Tašta na velika vrata

Milenko Kindl
Tašta na velika vrata

Bijela kuća ima Prvu damu, ali i - Prvu taštu, koja je ušla u američki život na velika vrata. Gospođa Marijan Robinson uselila se u Bijelu kuću istog dana kad i Barak Obama.

- Nije mi baš prijatno što me vuku sa sobom - uspjela je da izgovori tašta Baraka Obame, dok je Amerika pompeznije nego ikad inaugurisala svog 44. predsjednika.

Sedamdesetdvogodišnja udovica, koja je cijeli svoj dotadašnji život provela u Čikagu, planirala je da u epicentru svjetske supersile ostane koji mjesec dok se djevojčice Saša (8) i Malija (11) ne naviknu na novi život, školu i prijatelje. A onda će, kaže, nazad svojoj kući, jer je Bijela kuća više podsjeća na muzej.

Prošlo je od tada više od godinu dana, ali Marijan Robinson i dalje je nezamjenjiva i, umjesto povratka u svoj čikaški dom, odomaćila se u Bijeloj kući koju su svojevremeno izgradili crni robovi.

Činjenica da je omiljena Prva dama Amerike Mišel Obama direktni potomak nekadašnjih robova naročito je važna u razmatranju istorijskog značaja svega što se u Americi dešava otkad je, izabravši Baraka Obamu, simbolično, pa i suštinski, izbrisala granicu između bijelog i crnog svijeta. Jer kako ne zaboravlja crni dio Amerike, Barak Obama, iako tamne puti, ne nosi u svojim genima teško i sramotno breme američkog ropstva. Otac, Kenijac, došao je u SAD na studije, mnogo godina poslije građanskog rata.

Prva tašta Amerike ima danas ključnu ulogu u porodičnoj dinamici Obaminih. Kad roditelji ne stižu od državničkih poslova, ona odvozi djecu u školu, praćena naravno kolonom bezbjednjaka. Gospođa Robinson, nekadašnja bankarska službenica, pazi na dječije sveske i knjige, a kad su odsutni mama i tata, ona ih ušuškava u krevet i gasi svjetlo.

Amerika voli da čuje šta se dešava u Bijeloj kući, a posebno je raduju vijesti o "običnom" životu moćne i znamenite porodice. To su ljudi kao i svi mi, poručuju oni koji su zaduženi za odnose sa javnošću. "Prva baka" savršeno se uklapa u tu sliku koju javnost pozdravlja. Ona pažljivo procjenjuje svoj upliv u privatni život Obaminih. Za razliku od mnogih drugih, ova tašta, pišu mediji, ne ističe svoje mišljenje i stav u prvi plan.

- Djeca imaju svoja pitanja i svoje odgovore, ne treba da budu opterećena mojim shvatanjima - rekla je Marijan jednom prilikom.

Strogoću ostavlja svojoj kćerki. A kada su pod režimom svoje bake, Saša i Malija mogu ponekad da ostanu koji minut duže, da na televiziji otprate i neki program koji nije striktno dječiji, ili da pojedu picu ili hamburger.

Kad uža porodica Obaminih uspije da se skupi, gospođa Robinson pušta ih da sami večeraju i da bez njenog prisustva porazgovaraju o "svojim stvarima", navodi "Politika".

I dok je bila živa, majka Baraka Obame često je bila odsutna, a svog oca sadašnji predsjednik SAD jedva da je i upoznao. Sa takvom biografijom, predsjedniku su Malija i Saša u prvom planu, a tašta, ona ipak stiže da vodi svoj život.

Barak i Mišel, pa i djeca, ponekad joj čak i zavide. Jer, kako kažu, ona jedina može da se iskrade iz Bijele kuće bez pratnje i da slobodno prošeta gradom. Ima toliko prijatelja i aktivnosti, da bi uskoro mogla da priredi iznenađenje svojoj kćerki i zetu i da kaže: idite vi po Sašu i Maliju, ja imam druge obaveze.

Mišel se svakako šali kad pred medijima očekuje takvu reakciju svoje majke. Ali, prisustvo tašte, tasta, svekra i svekrve, u zajedničkom porodičnom životu, više nije nikakva rijetkost u Americi.

Trend u nekad striktno odvojenim američkim porodicama počeo je da se preokreće sa dolaskom novog milenijuma. Dok je 2000. bilo pet miliona porodica koje žive sa babom i djedom, danas ih je više od šest miliona.

Do spajanja generacija u zajedničku kuću najčešće ne dolazi na zahtjev starijih, već mlađima odgovara da se bake i deke brinu o unučićima, dok oba roditelja rade.

Ni Amerika više nema para za svoj tradicionalni individualizam. Bolje je i jeftinije da djecu vaspitavaju krvni srodnici nego kućne pomoćnice ili preskupa obdaništa. U tom smislu gospođa Robinson se uklapa u trend.

Problemi

Do problema u Bijeloj kući može da dođe ako se i Mišelin brat Krejg, koji živi na sasvim drugom kraju Amerike, odluči da pozove majku u pomoć. On ima troje dece, a gospođa Robinson trudi se da svakom svom unučetu pokloni jednaku pažnju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana