To što sa djetetom radite domaći ne utiče na njegov školski uspjeh
Za mnoge roditelje, pomoć djeci oko domaćeg zadatka se podrazumijeva kao i briga o tome da li su jeli i idu li u krevet na vrijeme. Namjera im je da tako pomognu svojoj djeci da na najbolji način započnu novi život. Međutim, od svih mogućih koristi koje bi ovo zajednički provedeno vrijeme moglo da pruži, školski uspjeh vjerovatno nije jedna od njih, ustanovili su istraživači.
U dva velika nacionalna istraživanja sprovedena na učenicima privatnih i državnih osnovnih škola u Sjedinjenim Državama, nije ustanovljena značajna povezanost između pomoći roditelja u izradi domaćih zadataka i djetetovog uspjeha u matematici ili čitanju.
Bez obzira na to koliko su odrasli ili pametni, ili kakav je njihov socio-ekonomski status, malo je vjerovatno da će vrijeme provedeno zajedno vježbajući matematiku imati značajan uticaj na školsko postignuće učenika.
„Kao takvi, naši nalazi dovode u pitanje decenijsko podsticanje roditelja da pomažu deci i kontrolišu njihove domaće zadatke", navode autori u izvještaju objavljenom u Journal of Research in Childhood Education, prenosi Sajens alert.
Pitanje o tome koliku pomoć roditelj treba da pruži oko domaćeg zadatka je jedno od onih o kojem se u akademskoj zajednici raspravlja već duže vrijeme. Ispravan stav roditelja mogao bi da kod djece razvije ljubav prema učenju. Previše angažovanja, pak, može više umanjiti školske rezultate, nego što će pomoći.
Ni roditeljima ne prija uvijek ova obaveza. Istraživanja ukazuju da roditelji doživljavaju rad na domaćem zadatku kao stresan poduhvat, što dovodi do napetosti i pritiska u kući. Često, kada je vremenski rok ograničen, roditelji se odlučuju da urade zadatak umjesto djeteta.
Većina ovih studija se fokusirala na djecu viših razreda osnovne škole i srednjoškolce, ali djeca u nižim razredima osnovne škole se nalaze u posebno važnoj fazi razvoja u kojoj domaći zadaci imaju mnogo veći uticaj, bilo negativan, bilo pozitivan.
Zato su istraživači pokušali da utvrde kako mlađa djeca, između prvog i petog razreda, reaguju na roditeljsku pomoći u izradi domaćih zadataka.
Autori su koristili podatake nacionalnih istraživanja od 1997. do 1998. i 2011. godine. Za razliku od prethodnih studija, uzeli su u obzir varijable kao što su socioekonomski status i obrazovanje roditelja, kada su analizirali svoje rezultate.
Čak i kada se uzme u obzir nivo i intenzitet pomoći roditelja u izradi domaćih zadataka, tim nije našao nikakav efekat na školski uspjeh.
Autori ne žele sa sigurnošću da tvrde zašto je to tako, ali su ponudili nekoliko objašnjenja.
Može biti, na primjer, da stres kod kuće nije pogodan za učenje. Ili je to možda zato što roditelji urade većinu posla, umjesto da uče svoju djecu kako da sama razmišljaju. Na kraju krajeva, roditelji nisu obučeni kao nastavnici da sljedećoj generaciji prenose znanja i uče ih da čitaju i računaju.
„Osnovna škola služi sticanju znanja, ali još više razvoju vještina i navika kod djeteta“, objašnjava Katerina Bodovski sa Univerziteta Pensilvanije koja se bavi istraživanjem obrazovne politike.
Prevelika očekivanja takođe mogu da ometaju djetetovo učenje. Ako dijete osjeća kao da mu roditelj diše za vratom, to bi moglo dodati nepotreban pritisak na cijelu situaciju. S druge strane, mnogo je manja vjerovatnoća da će nastavnik zauzet drugom djecom imati vremena da vrši ovakavu vrstu pritiska.
Ovo nužno ne znači da pomaganje djeci da urade domaći zadatak nema baš nikakve koristi, jer studija nije istraživala razliku između vrsta pomoći koju daju roditelji, već je posmatrala kakav uticaj ima na akademsko postignuće. To bi, na primjer, u nekim slučajevima moglo da dovede do toga da roditelji provode više vremena sa svojom djecom, što može biti od koristi za stvari koje nemaju veze sa školskim postignućem, poput njihovog mentalnog zdravlja.
Roditeljska podrška se ne isključuje
Izveštaji iz perspektive djece sugerišu da su podrška i samopouzdanje roditelja povezani sa višim postignućima, tako da tim ističe da postoji potreba da se napravi razlika između različitih vrsta pomoći roditelja oko školskih obaveza djece.
Autori priznaju da iako njihovi rezultati sugerišu da roditeljska pomoć oko domaćih zadataka ne dovodi do boljih ocjena, oni nisu ispitivali učenje tokom pandemije kovida 19.
Način na koji je izvođena nastava od 2020. iznenada je dovela do čudne ravnoteže između nastavnika i roditelja, a pomoć kod kuće je vjerovatno bila ključni faktor za uspješno učenje na daljinu.
„Kovid je nametnuo situaciju učešće roditelja u školskim obavezama dok su nastavu pratili od kuće. To se veoma razlikuje od pomoći roditelja u izradi domaćih zadataka kada njihovo dijete ide na redovnu nastavu“, napominje Bodovska.
Ipak, autori predlažu pedagozima i kreatorima obrazovne politike da preispitaju svoje stavove o domaćim zadacima u budućnosti.
Tražiti od roditelja da pomažu u obrazovnom procesu možda nije najbolji način da se obrazuju buduće generacije.
(RTS)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
