Televizija stvara znalce, ali i agresivce

 Istina je da djeca danas imaju mnogo veći izbor kanala, novina, časopisa, imaju Internet, ali veliki broj njih gleda samo muzičke kanale ili crtane i filmove koji obiluju nasiljem. Novine ne čitaju, ako na naslovnoj stranici ne stoji bombastičan naslov tipa "Skandalozno!", a kada otvore takve novine, u njima i nema šta da se pročita. To su više slikovnice nego časopisi. Ipak, jedan od najvećih uticaja na djecu ima televizija.

Profesor na predmetu za maloljetničku delikvenciju na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci Aleksandar Milić rekao je da pored porodice, škole, vršnjaka, ulice i javnosti veliku ulogu u razvoju djece imaju mediji, a posebno televizija, koja djeluje na djecu preko svojih poruka i sadržaja u raznim emisijama.

- Programski sadržaji na televiziji mogu biti nepoželjni ili poželjni, te poučni i nepoučni. Pretpostavka je da svi mediji pored svojih informativnih sadržaja imaju određene poruke, a posebno je važno da ima više sadržaja koji su primjereni djeci i mladima - rekao je Milić, dodajući da u medijima treba da postoji mnogo više emisija edukativno-zabavnog karaktera.

Milić je istakao da su potrebni sadržaji iz različitih oblasti koji će mladima obezbijediti afirmativne poruke. 

- Nepoželjni su sadržaji koji gledaocima nude naličje života, ekstremne događaje, scene nasilja. One posebno negativno utiču na mlađi naraštaj - dodao je Milić.

Prema mišljenju stručnjaka, djeca do dvije godine života ne bi trebalo uopšte da gledaju televiziju. U prilog njima ide i činjenica da je nedavno istraživanje u SAD pokazalo da dugotrajno gledanje televizije kod trogodišnje djece podstiče agresivnost.

Urednik Obrazovnog programa Radio-televizije Republike Srpske Vesna Zec rekla je da nema dovoljno emisija obrazovanog sadržaja na TV programima.

- Na RTRS-u smo pojačali svoj angažman da bi se popravila situacija i bilo više edukativnih sadržaja - rekla je Zec.

Ona je naglasila da je na Radio-televiziji Republike Srpske uvedeno dosta emisija uživo i montiranih, čija je tematika obrazovna i korisna za sve gledaoce.

- Ljudi su željni emisija edukativnih sadržaja, tako da stalno zovu redakciju Obrazovnog programa RTRS-a, da bi nam predložili teme koje žele da budu razrađene, što potvrđuje i velika gledanost emisija ovog tipa - rekla je Vesna Zec.

Uticaj medija na zdravlje djece

Povećana izloženost medijima ima negativan uticaj na zdravlje djece i adolescenata, rezultati su objavljenog istraživanja svjetskih istraživača koji su analizirali 173 sfere iz polja uticaja medija na zdravlje i zaključili da izloženost televiziji, filmovima, muzici, Internetu i drugim medijima dugoročno negativno utiče na zdravlje djece i adolescenata, a uticaj je mjeren u odnosu na ranu seksualnu aktivnost, slab uspjeh u školi, pušenje, upotrebu droga i alkohola i pojavu poremećaja pažnje i hiperaktivnosti.

Najjača veza je pronađena između vremena provedenog ispred ekrana i gojaznosti, koju potvrđuje 86 odsto studija. Čak 88 odsto od 24 studije koje su proučavale povezanost medija i pojave pušenja kod mladih, našlo je statistički značajnu vezu, dok je povezanost korišćenja droga i izloženosti medijima potvrdilo 75 odsto od osam studija. 

Prema rezultatima ove studije, prosječno dijete u Americi provede 45 sati sedmično sa medijima, 17 sa roditeljima, a 30 u školi. Istraživači su roditeljima i edukatorima preporučili da ograniče izloženost djece medijima, da programe prilagode godinama djeteta, te da podstaknu djecu da više vremena provode igrajući se izvan kuće.

Pod uticajem emisija djeca spremna na sve

Psiholozi kažu da su i roditelji u nemogućoj misiji i da im je veoma teško izolovati dijete od štetnog uticaja medija.

