U Banatu svaka domaćinska kuća podsjeća na daleki zavičaj: Svaki pedalj parče Krajine
Izgrađeno slogom Krajišnika koji su prije nepunih osam decenija, kako kažu, vozom bez voznog reda iz Bosanskog Petrovca, Drvara i Bosanskog Grahova stigli u ravnicu na sjeveru Srbije, Banatsko Veliko Selo postalo je krajiška prestonica u srcu Banata u kome svaki naziv, kuća i plemenito srce domaćina podsjećaju na zavičaj iz kojeg su davno otišli i kome se makar u mislima samo iznova vraćaju.
Među 480 porodica koje su u selo kod Kikinde stigle daleke 1945. godine u vrijeme kolonizacije je i porodica Borislava Stojisavljevića koji za “Glas Srpske” priča kako su njegovi u Banat stigli iz sela Bukovača u Bosanskom Petrovcu.
- Moj otac Milan rođen je u vozu dok su prolazili kroz Srneticu. Rođen je kao peto, najmlađe dete moje bake u vagonu u kome su na jednoj strani bile žene s decom, na drugoj stoka. Donesen je kao prva beba u Banatsko Veliko Selo - priča Borislav.
Prije dolaska Krajišnika na tom prostoru postojala su tri sela u kojima su do Drugog svjetskog rata živjeli Nijemci i Francuzi. Po završetku rata sela su ostala pusta. Došavši iz planinskih krajeva, gdje su odrastali gledajući u Osječenicu, Oštrelj i Grmeč, krajiškim gorštacima Banat se činio kao mjesto na kojem se nebo i zemlja spajaju. Od tri sela nastalo je jedno koje je zamijenilo njihov zavičaj i nazvali su ga Veliko Selo, a tri godine kasnije preimenovano je u Banatsko Veliko Selo koje danas, priča Borislav, broji oko 1.500 stanovnika. Njegov otac jedan je od desetak najstarijih mještana koji su došli vozom u vrijeme kolonizacije.
U ovom kraju, kazuje, svaki pedalj zemlje je parče Krajine.
- Na samom početku osnovano je Kulturno-umetničko društvo “Marija Bursać” i ono je godinama spona sa KUD-ovima iz Srpske i naših krajiških opština u FBiH. Svi nazivi u selu vezani su za našu Krajinu. Fudbalski klub Kozara, nekadašnji motel u centru “Krajina”... Ljudi su zadržali onaj mentalitet, čak i naglasak. Jedan prijatelj iz Drvara, kada je došao, rekao mi je da se oseća kao da je u Drvaru, da nikakve razlike nema - sa osmijehom dodaje Borislav.
Krstajićeva rakija najbolja na svijetu
Borislav Stojisavljević je ispričao da je Banatsko Veliko Selo poznato i po rakiji iz destilerije “Hubert” čuvenog fudbalera, nekadašnjeg selektora reprezentacije Srbije, Mladena Krstajića, a koja je prije dvije godine na svjetskom takmičenju osvojila prvo mjesto kao najbolje žestoko piće na svijetu.
- Fudbalerima Barselone omiljeno piće je Krstajićeva rakija - rekao je Stojisavljević.
Među degustatorima su bili i trener Košarkaškog kluba Partizan Željko Obradović, košarkaš Dejan Bodiroga i mnogi drugi. Krstajić, rodom iz Zenice, jedno vrijeme u izbjeglištvu živio je u Kikindi.
Velikoselci mahom žive od poljoprivrede, nekoliko imućnijih mještana, dodaje, imaju dosta zemlje koju obrađuju. U selu postoji i Fabrika motornog ulja, nekoliko pilana i drugih preduzeća.
Selo su izgradili velikom slogom, ona ih je održala.
- Bake su mi pričale da im je, uprkos svemu, ovde bilo lepo, živeli su složno, ali su do kraja svog života patili za Krajinom, dio njihovog srca ostao je tamo - kazuje Borislav.
Podstaknut pričama predaka i ljubavlju prema kraju iz kojeg sežu njegovi korijeni, Borislav je 2010. godine pokrenuo manifestaciju “Krajiški višeboj” kako bi otrgnuo od zaborava običaje i tradiciju. Bio je to pun pogodak. Već prve godine snage u tradicionalnim igrama odmjerilo je 12 ekipa, a manifestacija je okupila zemljake rasute po Kikindi i okolini.
- Takmičenje uvek počinjemo disciplinom bacanje kamena s ramena, zatim slede skok udalj iz mesta, skok uvis, penjanje uz stožinu, obaranje ruku, prevlačenje klička, zatim, hodanje po brvnu, borbe na brvnu i nadvlačenje konopca. Osim toga, imamo i dečiju disciplinu trka u džaku - kazao je naš sagovornik.
Odmah nakon prve uspješne manifestacije organizovali su Udruženje građana “Krajiški višeboj” koje ove godine planira da organizuje međuškolsko takmičenje dva dana nakon crkvene slave Svetog Vasilija Ostroškog.
- Osim domaćih, na takmičenju bi učestvovale i ekipe iz BiH i sa Kosova i Metohije. Plan je da se takmiče deca iz tridesetak škola. Zahvaljujući manifestaciji “Krajiški višeboj” obnovili smo tradiciju i običaje. Još važnije je to što smo najmlađima preneli deo našeg bogatstva - priča Borislav.
Kazuje da mnoga djeca nisu znala šta je stožina, kličak, kako je nastala čuvena lička kapa i šta simbolizuje, tako da kroz ovu manifestaciju nastoje i da edukuju najmlađe kako nikada ne bi zaboravili ko su i odakle su bili njihovi preci.
Ponosni su Velikoselci i na svoje mještane za koje se nadaleko čulo, poput najboljeg gajdaša Milana Vašalića koji je član orkestra Biljane Krstić.
- Na prošlogodišnjem višeboju smo promovisali i naših devet reprezentativaca koji u pojedinim sportovima igraju za reprezentaciju Srbije. Među njima su sestre Marija i Jelena Agbaba. Osim toga, iz našeg sela je i fudbaler Dragan Ćeran koji je već godinama najbolji strelac u Uzbekistanu - istakao je Borislav.
Ponosni su Velikoselci i na manekenku Maju Latinović koja je nosila kreacije nekih od najvećih imena u svijetu mode, kao što su Versaće, Dolče i Gabana, Karolina Herera i mnogi drugi i koja nije zaboravila Banatsko Veliko Selo uprkos slavi i uspjehu koji je postigla.
- Danas živi u Njujorku, ali dolazi u svoje selo i dala je ogroman doprinos da se u selu izgradi crkva, baš kao i Dragan Ćeran - s ponosom priča Borislav.
I baš kao što naziv sela kaže veliko, takvo je i srce njegovih mještana koji su u Banatu pronašli utočište, svili gnijezda i pokrenuli novi točak života.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
