Tradicionalna proslava sa izletima, pečenjem i pićem
Prvi maj, Praznik rada, nekada širom svijeta proslavljan kao velika svetkovina i koji je proistekao iz tradicije radničkog pokreta, obilježava se tradicionalno i ove godine širom svijeta, pa i kod nas.
Iako, prema mišljenju mnogih, praznik iz godine u godinu sve više "gubi" na vrijednosti, posebno kod mlađih generacija, koje pomalo zaboravljaju na njegov istorijski značaj i tradiciju, i koje u njemu vide samo neradni dan za roštiljanje, izleti i tradicionalni uranci i dan-danas su neizostavni na 1. maj.
Taj dan radnička klasa slavi u znak sjećanja na one koji su prije jednog vijeka dali živote i izborili se za radničku pravdu.
Istorija praznika počela je sada već davne 1886. godine kada je 40.000 radnika Čikaga stupilo u štrajk, tražeći bolje uslove rada i uvođenje osmočasovnog radnog vremena.
Čikaška policija je štrajk brutalno okončala, a pet radničkih vođa osuđeno je na smrt, pa se 1. maj obilježava svake godine u znak sjećanja na prve žrtve borbe za ostvarenje radničkih prava.
Tog dana širom SAD održano je oko 5.000 štrajkova nezadovoljnih radnika sa sloganom "Tri osmice" - osam časova rada, osam časova odmora i osam časova kulturnog uzdizanja.
Simbol protesta bile su crvene zastave s natpisom "Proleteri svih zemalja, ujedinite se".
Proslava praznika ustanovljena je tri godine kasnije, a odluku su donijeli predstavnici radnika iz cijelog svijeta na Prvom kongresu Druge internacionale u Parizu, proglasivši 1. maj za Međunarodni praznik rada, radničke i sindikalne odgovornosti.
Tradicionalno se i u Republici Srpskoj organizuju prvomajske svečanosti i radnička okupljanja po izletištima uz obavezno gošćenje pićem i pečenjem sa ražnja.
Jedan od neizostavnih običaja jeste prvomajski uranak, koji se sastoji u tome da se 1. maja porani u prirodu ili čak da se noć uoči prvog maja provede u prirodi pored logorske vatre. Najčešće se tokom uranka sprema neko jelo u kotliću, na roštilju ili ražnju. Među svim narodima ovaj praznik je godinama veoma rasprostranjen, a svaki grad u svijetu ima svoja tradicionalna prvomajska izletišta.
Prema riječima sociologa Ivana Šijakovića, obilježavanje 1. maja, odnosno Praznika rada, u današnje vrijeme nema taj "radničko ritualni" ili klasni karakter kakav je imao ranije.
- Ostalo je vrlo malo od onoga što se nekada slavilo kao Praznik rada, odnosno rezultat radničke borbe i slobode u socijalističkim i drugim zemljama. Sada je to postala jedna formalna strana odavanja počasti radu - istakao je Šijaković. Istakao je da ovaj praznik predstavlja samo jednu uspomenu na nekadašnju moć sindikata, odnosno moć radnika.
Sociolog Biljane Milošević naglašava da se 1. maj kao Praznik rada danas ne doživljava uopšte u onoj formi kao što se ranije doživljavao.
- Ovaj praznik trenutno ima jednu potpuno drugu dimenziju u odnosu na to kakvu je imao u bivšim socijalističkim zemljama i državama u kojima se on istinski doživljavao kao Praznik rada - rekla je Miloševićeva.
Dodala je da starije generacije možda još mogu i pokušavaju da isprate njegovu proslavu na koju su i navikli u nekim bivšim vremenima.
- To podrazumijeva, osim odlaska na izletišta i roštiljanja, i posjetu pojedinim spomenicima i polaganje cvijeća - istakla je Miloševićeva.
Miloševićeva je kazala da mladi ljudi 1. maj ne doživljavaju na pravi način, jer nisu imali ni prilike da nauče tako nešto i nemaju svijest o značaju tog dana za planetu.
Naglašava da su ljudi trenutno fokusirani na neke druge prioritete radi opstanka.
Crveni karanfil
Simbol Praznika rada je crveni karanfil. Ovaj cvijet simbolizuje krv radnika koja je prolivena u borbi za radnička prava. Nekada se svakog Prvog maja crveni karanfil obavezno nosio na reveru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
