Uspomena na đačke dane srpskog nobelovca
U ZGRADI bivše osnovne škole a sad Poslovnog fakulteta u Višegradu počelo je sređivanje učionice u kojoj je pisac i nobelovac Ivo Andrić učio prva slova.
Mali Ivo je u toj učionici završio četiri razreda osnovne škole od 1899. do 1903. godine kod svog omiljenog učitelja Ljubomira Popovića za koga je kasnije napisao da je on bio "prvi koji ga je naučio da lijepo treba postupati ne samo sa životinjama nego i sa biljem i stablima".
U čitaonici će se nalaziti drvene klupe, skamije iz toga doba, drvena tabla, geografske karte i crteži, stara tučana furuna i ostali dijelovi namještaja iz vremena vladavine Austrougarske monarhije u Bosni.
Planirano je da se postepeno ova učionica pretvori u mali muzej posvećen slavnom piscu, njegovom školovanju, boravku u i posjetama Višegradu kao i njegovim djelima u kojima se pominju ovi krajevi.
O Andrićevom školovanju u Višegradu, dok je stanovao kod svog tetka i tetke Ivana i Ane Matkovčik, malo je šta ostalo zapisano.
Nije poznato šta ga je posebno interesovalo, po čemu se razlikovao od druge djece i kakav je bio đak.
Bio je, kako je sam govorio prijateljima, slabunjav dječak, početkom proljeća je osjećao znake slabosti i stalne pospanosti. Znao je da spava deset, dvanaest sati a muke su nastajale kad ga je trebalo probuditi.
Nigdje nije zapisano ali sigurno je da je mali Ivo, dok je stanovao u kući kod tetka i tetke maštao da opiše građevinu na koju je svakog časa bacao pogled - ćupriju na Drini.
Prozor moje sobe na drugoj obali gledao je u Most Mehmed-paše Sokolovića pred kojim sam uvek zastajao idući u školu. I dok su se moji drugovi igrali i kupali u reci, ja sam tu, na sredini mosta, voleo satima da slušam pričanja starih ljudi - zapisao je Andrić.
Kao školarac Ivo je često sa svojim tetkom Ivnom, koji je bio žandarmerijski narednik, na konju jahao i do najudaljenijih višegradskih sela uživajući u njihovim pejzažima i učeći se od seljana kako život može biti i lijep i ružan istovremeno.
Dječak je tada dobro zapamtio imena tih sela, ono po čemu su bila poznata, osluškivao u njima legende i predanja, priče o ljudskim sudbinama da bi to kasnije pretočio na najljepše stranice svojih djela.
- Na početku svih staza i puteva u osnovi same misli o njima stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put u životu prohodao. Bilo je to u Višegradu... - zapisao je Andrić u eseju Staze.
Po imenu tog eseja u gradu njegovog djetinjstva osnovana je i kulturna manifestacija "Višegradska staza" koja njeguje književnu riječ, podsjeća na pisca i njegovo djelo i okuplja sve one koji koračaju njegovim višegradskim stazama.
Da ga njegova višegradska staza pa i ona na putu od kuća na lijevoj do škole na desnoj obali Drine, i "cijelog života nije napuštala" svjedoče i posjete ovom "gradu na vodi" u poznim godinama i kad je već postao slavno književno pero.
"Vraćati se u Višegrad za mene ne znači samo pohoditi detinjstvo nego i lepu a uzaludnu nameru da iznova osetim onaj ushit želje kojoj se davno jednom, ko će znati zbog čega, prohtelo da joj pričam o sudbini sveta i o ljudskom iskustvu", i ovo je Andrić zapisao.
Planirano je da se Andrićeva učionica otvori 30. maja ove godine u programu Kulturne manifestacije posvećene njemu i njegovom djelu "Višegradske staze".
Na Andrića i njegovo djelo u Višegradu podsjećaju još kuća u kojoj je proveo djetinjstvo na lijevoj obali Drine, spomenik znak krajputaš kod ćuprije na Drini, Spomen-biblioteka "Ivo Andrić", srednja škola koja nosi njegovo ime i manifestacija "Višegradska staza".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
