Tupoljev protiv tornada

Sa zvučnika u prostorijama u kojima borave članovi Snaga za brzu reakciju, odjekivalo je: "Uzbuna! Uzbuna! Neprijatelj se približio na 500 milja! Ovo nije vježba!"

Kroz velika leptir-vrata nahrupili su piloti i njihovi pomoćnici. Nekoliko trenutaka ranije, iako u punoj ratnoj opremi, pokušali su se opustiti uz knjigu ili "ajpod", a sada su trčali prema lovcima "Tornado F3" koji su ih čekali u hangaru.

Radarski sistem za rano otkrivanje koji je skenirao nebo iznad Velike Britanije otkrio je ruski nuklearni bombarder, koji je svake sekunde bio sve bliže britanskom vazdušnom prostoru.

Ruski bombarder prvi su opazili norveški vojni radari, i proslijedili upozorenje Britancima: supersonični "tupoljev-160 blekdžek" uzletio je sa jednog od ruskih vojnih aerodroma i zaputio se prema Farskim ostrvima.

Posade britanskih "tornada" su se počele preznojavati. Ne radi straha, mada im je adrenalin kolao venama. Preznojavali su se zbog opreme koju su na sebi morali nositi tokom 24 časa koliko je trajala povišena borbena gotovost.

Kada se da znak za uzbunu, borbeni avioni treba da budu u vazduhu u roku od deset minuta, tako da je svaka sekunda dragocjena.

Vrhunska ekipa tehničara obavlja posljednje provjere na avionima u hangaru. Međutim, prava zvijezda je posada "tornada".

U tih nekoliko trenutaka prije odlaska na misiju, piloti se moraju zapitati da li je u pitanju još jedna igra mačke i miša, ili nešto mnogo ozbiljnije. Šta li sada Rusi spremaju? Zašto neprestano svojim avionima povređuju britanski vazdušni prostor?

Ali niko ne može da sa sigurnošću odgovori zašto su, poslije 15 godina, ti incidenti nastavljeni, ovoga puta pod komandom gospodara nove Rusije Vladimira Putina. Jednom prilikom, čak osam ruskih lovaca došlo je negdje iz pravca Barencovog mora na ivicu britanskog vazdušnog prostora.

Avioni tipa "tupoljev 160" na mlazni pogon mogu nositi do 12 projektila sa nuklearnim bojevim glavama. Samo jedan avion može sa lica zemlje zbrisati višemilionski grad.

Naravno, oni nisu naoružani projektilima. Ukoliko i jesu, nije vjerovatno da će ih ispaliti. Ti projektili su možda i pravi, ali bez nuklearnih bojevih glava.

Međutim, riziku nema mjesta. I zato, svaki ruski bombarder koji se zaputi prema britanskom vazdušnom prostoru - a samo prošle godine bilo je dvadesetak tih slučajeva - smatra se "neprijateljem".

Najsvježiji incident dogodio se prije nekoliko sedmica kada su avioni "tornado" iz baze Lukers presreli "blekdžek" koji je letio graničnim područjem britanskog vazdušnog prostora na sjeveroistoku Škotske. Cijela četiri sata britanski avioni letjeli su krilo uz krilo sa ruskim "tupoljevim".

Nejasno je da li je ruski bombarder povrijedio britansko nebo. Neki izvještaji kažu da se poslije nekoliko minuta okrenuo i odletio prema ruskoj teritoriji, drugi da je otišao prema Sjevernoj Irskoj. Uglavnom, posada britanskog "tornada" uspjela je da načini nekoliko fotografija, ne ispuštajući ga iz vida. Ruski pilot je svom pretpostavljenom starješini mogao raportirati da njegove britanske kolege nikada ne spavaju.

Zadatak onih koji su na službi u bazi Lukers je da otkriju, prate, fotografišu, i otjeraju uljeze. U najdelikatnijim situacijama, i uz naređenje sa samog vrha, mogli bi i da ih obore. Za to su uostalom i uvježbani.

Posljedice takvog ekstremnog poteza bi bile velike. Posada ruskog aviona nestala bi u plamenu. Izbio bi ozbiljan međunarodni incident. Ko zna kako bi se sve završilo. Odmazdom? Ratom?

Međutim, piloti "tornada", među kojima je sve više žena, ne razmišljaju o tome. Njihovo je da rade ono što je u pravilu službe.

Posade sjedaju u uske kabine na "tornadima". Pilot naprijed, operater naoružanja iza njega. Na glavu stavljaju šljemove, koji su već spojeni sa dovodom kiseonika i vezama za komunikaciju.

Pod krilima aviona su rakete "vazduh-vazduh", kao i protivavionski top kalibra 27 milimetara.

Kada "tornada" uzlijeću, civilna kontrola vazdušnog saobraćaja prestaje. Baza Lukers ima prioritet. Dva borbena aviona smjesta dobijaju odobrenje za uzlijetanje. Nebo je njihovo.

Leteći u borbenoj formaciji, kreću u presretanje ruskog bombardera. Operateri za naoružanje na "Fokshanter" radarima su uočili "neprijateljski" avion, koji je sve bliže.

Čim su ostvarili vizuelni kontakt, britanski piloti su vještim manevrom svoje avione doveli do krila ruskog "blekdžeka". Između ruskog i britanskog aviona nema nikakvog radio-kontakta. A onda - slijedi uzajamno fotografisanje. Na nekoliko hiljada milja iznad zemlje, "blicaju" fotoaparati iz sve tri pilotske kabine. Poslije par minuta, ruski avion se bez najave i pozdrava naglo okreće i leti u pravcu Rusije.

Još jedna misija britanskih, ali i ruskog pilota, je završena. Bez incidenata.

Duplerice

Preveo: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.