Imate li hrabrosti da nadvladate sopstvene strahove i izvršite zadatak? Možete li da učinite nezamislivo, ostanete smireni i sabrani dok izvodite najzanimljivije akcije od kojih zastaje dah", dio je najave rijaliti šoua "Fear Factor" koji se prikazuje na televiziji. Suština emisije je da učesnici za novac obavljaju bizarne, ali opasne zadatke poput stavljanja insekata u usta, zatvaranja u kavez sa zmijom ili opasnih skokova. Ko voli, nek' izvoli, rekla bi većina odraslih, ali problem je kad takvi "izazovi" počnu da utiču na djecu.

Bilo je slučajeva da grupe devetogodišnjaka organizuju svoj "Fear Factor". I oni su sebi odredili opasne zadatke. To što su pojeli po nekoliko muva i nešto korova manje je važno. Zastrašujuće je to što im je jedan od "zadataka" direktno ugrozio život. Djeca su hrabrost dokazivala pretrčavanjem pruge na maloj udaljenosti od dolazećeg voza.

Podstiču li emisije ovakvog tipa djecu na rizično i za život opasno ponašanje?

Prema riječima "odgovornih", emisija ni na koji način ne podstiče odrasle osobe, a pogotovo djecu, na izvršavanje istih ili sličnih zadataka kao u emisiji. Šta više, u svakoj emisiji emituje se upozorenje koje objašnjava opasnost od pojedinih zadataka, te odgovara bilo koga od pokušaja izvođenja sličnih zadataka".
Ipak, postavlja se pitanje da li je upozorenje dovoljno? Televizija ima velik uticaj na djecu, a ona sama teško mogu da procijene šta je za njih zaista rizično.

Djeca uče i razvijaju se gledajući ponašanja drugih ljudi koja, ako su im zanimljiva, i imitiraju.

- Ti ljudi postaju djeci modeli i uzori s kojima se identifikuju bez kritičnog razmišljanja o tome koji je smisao njihova ponašanja. Pritom ne vide stvarne posljedice, doživljaje i stanje svojih "junaka", nego prihvataju samo medijski prikazano: hrabrost, uspjeh i popularnost - upozoravaju stručnjaci.

Televizija - "prijatelj" i "neprijatelj"

Većina djece se sa "svijetom televizije" upoznaje mnogo prije polaska u školu. Prema jednom istraživanju dijete tokom godine prosječno provede oko 900 časova u školi i oko 1.023 časa pred televizorom.

Jedno istraživanje pokazalo je da dječaci u odnosu na djevojčice ranije počinju sa redovnim gledanjem televizije, tako da skoro 48 odsto trogodišnjaka i 36 odsto djevojčica istog uzrasta postaju redovni gledaoci.

U Srbiji nema suštinske razlike u otpočinjanju praćenja televizije kod dječaka i djevojčica. Dvije trećine mališana predškolskog uzrasta gleda televiziju u prosjeku dva, a jedna trećina tri časa dnevno.

Zanimljivo je da djeca u vrtićima gledaju više televiziju u odnosu na svoje vršnjake koji ne pohađaju predškolske ustanove. Za analizu uticaja televizije na djecu predškolskog uzrasta veoma je važno kako se gleda na razvoj dječije ličnosti.

Stručnjaci tvrde da postoji velika razlika između djece koja gledaju i koja ne gledaju televiziju. Te razlike potiču od preživljavanja i sposobnosti, koje nemaju nikakve veze sa samom televizijom, ali se u većini slučajeva interesuje za pojedince, a malo se dotiče posebnih efekata koja se tiču uticaja televizije na djecu.

- Postoje tri stanja u kojima se djeca plaše televizije. Prvo - kada je u opasnosti njima bliži lik koga poznaju veoma dobro i za koji se osjećaju vezani, drugo - kada ih situacija podsjeća na strahove iz realnog života, posebno tama i samoća i treće - kada dijete situaciju sa televizijskog ekrana prihvata kao čistu realnost, jer nije u stanju da shvati šta je realno, a šta izmišljeno - pojašnjavaju stručnjaci i dodaju da ova pitanja zaslužuju posebno interesovanje i dublju analizu.

Psiholog Vesna Tomić kaže da nema sumnje da televizija ima velikog uticaja na djecu. Dijete može da prati obrazovni program, da nauči slova, da upozna svijet prirode.

- Televizija može biti dobar učitelj i domaćin, ako je istovremeno gledaju roditelji i djeca. Ipak, uprkos prednostima, televizija može biti i pogubna - rekla je Tomićeva.

Ona naglašava da djeca koja provode više od deset časova nedjeljno pred televizorom imaju sve predispozicije za prekomjernu tjelesnu težinu i da su agresivna.
- U Srpskoj ima dosta TV-stanica koje imaju bogat kulturno-zabavni program, ali postoji i mnogo stranih televizija koje često imaju neprimjerene sadržaje i za odrasle, a pogotovo za djecu - istakla je Tomićeva.

Ona je dodala da roditelji treba da prate sadržaj emisija koje prate njihova djeca, kao i da postavljaju određene prepreke da bi bili sigurni da njihovi mališani ne provode vrijeme pred ekranima i da se, umjesto toga, bave drugim aktivnostima.

- Nasilje koje se prikazuje na televiziji ponekad izaziva želju za imitacijom, jer je predstavljeno na zabavan i efikasan način, da bi se postigao željeni cilj. Roditelji uče djecu da budu tolerantna, ali televizija sugeriše da je u redu ako pozitivni lik ujeda ili udara - dodala je Tomićeva.

Istraživanja pokazuju da se djeca između dvije i sedam godina užasavaju strašnih stvari ili čudovišta. Neće pomoći ako se djeci kaže da likovi nisu stvarni, jer ona nisu u stanju da prave razlike između fantazije i stvarnosti.
Djeca između osam i 12 godina užasavaju se prijetnji nasiljem, prirodnih katastrofa i mučenja druge djece, nezavisno od toga da li se te slike pojavljuju u filmovima, vijestima ili zabavnim emisijama.

Treba imati u vidu da jedno uznemireno dijete, kada se usmjeri ka gledanju televizije, traži zamjenu za svoje potrebe, koje ne može da zadovolji u realnom okruženju. Dijete ima potrebu za televizijom, tačnije za onim što ona može da mu pruži.
Korišćenjem veza između obrazovnih tehnologija, sa jedne, i televizije, sa druge strane, pruža se mogućnost za većom kompetentnošću koja može biti proširena na tri nivoa: predmetnu, komunikativnu i socijalnu kompetentnost.

Dječiji mozak

Prema istraživanjima stručnjaka, prosječno dijete će do 18. godine provesti veći dio svog života gledajući televiziju, nego u bilo kojoj drugoj pojedinoj aktivnosti, osim spavanja. Ta zapanjujuća slika isključuje vrijeme provedeno u gledanju videa kod kuće i filmova u bioskopskim dvoranama. U gradskim područjima jedna od tri porodice upotrebljava televiziju kao neprestanu pozadinu većine drugih aktivnosti. Dokazano je da djeca koja gledaju dječije obrazovne emisije bolje čitaju i imaju razvijenije jezičke vještine od djece koja gledaju samo crtaće i programe za odrasle, a vode se žustre rasprave o negativnim posljedicama gledanja nasilja.

Gojaznost

Postoji podmukla veza između ishrane, gojaznosti i gledanja televizije. Djetetove kinestetičke sposobnosti su dio njegove inteligencije, a fizička pasivnost prirođena gledanju TV-a sigurno je pogubna za vježbanje kinestetičke inteligencije, da i ne spominjemo tijelo! Ipak možda najkobniji kvalitet televizije je sklonost da čak i njene najbolje emisije podstiču mentalnu pasivnost - otupljuju maštovitost i guše aktivnu misao.

Predviđanja

Predviđa se da će do 2015. godine više od 12 milijardi TV uređaja biti u stanju da se poveže sa 500 milijardi časova televizijskog i video-sadržaja, što će nesumnjivo promijeniti shvatanje televizije, jer će ona postati lična, društvena, sveprisutna i informativnija nego danas. Ona će "izaći iz kutija" i nestati sa zidova, ali će ostati u centru života. U budućnosti će na svakog stanovnika planete dolaziti više od jednog TV uređaja, a ljudi će biti povezani sa ekranom na načine koje su bili nepoznati u prošlosti.

Crtani filmovi

Miki Maus nema ni mamu ni tatu. Pepeljuga i Snežana imaju zle maćehe. Ivicu i Maricu roditelji ostavljaju u šumi, a Paja Patak živi sa sestrićima. Ovi, iako najpozitivniji Diznijevi junaci, nemaju porodice, ali imaju neprijatelje. Ako tome dodamo plejadu novokomponovanih histeričnih likova poput Digimona, Pokemona i kojekakvih mutanta, pravo je pitanje kakve poruke se šalju djeci kroz bajke, igračke i crtaće, jer kroz vrata dječije mašte ulaze sve vrijednosti i stavovi o životu, ali, kako stručnjaci naglašavaju, njih otvaraju i zatvaraju prvenstveno - roditelji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.