlika u međuljudskim odnosima. Ljudi su umorni, poniženi sa neizvjesnom budućnošću i, nažalost, u znatnom broju gladni. Ne govorim samo o Sarajevu i o jednom narodu. Govorim o svim ljudima kojima se svakodnevno oduzima dostojanstvo i vrši atak na zdrav razum. Mnogima je više dosta svega i kopne one strasti koje su vodile bezrazumlje. Nisam više siguran koliko stavove, sugestije i strasti političkih elita i raznih klanova prati onaj mali svakodnevni čovjek koji se bori da obezbijedi svojoj porodici golu egzistenciju. Naravno, dosta je onih koji to čine radi plate ali privatno, sasvim drugačije razmišljaju. Borba opstanka u određenoj većinskoj zajednici je u stvari borba sa sistemom, institucijama, administracijama koje nerijetko u svom nedobronamjernom odnosu liče na Kafkin "Proces". 

* GLAS: Pa šta onda mislite ko će biti većina i ko će, da tako kažemo, možda vladati BiH?

JOVANOVIĆ: Hvala Vam na tom pitanju i ako je ono možda više za političare. Opisujući situaciju na Kosovu i Metohiji jednom jedna starica reče: Dijete ne borimo se mi na Kosovu sa Šiptarima nego sa našom nerođenom djecom! Po zvaničnim statistikama rađanja i umiranja svi mi - i Srbi i Hrvati i Bošnjaci ćemo u idućih 100 godina biti manjina u BiH. Koji će to vitalniji narod prevladati i da li će, ostaje našim potomcima da vide.

* GLAS: Kakva je saradnja SPC sa zajedničkim institucijama BiH, gradskom i kantonalnom vlašću u Sarajevu? Da li se išta preduzima da se pomogne SPC-u u Sarajevu

JOVANOVIĆ: Što se tiče Crkvene opštine Sarajevo i Stare crkve sa Muzejom mogu reći da imamo dobre odnose sa različitim institucijama vlasti u Federaciji BiH. O tome da nisu u pitanju samo lijepe riječi svjedoči današnji izgled kompleksa Stare crkve sa Muzejom. Isto je i sa ostalim crkvama na području Kantona Sarajevo. Dakle, u segmentu pomoći takve vrste ogriješio bih se ako bih rekao drugačije. Naravno uvijek može više, ali s obzirom na to da nam niko drugi ne pomaže i to nam je značajno. Sa policijom takođe imamo izvanredne odnose. Oni profesionalno odrađuju svoj posao i uvijek su tu ako nam nešto treba. Pitanje imovine je recipročno suprotno od svega ovoga.

* GLAS: Kardinal vrhbosanski Vinko Puljić kazao je da će tijelom braniti svoju imovinu u Sarajevu, a na dan deložacije su najavljeni i protesti Hrvata tim povodom. Kako komentarišete odnos vlasti u Sarajevu i BiH kada je riječ o imovini katoličke crkve?

JOVANOVIĆ: Što se tiče slučaja koji je uzburkao javnost a odnosi se na otkupljeni stan koji se nalazi u rezidenciji nadbiskupa vrhbosanskog, treba reći da je to pomalo skandalozno. Sa pravne strane, stvar je, kako kažu pravnici "čista". Čovjek je imao stan u kardinalovoj rezidenciji, imao je stanarsko pravo i otkupio ga po pravu koje mu je dala država kao i svima drugima. Nažalost, pravo i pravda su dvije različite stvari, a nerijetko u našem slučaju i suprotstavljene. Dakle, ovo što se dešava nije pravedno! Institucije vlasti imale su mogućnost da iznađu neko rješenje za ovaj slučaj, ali nisu. Nije bilo dobre volje i, naravno, kardinal Vinko Puljić shvata to kao nedvosmislenu poruku.

Vjenčanja i krštenja

* GLAS: Koliko ste u Sarajevu djece krstili i vjenčali bračnih parova?

JOVANOVIĆ: Naša mala hrišćanska zajednica je veoma živa i aktivna. Pored staranja o duhovnom životu trudimo se da animiramo mlade ljude raznim projektima oko crkve. Veliki broj njih, pogotovo mladih, dolazi iz Istočnog Sarajeva dok jedan broj, nešto starijih, živi u Sarajevu. Određeni broj vjernika naše zajednice čine ljudi koji ne pripadaju korpusu srpskog naroda. Dakle, u pitanju su stranci koji rade u BiH u ambasadama, raznim organizacijama i međunarodnim institucijama. Neki su čak i ocrnjeni od medija radi svoje vjerske pripadnosti, ali su ostali dosljedni svom življenju pravoslavlja. Krštenja je daleko više nego vjenčanja i to su većinom u pitanju lica koja žive van Sarajeva ili BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana