TEMA: Ko je čovjek koji bi mogao pomrsiti rezultate izbora u Americi 2024.

Ovi izbori bi mogli biti nikad neizvjesniji i interesantniji, pogotovo ako na crtu ponovo izađu Džo Bajden i Donald Trampa, dvije dijametralno suprotne ličnosti, i mentalno i politički. Još veću neizvjesnost može donijeti i odluka Roberta Kenedija juniora da se kandiduje kao nezavisni kandidat, a što je već unijelo veliko nervozu u taborima Demokrata i Republikanaca.

Gerijatrija

Kenedi junior je odbacio Demokratsku stranku, tradicionalni dom njegove porodice i prve ankete ukazuju kako je on postao više nego velika prijetnja za obje strane. I to iz mnogo razloga. Prema istraživanjima javnog mnjenja, on trenutno ima podršku 22 odsto birača, a posljednji nezavisni kandidat koji je imao više od 20 odsto podrške godinu dana pred izbore bio je Ros Perot 1992. godine, koji je na izborima osvojio 19 procenata glasova.

Ono što Kenediju junioru ide naruku jeste to da ima veliku podršku mladih ljudi. Kao znak upozorenja za obje strane jeste to da je on bio vodeći izbor za mlade glasače, dobi od 18 do 34 godine, a u anketiranoj populaciji 38 odsto njih je izabralo njega.

Danska banka Sakso nedavno je objavila svoje viđenje koja su to sve potencijalno velika iznenađenja koja se mogu desiti tokom naredne godine. Prema njihovom mišljenju, to je i potencijalna pobjeda Kenedija na američkim izborima, a do koje bi moglo doći jer je američkim biračima dosta nejednakosti, nepravde i vječnih ratova. 

Poslije četiri godine Trampa, a zatim četiri godine Bajdena, entuzijazam birača za gerijatrijske kandidate jenjava. Bajdenova podrška nastavlja da slabi kako privreda i tržište rada padaju. Javnost povezuje Bajdenovo loše upravljanje geopolitičkom situacijom u Ukrajini i na Bliskom istoku sa rastućim cijenama nafte, osnovnih dobara i rente. Tramp ima određenu podršku, ali zbog njegovog narcisoidnog držanja i ponašanja smanjuje se broj njegovih tvrdokornih pristalica.

Iks faktor

Ko je uopšte Robert Kenedi junior i kakve su mu uopšte šanse? Prezime Kenedi je najprepoznatljiviji brend u američkoj politici, stavljajući čak i dinastiju Buš na daleko drugo mjesto. RFK je sin senatora Roberta F. Kenedija starijeg i nećak predsjednika Džona F. Kenedija.

Kenedijevo porijeklo daje kredibilitet establišmentu za koji bi prošli nezavisni kandidati i kandidati trećih strana “ubili”- prednost čitavog života provedenog u politici. RFK junior od djetinjstva posjećuje zabave visokog profila, uključujući i onu koju je Frenk Sinatra priredio svom ujaku Džeku na demokratskoj konvenciji 1960. godine. Kao rezultat toga, Kenedi poznaje očeve praktično svakog istaknutog modernog Amerikanca, a postoji velika šansa da je sreo i njihove djedove.

Njegov primarni napad na demokratski establišment je da su Hilari Klinton i Džo Bajden “huškači rata”. On je takođe kritikovao službu CIA kao instituciju dizajniranu samo da obezbijedi više ratova kako bi se vojno-industrijski kompleks održao na površini.

Kenedi u svojoj kampanji propagira okončanje vojnih avantura i ratova za smjenu režima, poput onog u Ukrajini. Kako je istakao, ratovi u Iraku, Avganistanu, Siriji i Libiji su SAD koštali preko 8.000 milijardi dolara, što je 90.000 dolara po četvoročlanoj porodici. Smatra i kako je došlo vrijeme da se konačno okonča korupcija u Vašingtonu, prekine sa spasavanjem onih koji su preveliki da bi propali, a koji ostavljaju malog čovjeka na milost i nemilost tržišta. Kenedi navodi da korporacije trenutno imaju osam triliona dolara u gotovini, a njihov doprinos poreskim prihodima iznosi tek 10 odsto.

Pad imperije

Prema riječima ovog nezavisnog kandidata, snaga nacije ne dolazi od njenih armija. Upozorava kako zemlja postaje sve slabija, a ne jača u posljednjih 30 godina te stoga ističe kako je došlo krajnje vrijeme da se okonča imperijalni projekat.

- Godišnja potrošnja vezana za odbranu je blizu jednog triliona dolara. Održavamo 800 vojnih baza širom svijeta. Mirovna dividenda koja je trebalo da dođe nakon pada Berlinskog zida nikada nije iskupljena. Trebalo bi da prestanemo nagomilavati nenaplative dugove da bismo vodili jedan rat za drugim. Vojska će se vratiti svojoj odgovarajućoj ulozi odbrane naše zemlje. Završićemo proksi ratove, kampanje bombardovanja, tajne operacije, udare, paravojske i sve ostalo što je postalo tako normalno da većina ljudi i ne zna da se to dešava. Ali to se dešava, stalno trošenje naših snaga. Vrijeme je da se vratimo kući i obnovimo ovu zemlju. Amerika ne može biti imperija u inostranstvu i nastaviti da bude demokratija kod kuće - stav je Kenedija s kojim ulazi u predsjedničku trku za Bijelu kuću.

On ima interesantan stav i o ratu u Ukrajini. Smatra da je najvažnije okončati stradanje ukrajinskog naroda, ali i sa američkim geopolitičkim mahinacijama koje datiraju najmanje od 2014. Mišljenja je i kako SAD moraju da prestanu da gledaju na svijet samo kroz neprijateljsku prizmu.

Upravo ova kombinacija faktora mogla bi ga učiniti savršenim kandidatom za ovaj trenutak. Si-En-En ipak navodi da Kenedi najvjerovatnije neće uspjeti da porazi kandidate crvenih i plavih, ali i da će njegov izborni rezultat sigurno biti važan, jer bi značajno mogao da utiče na ishod predsjedničkih izbora. Kenedi junior bi, kako smatraju, mogao da pokupi veliki broj glasova glasova razočaranih građana Amerike.

Tas na vagi

Da bi Kenedi mogao biti veliki problem za obje strane, pokazalo je i istraživanje “Njujork tajmsa” i koledža Sijena. Ono je otkrilo Kenedi junior ima podršku najmanje 25 odsto birača u ključnim saveznim državama u kojima je Bajden odnio pobjedu nad Trampom 2020. godine - Džordžija, Arizona, Viskonsin, Pensilvanija, Nevada i Mičigen. Drugim riječima, ulazak Kenedija u izbornu trku kao nezavisnog kandidata promijenilo je rezultate dosadašnjih anketa.

Dosadašnji izbori su, međutim, pokazali i da je partijska armija odlučujuća za pobjedu. Mnoge države su godinama i decenijama - crvene ili plave, što znači da dosljedno glasaju za jednu stranku. Nezavisni kandidati imaju problem da okupe dovoljno konkurentnih država.  

To je do sada pošlo za rukom samo nekolicini nezavisnih kandidata, ali se nijedan nije približio pobjedi. Bivši predsjednik Tedi Ruzvelt 1912. godine napustio je Republikansku partiju da bi se kandidovao u Progresivnoj partiji gdje je dobio oko 27 odsto glasova - 88 elektorskih glasova, podijelivši Republikansku partiju sa demokratom Vudrom Vilsonom koji je na kraju pobijedio.

Ovaj rezultat je prava rijetkost, jer je posljednji kandidat nevećinske stranke koji je osvojio elektorske glasove bio Džordž Volas 1968. godine. Kako navode američki analitičari, čak i ako su birači otvoreni za ideje nezavisnog kandidata, uglavnom na kraju glasaju za partijskog kandidata zbog zabrinutosti da će baciti svoj glas. Za mnoge građane je ponekad i manje savršen izbor bolji nego da pobijedi kandidat kome se protivite.

Kenedijevih trenutnih 22 odsto ne sugeriše da on još uvijek može da se probije kroz dvopartijski sistem i stavi svoje ime na mapu elektorskog naredne godine. Međutim, njegova kandidatura sigurno predstavlja veliku prijetnju za Bajdena i Trampa, odnosno Demokrate i Republikance, jer postoji “opasnost” da pokupi veliki broj njihovih glasova, manje ili više, a koji bi onda možda mogli biti presudni u novoj predsjedničkoj trci.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.